Prometne nesreće u kojima sudjeluju vozila stranih registracija na hrvatskim cestama nisu česta pojava, ali se redovito događaju, osobito u razdobljima pojačanog turističkog prometa.
Iako takve situacije na prvi pogled mogu djelovati kompliciranije od sudara s vozilima hrvatskih registarskih oznaka, u praksi nema razloga za dodatnu zabrinutost - ključna razlika svodi se ponajprije na nešto dulji postupak obrade odštetnog zahtjeva.
Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje i njegovih članica, u Hrvatskoj se svake godine bilježi oko 6000 prometnih nesreća koje uzrokuju vozači vozila sa stranim registracijama. Najviše ih je iz susjednih zemalja, ali i iz država koje su Hrvatskoj među najvažnijim turističkim tržištima.
Postupak je sličan, ali traje dulje
Kada do nesreće dođe s vozilom stranih registarskih oznaka, određene razlike ipak postoje, osobito u dijelu utvrđivanja odgovornosti i nadležnog osiguratelja. Upravo taj postupak može trajati i do šest tjedana, što je predviđeno međunarodnim sporazumima koji se primjenjuju u prekograničnim prometnim nesrećama, piše HAK-ova revija.
Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu, oštećena osoba odštetni zahtjev podnosi Hrvatskom uredu za osiguranje. Takve zahtjeve, pod određenim uvjetima, obrađuju i članice HUO-a koje se bave osiguranjem od automobilske odgovornosti. Drugim riječima, zahtjev se može predati bilo kojem osiguravajućem društvu, koje će ga zaprimiti ili oštećenu osobu uputiti na ono društvo koje je, prema međunarodnim pravilima, nadležno za rješavanje slučaja.
Postupak može biti brži ako je odmah poznat naziv stranog osiguratelja vozila koje je prouzročilo nesreću. Tada se može provjeriti i tko je imenovani korespondent za rješavanje šteta koje osiguranici tog stranog osiguratelja uzrokuju u Hrvatskoj. Na trajanje cijelog procesa utječe i to koliko su brzo dostupni podaci o osiguranju stranog vozila.
Što obavezno prikupiti na mjestu nesreće
Dogodi li se sudar s vozilom stranih registracija, preporuka je odmah prikupiti što više podataka. Prije svega, korisno je fotografirati položaj vozila nakon nesreće, registarsku oznaku stranog automobila te, ako je moguće, 'zelenu kartu' ili policu osiguranja tog vozila.
To je posebno važno zato što u nekim državama, iz kojih u Hrvatsku dolazi velik broj turista i iseljenih hrvatskih građana, ne postoji mogućnost online provjere osiguranja po registarskoj oznaci. Primjerice, takav sustav nije dostupan u svim velikim državama poput Njemačke, dok u Hrvatskoj tu tehničku mogućnost osigurava upravo Hrvatski ured za osiguranje.
Unatoč tome, nesreću sa stranim vozilom ne treba doživljavati kao veći problem od one u kojoj sudjeluju isključivo vozila hrvatskih registracija. Nema razloga za poseban oprez samo zato što je na cesti automobil s inozemnim pločicama. Razlika je prvenstveno u administrativnom dijelu - rješavanje odštetnog zahtjeva može potrajati nešto dulje nego kod domaćih slučajeva.
I za jednu i za drugu vrstu nesreće primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a odštetni zahtjevi rješavaju se u zakonom propisanom roku od 60 dana.
Iz Hrvatskog ureda za osiguranje podsjećaju da je rok za dostavu obrazložene ponude za naknadu štete, odnosno utemeljenog odgovora, propisan Direktivom o obveznom osiguranju motornih vozila. Većina članica Europske unije tu je odredbu prenijela u svoja zakonodavstva i predvidjela tromjesečni rok za rješavanje takvih zahtjeva.
Može li strani vozač napustiti Hrvatsku
Jedno od češćih pitanja u ovakvim situacijama jest može li vozilo stranih registracija napustiti Hrvatsku prije nego što se utvrdi odgovornost za nesreću. Odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.
Najprije treba utvrditi je li riječ samo o materijalnoj šteti ili u nesreći ima ozlijeđenih ili smrtno stradalih osoba. Važno je i je li strani državljanin počinio prometni prekršaj ili kazneno djelo, kao i dolazi li iz države članice Europske unije ili iz zemlje izvan EU-a.
Postupanje policije u takvim slučajevima uređeno je člankom 294. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Ako je riječ o prometnoj nesreći s ozlijeđenim ili smrtno stradalim osobama, o daljnjem postupanju prema stranom državljaninu odlučuje državni odvjetnik, koji može odrediti i mjeru pritvora dok traju istražne radnje.