Zatvaranje jednog od najvažnijih svjetskih pravaca za prijevoz nafte i plina razotkrilo je koliko je Europa ranjiva na poremećaje u opskrbi energentima. U takvim okolnostima nuklearna energija sve se češće spominje kao mogući izlaz iz ovisnosti o uvozu fosilnih goriva.

Šef Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol ranije je za CNBC izjavio da bi nuklearna energija mogla dobiti ‘potisak’ zbog aktualne krize opskrbe te je pozvao vlade da povećaju otpornost energetskih sustava alternativnim izvorima energije.

Nuklearke kao zaštita od energetskih šokova

Nuklearna energija proizvodi znatno manje emisija od fosilnih goriva, elektrane zauzimaju relativno malo prostora, a reaktori mogu pouzdano raditi u gotovo svim vremenskim uvjetima. Upravo zbog toga dio analitičara smatra da bi nuklearna energija mogla imati važnu ulogu u europskom odgovoru na energetsku nesigurnost.

‘Mislim da nuklearna energija mora imati veliku ulogu u rješavanju ovog problema za Europu’, rekao je za CNBC Chris Seiple, potpredsjednik odjela za energiju i obnovljive izvore u Wood Mackenzieju.

Sjedinjene Države, Kina i Francuska bolje su pozicionirane za suočavanje s energetskim šokom izazvanim ratom, dijelom zato što su među najvećim svjetskim proizvođačima nuklearne energije.

‘Ako nemate prirodnu opskrbu energijom, tada će vaši troškovi energije biti veći jer ćete je morati uvoziti odnekud, ili ćete morati izgraditi određeni stupanj nuklearnih kapaciteta’, rekao je Michael Browne, globalni investicijski strateg u Franklin Templetonu.

Dodao je da je nuklearna energija ‘skupa, ali vrlo učinkovita, kao što je pokazala Francuska’. Prema njegovim riječima, francuske cijene energije znatno su niže od njemačkih.

Francuska kao europski primjer

Francuska se u Europi najčešće navodi kao primjer zemlje koja se snažno oslanja na nuklearnu energiju. Više od 60 posto njezinih energetskih potreba pokriva se iz nuklearnih izvora, što joj daje veću otpornost na poremećaje na tržištu nafte i plina.

Slična promjena razmišljanja vidljiva je i izvan Europe. Južnokorejski ministar za klimu Kim Sung-hwan rekao je za CNBC da rat s Iranom predstavlja ‘značajnu prekretnicu’ za Južnu Koreju u odmicanju od nafte prema alternativnim izvorima energije. Prema njegovim riječima, nuklearna energija i obnovljivi izvori bit će ‘dva središnja stupa’ buduće opskrbe energijom.

Takav razvoj događaja otvara pitanje hoće li i europske zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke, koje su desetljećima uglavnom zatvarale ili gasile reaktore, ponovno razmotriti izgradnju novih nuklearnih kapaciteta.

Dugoročna strategija ili presporo rješenje?

Analitičari vide snažne argumente za veću ulogu nuklearne energije u europskim energetskim strategijama. Prema podacima Eurostata koje navodi CNBC, nuklearna energija 2025. čini 11,8 posto ukupne europske energetske mješavine, dok nafta i plin i dalje čine više od trećine.

‘Najlakši način da se osigura energetska sigurnost jest diversificirati izvore’, rekao je Adnan Shihab-Eldin, viši gostujući istraživač na Oxford Institute for Energy Studies.

Dodao je da je ‘pogreška Njemačke i mnogih drugih europskih zemalja bila u tome što su ideologiju stavile na prvo mjesto, vjerujući da je nuklearna energija loša’.

No gradnja nuklearnih elektrana traje godinama, a često i desetljećima. Britanski projekt Hinkley Point C, prvi novi nuklearni reaktor u toj zemlji nakon više od 30 godina, započeo je 2016., a dovršetak se očekuje tek prema kraju desetljeća. Elektrana bi trebala proizvoditi struju za šest milijuna ljudi i pokrivati sedam posto britanskih potreba za električnom energijom.

Francuski reaktor Flamanville 3, koji je otvoren 2024., trebao je 17 godina da bude priključen na mrežu.

‘Do trenutka kada nuklearna elektrana naručena danas zaista počne raditi, energetski krajolik mogao bi izgledati vrlo drukčije’, rekao je Chris Aylett, istraživač u Centru za okoliš i društvo pri Chatham Houseu. Dodao je da se projekti obnovljivih izvora mogu pokrenuti znatno brže.

Problem cijene, regulacije i Kine

Prema Seipleu iz Wood Mackenzieja, ključ uspjeha europskih nuklearnih projekata bit će pronalazak jeftinijeg načina gradnje. To bi, smatra, moglo značiti i oslanjanje na povoljniju tehnologiju iz Kine.

‘Izvan SAD-a i Europe ostatak svijeta pronašao je put prema izgradnji troškovno konkurentnih nuklearnih postrojenja’, rekao je Seiple.

Dodao je da je u Europi problem više povezan s regulacijom i stvaranjem stručne radne snage koja bi mogla podržati takve projekte.

No suradnja s Kinom zasad se čini politički malo vjerojatnom. Aylett iz Chatham Housea upozorava da bi takav model, premda potencijalno jeftiniji i brži, u Europi teško prošao.

‘U načelu, suradnja s kineskim tvrtkama na širenju nuklearne energije u Europi mogla bi biti jeftinija i brža, ali čini se kao politički neprovediva opcija, s obzirom na zabrinutost oko sigurnosti i gubitka strateških industrija’, rekao je.

Javnost se još sjeća Černobila i Fukushime

Dvije najveće nuklearne katastrofe u povijesti, Černobil 1986. i Fukushima 2011., duboko su obilježile javnu percepciju nuklearne energije. Upravo su te nesreće u mnogim zemljama potaknule političke odluke o zatvaranju ili postupnom gašenju nuklearnih elektrana.

No druga velika energetska kriza u samo četiri godine mogla bi mijenjati stavove javnosti, smatra Aylett.

‘Nuklearna energija smatra se domaćim izvorom energije jer njezin opskrbni lanac nije toliko izložen geopolitičkim previranjima i cjenovnim šokovima kao nafta i plin’, rekao je.

Dodao je da je i političko ozračje sada povoljnije jer vlade u Europi i šire ponovno razmatraju ranije moratorije i najavljuju potporu nuklearnoj energiji.

Obrazovanje kao ključ potpore javnosti

Ipak, povratak nuklearne energije u središte europske energetske politike neće biti jednostavan. Osim pitanja cijene, sigurnosti, otpada i trajanja gradnje, vlade će morati ponovno graditi povjerenje javnosti.

Shihab-Eldin upozorava da priprema novih generacija za složenu raspravu o nuklearnoj energiji ‘nije za slabe srcem’.

‘Ne možete samo ulaziti i izlaziti – potrebno je vratiti obrazovanje, jer će upravo obrazovanje omogućiti da javnost podrži političare, a političari odgovore javnosti’, rekao je.