Iz istražnog zatvora na posao. A moguće i obratno. I tako nekoliko puta. Nakon što su birači Nove Gradiške ove nedjelje, 31. svibnja, četvrti put zaredom dali povjerenje dosadašnjem gradonačelniku Vinku Grgiću, posve je jasno da neke političare ni višestruke optužnice za koruptivna djela, a ni ponovljeni gubitak slobode ne mogu spriječiti u zadržavanju povjerenja svojih sugrađana.

Bivši SDP-ovac i njegov saborski zastupnik, a od siječnja 2021. godine nezavisni zastupnik i političar u gradu u kojem je od 2017. na čelu izvršne vlasti, Grgić je u ožujku ove godine dao ostavku na gradonačelničku dužnost kako bi izašao iz istražnog zatvora te bi se, sada bez mogućnosti ponavljanja kaznenih djela za koja je optužen, mogao kandidirati na prijevremenim gradonačelničkim izborima. Manevar je uspio te je novi stari čelni čovjek Nove Gradiške u drugom krugu trijumfirao ispred izazivača iz HDZ-a Bernardina Trnke, osvojivši 58 posto glasova birača, dvadeset posto više od kandidata HDZ-a. Trnki nije pomogla ni podrška cjelokupne Vlade na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem.

Grgićevi politički suparnici, naravno, isticali su njegove optužnice i boravak iza rešetaka, neovisno o tome što je HDZ kao stranka 2021. godine pravomoćno osuđen za koruptivna djela. I dok u HDZ-u tvrde da to nema nikakve veze sa sadašnjom strankom (ne spominjući pritom slučajeve uhićenih ministara Darka Horvata, Gabrijele Žalac i Vilija Beroša), već s onom iz vremena predsjednika Ive Sanadera, Grgić tvrdi da je na meti onih koji su i sami počinili kaznena djela. Bilo kako bilo, on je opet na čelu svog grada čiji su mu birači 2017., 2021. i 2025. godine dali povjerenje već u prvom krugu. Umalo i sada.

S glasačkog listića u zatvor

Hoće li se Grgić čim preuzme dužnost gradonačelnika vratiti u istražni zatvor, zasad je pitanje spekulacija. Ali čak i u tom slučaju te na novim izborima birači bi moguće iz prkosa ponovno podržali njegovu političku opciju, konkretno zamjenicu gradonačelnika Sabinu Vlaović.

Tako Grgić ostaje konstanta politike u jednom hrvatskom gradu s tipičnom hrvatskom pričom: međusobne optužbe za korupciju, podrška unatoč svemu omiljenom gradonačelniku te javna nemoć da se korupcija kao takva učinkovito prepozna, procesuira i osudi. O katastrofalnim rješenjima izbornog zakonodavstva u svim smjerovima da se niti ne govori. Pritom Grgić nije ni prvi, a zasigurno ni posljednji takav slučaj. Nešto je slično prošao i, primjerice, međimurski župan Matija Posavec jer osim što uvjerljivo osvaja vlast u svojoj županiji, u Hrvatskom saboru ima dva zastupnika.

Je li 'slučaj Grgić' moguć i u najvećim gradovima?

Kako bi pak, u hipotetskim situacijama, reagirali građani i birači u četiri najveća hrvatska grada, ali i u svim ostalim jedinicama lokalne i regionalne samouprave, da im čelne osobe izvršne vlasti prolaze kroz ono kroz što je prošao Grgić? Drukčije ili ne? I koliko su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek godinu dana nakon održanih redovitih lokalnih izbora 18. svibnja i 1. lipnja 2025., političke sredine koje zrcale trendove u nacionalnoj politici ili pak na nju ključno utječu? Jesu li tamošnji gradonačelnici, njih trojica, i jedna gradonačelnica dvije godine uoči pretpostavljenih redovitih parlamentarnih izbora figure koje će imati važnu ulogu i na njima?

Dosadašnja iskustva govore da je u Hrvatskoj – poglavito zbog dominacije nacionalnih vodstava najvećih političkih stranaka, ali i percepcije birača – poprilično teško istodobno voditi gradove poput Zagreba, Splita, Rijeke i Osijeka te ostvarivati bitan utjecaj na političke procese u cijeloj zemlji. Pritom čak i loše zakonsko rješenje koje gradonačelnicima (osim Zagreba) i općinskim načelnicima omogućuje da u isto vrijeme budu saborskim zastupnicima osvoje li mandat na izborima, ide u korist prepoznatljivosti na nacionalnoj razini. S obzirom na to da je Grad Zagreb i jedinica regionalne samouprave, njegova čelna osoba ne može obnašati zastupničku dužnost, ali je zbog same funkcije itekako vidljiva u zemlji.

Grad nije država

Jedini od gradonačelnika četiri najveća hrvatska grada i ujedno faktičnih središta četiri hrvatske makroregije koji je pokušao napraviti iskorak prema nacionalnoj politici bio je pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Tijekom dvadeset i jedne godine na samom vrhu (ili pri vrhu kao dogradonačelnik) Bandić se 2009. godine odlučio natjecati na predsjedničkim izborima te se kao bivši SDP-ovac suprotstavio u drugom izbornom krugu SDP-ovu kandidatu Ivi Josipoviću. Ni gotovo 40 posto tada osvojenih glasova nisu Bandića kasnije kvalificirali za vođenje ozbiljnije političke opcije na nacionalnoj razini, a od svega su ostali samo pojam i praksa 'žetončića' koji su punili saborski klub njegove stranke Bandić Milan 365 – Stranka rada i solidarnosti, dakako u korist vladajućeg HDZ-a.

Bandićevom smrću 2021. godine nestao je razlog postojanja stranke te su se širom otvorila vrata za promjenu vlasti u Zagrebu, na čije je čelo došao novi gradonačelnik, a bivši aktivist Tomislav Tomašević ispred vlastite stranke Možemo! te u koaliciji sa SDP-om. Tomašević je uspješno obnovio mandat na izborima prije godinu dana te jedini među svojim kolegicama i kolegama u Splitu, Rijeci i Osijeku ima ambiciju i izglednu prigodu neposredno utjecati na tijek i ishod sljedećih izbora za Hrvatski sabor, a koji bi se u redovitom terminu trebali održati u kasno proljeće 2028. godine.

Kadrovske šupljine u Zagrebu

No hoće li to i ostvariti? Posljednje afere zagrebačke vlasti, u kojima je Tomašević sve do samog priznanja kaznene odgovornosti Koste Kostanjevića, bivšeg ravnatelja gradske Ustanove za upravljanje sportskim objektima, ustrajavao na njegovoj nedužnosti, kao i neopoziva ostavka direktora zagrebačkog društva Vodoopskrba i odvodnja Marka Blaževića, govore o popriličnoj potkapacitiranosti aktualne zagrebačke vlasti kada su u pitanju kadrovi koji upravljaju gradom. Ako se stranci Možemo! ovakve stvari događaju u jednoj od rijetkih sredina u kojoj je na vlasti (uz Pazin), koliko je ona uopće spremna kvalitetno obnašati vlast na nacionalnoj razini?

Možemo! ni nakon šest godina od ulaska u Hrvatski sabor, ni pet godina nakon preuzimanja zagrebačke vlasti, ne uspijeva proširiti svoj utjecaj u zemlji, ostajući na trećem mjestu podrške birača u ispitivanjima javnog mnijenja zbog doživljaja da su još uvijek nova politička opcija te zbog kontinuirane devastacije SDP-a. Stranka čiji je predsjednik od 2024. godine Siniša Hajdaš Dončić prvi put od 1990. nema čelnu osobu ni u jednom od četiri najveća hrvatska grada, a izgubila je prošle godine vlast čak i u svojoj izbornoj utvrdi Rijeci. Posljedica je to višegodišnje zapuštenosti stranke i u programskom i u kadrovskom smislu, što svakako nije referenca za aktera koji želi preuzeti nacionalnu vlast za dvije godine.

Zagrebački HDZ, koji je u oporbi od 2021. godine, danas samo nastavlja sporednu ulogu kakvu ima od prvih demokratskih višestranačkih izbora jer njegove prve osobe, uključujući aktualnog Ivana Matijevića, neprestance ostaju u sjeni nacionalnoga stranačkog vodstva ili povremeno sekundiraju političarima poput Bandića. Jedina u Gradskoj skupštini koja još ima nacionalne političke ambicije jest Tomaševićeva protukandidatkinja u drugom izbornom krugu 2025. godine, čelnica novopokrenute stranke Drito Marija Selak Raspudić, ali bi i za nju sljedeći parlamentarni i lokalni izbori mogli biti otrježnjujući. Baš onako kao što su za još jednu lokalnu opciju bili prethodni.

A ostali gradovi?

To je Centar, koji je u Splitu zbog izbornog poraza gradonačelnika Ivice Puljka potvrdio ne samo da je grad pod Marjanom tvrd orah za aktualne gradonačelnike, nego i dokaz da bez kadrovskog, sadržajnog i teritorijalnog širenja jednokratno uspješne lokalne političke opcije lako skliznu prema autodestrukciji. Novi splitski gradonačelnik Tomislav Šuta iz HDZ-a jedva održava većinu u Gradskom vijeću zahvaljujući opciji Željka Keruma i pojedinim prebjezima, uključujući ondje uništeni SDP. A to zasigurno nije preporuka za iole značajniju ulogu na nacionalnoj razini, što je Šuta u proteklih godinu dana i pokazao.

Puno veće izglede za proboj u nacionalnu politiku, recimo na neko od budućih ministarskih mjesta, ima Ivan Radić, osječki gradonačelnik iz HDZ-a koji vodi ovaj grad od 2021. godine zapravo bez prave oporbe jer je i u središtu Slavonije SDP epizodist. A hoće li SDP u Rijeci vratiti utjecaj, ovisi o novoj riječkoj gradonačelnici Ivi Rinčić.

Ona je lani ostvarila jednu od najefektnijih pobjeda na lokalnim izborima, ali sada praktično ovisi o podršci svoje šarolike koalicijske liste, gradskog Mosta te vijećnika s liste bivšega SDP-ova gradonačelnika Marka Filipovića. Međutim Rinčić je najveći problem vlastita neuvjerljivost u vođenju grada te činjenica da je se i dalje prepoznaje po pokretanju slučaja istrage nestanka čokolade iz njezina ureda. Eto, neki ne daju ni pola čokolade, a nekima su optužnice jamstvo pobjede.