Kako rat na Bliskom istoku zaustavlja velik dio trgovine naftom i plinom iz Perzijskog zaljeva, posljedice se osjećaju tisućama kilometara dalje. Države diljem svijeta suočavaju se s naglim nestankom ključnih energenata, no udar nije jednak za sve. Najizloženija je Azija jer apsorbira čak četiri petine nafte koja prolazi kroz Hormuški tjesnac, ključni energetski prolaz kroz koji je 2024. dnevno išlo oko 21 milijuna barela nafte
Mnoge azijske ekonomije ovise o energiji iz Perzijskog zaljeva, stoga aktualna kriza i prijetnje blokadom Hormuškog tjesnaca u Perzijskom zaljevu ozbiljno ugrožavaju globalnu opskrbu energijom. Pakistan, primjerice, čak 81 posto energije uvozi iz te regije, a Japan, Južna Koreja i Tajland ovise o Zaljevu za više od polovice svojih energetskih potreba. Indija s Bliskog istoka dobiva oko 50 posto nafte i čak 80 posto plina dok Kina – najveći globalni kupac energenata iz Zaljeva – iz te regije osigurava više od trećine ukupne opskrbe.
Posljedice su već vidljive. Pakistan razmatra uvođenje četverodnevnog radnog tjedna i rada na daljinu da bi očuvao zalihe energije, tajlandski državni fond za subvencioniranje goriva već je pao u deficit, u Indiji nestašica plina za kućanstva počinje pritiskati građane, a diljem Azije tisuće letova su otkazane jer zrakoplovne kompanije ostaju bez goriva, piše New York Times.
vezane vijesti
Europa manje ovisna, ali ne i sigurna
Europa je tradicionalno manje ovisna o energiji iz Zaljeva nego Azija, ponajviše zbog ranijeg oslanjanja na Rusiju, a posljednjih godina na SAD i Norvešku. No pojedine zemlje i dalje su značajno izložene.
Iako je Europa proteklih godina smanjila ovisnost o energentima s Bliskog istoka, okrećući se SAD-u i Norveškoj, nova kriza razotkriva pukotine u toj strategiji. Podaci pokazuju da udar na Hormuški tjesnac ne bi pogodio sve europske zemlje jednako – dok su jedne manje ugrožene, druge su u opasnosti zbog nevjerojatnih iznosa koje uplaćuju u Zaljev.
Ako gledamo udio uvoza u ukupnoj potrošnji, najizloženija je Grčka jer čak 36 posto svoje energije dobiva upravo iz ove regije. Slijede je Poljska (30 posto) i Slovenija (23 posto) dok je Hrvatska u znatno povoljnijoj poziciji s izravnom izloženošću od svega jedan posto. Ipak, stručnjaci upozoravaju da bi globalni skok cijena učinio naftu jednako skupom i u Zagrebu i u Ateni.
Kada se postoci zamijene apsolutnim iznosima, slika postaje dramatična. Nizozemska je apsolutni rekorder s čak 105 milijardi dolara uvoza energetskih dobara iz Zaljeva u 2024. godini. Iako velik dio te nafte i plina preko roterdamske luke završava u njemačkim i francuskim tvornicama, blokada tjesnaca značila bi trenutni zastoj za logističko srce Europe.
Odmah iza Nizozemske nalaze se ključne europske ekonomije koje izravno opskrbljuju svoju industriju zaljevskim energentima: Francuska sa 73 milijarde dolara, Njemačka sa 66 milijardi dolara i Ujedinjeno Kraljevstvo sa 62 milijarde dolara.
Srednji sloj čine Španjolska (53 mlrd.), Italija (50 mlrd.) i Belgija (47 mlrd.). Na dnu su zemlje poput Poljske (28 mlrd.), Grčke (19 mlrd.) i Švedske (18 mlrd.), koje su u apsolutnom smislu manje izložene, ali to ne znači da su imune, pogotovo kad cijene energenata globalno eksplodiraju. Europa možda diversificira izvore energije, ali i dalje plaća visoku cijenu za ono što dolazi iz Zaljeva.
Dodatni uteg za Europu je činjenica da u ovu krizu ulazi već iscrpljena ratom u Ukrajini i prekidom odnosa s Rusijom. Dok su Sjedinjene Države, kao najveći svjetski proizvođač energije, privremeno ublažile pritisak ukidanjem sankcija i dopuštanjem prometovanja ruske nafte koja je već na moru, Europska unija zasad nema sličan manevarski prostor. Bilo kakav dugotrajniji prekid u Hormuškom tjesnacu za europske bi divove značio samo jedno: novi val inflacije i ozbiljan pad industrijske konkurentnosti u odnosu na Kinu i SAD.
Afrika pod dvostrukim pritiskom
Za mnoge afričke zemlje posljedice bi mogle biti još teže. Neke od njih gotovo su u potpunosti ovisne o energiji iz Zaljeva, primjerice Sejšeli su 2024. godine čak 98 posto energije uvozili iz te regije. Slična situacija je u Ugandi i Keniji, a i veće ekonomije, poput Egipta i Južne Afrike, značajan dio energenata dobavljaju s Bliskog istoka.
No problem ne staje na energiji. Perzijski zaljev ključan je i za proizvodnju gnojiva jer obilje energenata omogućuje proizvodnju sirovina za poljoprivrednu industriju. Ako cijene gnojiva nastave rasti, vlade u južnoj Aziji i subsaharskoj Africi mogle bi biti prisiljene subvencionirati proizvodnju hrane ili se suočiti s rastom cijena i dodatnim zaduživanjem.
Sjedinjene Države, kao najveći svjetski proizvođač nafte i plina, znatno su manje izložene izravnim poremećajima. No ni SAD nije imun na šire ekonomske posljedice. Cijena nafte već je premašila 100 dolara po barelu, što je dovelo do rasta iznosa potrebnog za gorivo za oko dolar po galonu.
Zrakoplovne kompanije počele su smanjivati broj letova, a rast cijena energenata ponovno potiče inflacijske pritiske te su kamatne stope na stambene kredite već dosegnule najvišu razinu u posljednja tri mjeseca. Slični učinci osjećaju se i u Latinskoj Americi i drugim dijelovima svijeta, iako su izravno manje ovisni o energiji iz Zaljeva.
Ako se sukob produži ili cijene energije nastave rasti, posljedice bi mogle postati još ozbiljnije. Zato, vjeruje se, Washington poručuje da ne ovisi o nafti s Bliskog istoka, a istodobno razmatra vojne opcije da bi zaustavio iransku blokadu Hormuškog tjesnaca.
