Svi znamo što se to sa švicarskim frankom događa u Hrvatskoj, pa ne moramo ulaziti u te detalje. Sud je donio prvostupanjsku presudu od koje su se banke donekle smrzle, pa je Hypo Alpe Adria u BiH već preventivno i velikodušno ponudila svojim ovcama od klijenata koji imaju kredite u švicarcima da se nagode u četiri oka; ljudi su, dogovorit će se... Prva presuda mostarskoga suda već sluti na loše.

Srbijanska je Narodna banka bila svjesna problema na vrijeme: već u siječnju ove godine počele su prve konzultacije oko toga da kako buduću krizu prevenirati – ako može – ili ublažiti. Uz dužnu ispriku našim najnovijim susjedima iz EU, nisu niti srbijanski korisnici kredita s deviznom klauzulom ništa drugačiji od hrvatskih; uostalom i banke su nam iste – strane i gladne profita. Svima njima je lijepo bilo objašnjeno da je švicarski franak najbolja i najstabilnija valuta, pa da se ne treba zaduživati u eurima, jer da euri idu tamo-amo. Tako su se i Srbeki u Srbiji počeli zaduživati poput Hrvatića u Hrvatskoj u švicarcima, sve računajući da je to stabilna valuta. Bila je to istina: švicarac ne da je bio stabilan, nego je počeo i rasti dok je euro propadao. Dalje znate i sami.

Gledajući preko plota u Hrvatsku i sluteći neprilike poput Udruge Franak i sigurnih sudskih tužbi, srbijanska je Narodna banka krenula u kontrolu štete. Već prije mjesec dana najavila je stanovite olakšice, predviđajući da na što će cijela stvar izaći; u redu, veli gđa Jorgovanka Tabaković, guvernerka Narodne banke Srbije, 'ajmo se dogovoriti ovako: dužnici u švicarcima plaćat će kamatu kao da su kredit uzeli u eurima narednih nekoliko godina (bumo tek videli koliko, polako); nema više uzimanja kredita u švicarcima dok se stvar ne sredi i dok se tečajevi ne smire. Tako su se banke u Srbiji koliko-toliko spasile od tužbi i štrapaca kojima su se izložile banke u Hrvata; ali ne za dugo. Kako čujem, mladi i ambiciozni beogradski odvjetnici već spremaju izvidničke ekspedicije kod svojih zagrebačkih kolega, ne bi li skužili kako se tuže banke za kamatarsku pljačku i zelenašenje i ne bi li sebi osigurali sanjanu priliku da podijele nekoliko stotina punomoći opljačkanim po švicarskoj osnovi sugrađanima, pa se vidimo na sudu.

Povijesne istine

Tu bi sada bilo pametno prisjetiti se nekih elementarnih povijesnih istina i iskaza književnih klasika o njima. Ezra Pound, na primjer, u nekoliko svojih nezaboravnih Cantos temeljito razmatra kako je 1421. u Sienni osnovana prva moderna banka, i na kojim je načelima funkcionirala. Ništa se tu promijenilo nije: banka radi na profit od kamate, a kamata je cijena novca, po načelu ponude i tražnje, i točka. Hoćeš novce – plati. Banka će vaše novce obrtati kako znade, zarađivati koliko može, a vama će plaćati kamatu na vaše uložene novce mnogo nižu od kamate za novce koje ste od banke posudili. Jasno? Banka vam posuđuje kišobran sve dok ne padne kiša; tada će vam ga oduzeti. Banka će dati kredit samo onome tko je u stanju dokazati da mu ne treba; tako je barem bilo dok su banke još bile normalne. Danas su banke pomahnitale od pohlepe i ne mare više ni za što. Odatle nam i ekonomska i financijska kriza. Da su kredite davali samo onome koji ih je mogao i vraćati – sve bi bilo u redu. Ovako im je guzica zinula i počele su kreditirati svaku fukaru i bokca: pogledajte samo Ameriku, odakle je i počelo. Sada tamo banke sjede na zaplijenjenim kućama i autima koje nemaju kome prodati i spasiti barem nešto, jer nitko kinte nema. Gola pustoš, ukratko.

Za razliku od SAD-a, naš je slučaj drugačiji. Skoro svi krediti u švicarcima, u Hrvata i u Srba, podignuti su bili u stabilnija vremena. Sada svi – i banke i dužnici – zdvajaju da eto tko je mogao znati što će biti s tečajem švicarca naspram eura, tj. obrnuto. Tu sada dolazimo na još jednog književnoga klasika (dapače dvojicu njih): Iljfa i Petrova, a zbog pitanja 'tko je mogao znati?'. Tamo, u romanu 'Zlatno tele', stanoviti pripadnik razvlašćene buržoazije žali se Aleksandru Ivanoviču Korejku, potajnom sovjetskom milijunašu koji je opljačkao i zamračio deset milijuna rubalja, pa sada živi kao siromašak (da ga Organi ne prokuže), da eto ide čistka nenarodnih elemenata, a da tko je mogao znati deset godina ranije da će nastupiti Oktobarska revolucija? 'Trebalo je znati, građanine', odgovorio mu je Korejko hladno. Zamislite se nad ovom naizgled bezdušnom rečenicom.

Ne tvrdim da je ovakvo stanje pravedno ili pošteno, daleko od toga, ali to je život za koji niste naučili da je takav, a trebali ste. Dobro: države naše i pravosuđa sada će učiniti i čine ponešto da jadnicima stradalim po švicarskoj osnovi malo olakšaju. Taj posao olakšava im okolnost da su bankari postali omrznutiji od mlinara u srednjem vijeku, ali ni bankari nisu na koljenima, dapače. Tako sada trebamo sačekati da se učini neki kompromis država i banaka glede te švicarske priče. Ne nadajte se mnogo.