No velika ušteda ne dolazi sama od sebe - ovisi o tarifi, potrošnji vozila, načinu punjenja i cijeni goriva s kojom ga uspoređujemo. Kada se sve stavi na papir, razlika je i dalje vrlo konkretna: Vožnja na struju u kućnom režimu može biti nekoliko puta jeftinija od vožnje na benzin ili dizel.

Prema aktualnim tarifnim pravilima HEP Elektre, za kućanstva se u razdoblju od 1. travnja do 30. rujna 2026. primjenjuju posebne mjere, a potrošnja iznad 3000 kWh u šest mjeseci obračunava se po tarifnim stavkama uvećanima za 35 posto. Uz to se na potrošnju plaća i naknada za obnovljive izvore u iznosu od 0,013239 eura po kWh bez PDV-a. Niža tarifa ljeti traje od 22 do 8 sati, a zimi od 21 do 7 sati.

Najveća razlika vidi se na 100 kilometara

Za okvirnu računicu uzeli smo prosječnu realnu potrošnju električnog automobila od 18,9 kWh na 100 kilometara, koliko navodi EV Database za prosjek potpuno električnih vozila. U stvarnosti će mali gradski električni auto trošiti manje, a veliki SUV, osobito zimi i na autocesti, osjetno više.

Ako se u računicu uključi i oko 10 posto gubitaka pri punjenju, za 100 kilometara treba računati približno 20,8 kWh električne energije. U kućnom punjenju to znači da 100 kilometara vožnje može stajati otprilike od 2,2 eura u noćnoj tarifi do oko 4 eura ako se auto puni po skupljoj dnevnoj cijeni.

Kod benzinca je slika bitno drukčija. HAK je 3. svibnja 2026. objavio da je medijan cijene Eurosupera 95 kod više distributera 1,64 eura po litri, dok je medijan Eurodizela uglavnom 1,78 eura po litri.

Automobil koji troši 6,5 litara benzina na 100 kilometara tako na istoj dionici potroši oko 10,7 eura goriva. Dizelaš s potrošnjom od 5,5 litara troši oko 9,8 eura. Drugim riječima, električni auto punjen kod kuće može na svakih 100 kilometara uštedjeti oko 6 do 8,5 eura u odnosu na usporediv benzinski ili dizelski automobil.

Na godišnjoj razini razlika postaje ozbiljna

Vozač koji godišnje prijeđe 15.000 kilometara i većinom puni kod kuće može uštedjeti približno od 900 do 1300 eura, ovisno o tome puni li većinom noću ili tijekom dana te s kojim se automobilom uspoređuje.

Najveća ušteda postiže se u jednostavnom scenariju: Auto se puni kod kuće, uglavnom u nižoj tarifi, a vozač izbjegava skupe brze punionice osim na duljim putovanjima. Tada električni auto u svakodnevnoj vožnji ima najveću financijsku prednost.

No postoji i nekoliko važnih 'ali'. Prvo, kućno punjenje povećava ukupnu potrošnju kućanstva, pa oni koji prijeđu puno kilometara mogu lakše prijeći prag nakon kojeg se dio električne energije obračunava skuplje. Drugo, zimska potrošnja može biti znatno viša zbog grijanja kabine i baterije. Treće, ako se često koristi javna brza punionica, računica se brzo pogoršava jer je cijena kWh ondje obično višestruko veća nego kod kuće.

Zato se najtočniji odgovor svodi na jednu rečenicu: Električni auto se najviše isplati onima koji imaju vlastito parkirno mjesto, mogu puniti kod kuće i većinu punjenja prebaciti u noćnu tarifu.

Za takve vozače kućno punjenje nije samo praktično, nego i glavni razlog zbog kojeg električni automobil financijski ima smisla. Razlika u cijeni vožnje nije marketinški trik, nego stvarna ušteda koja se vidi već nakon nekoliko mjeseci - osobito kod onih koji svakodnevno voze na posao, rade puno gradskih kilometara i rijetko ovise o javnim punionicama.