Španjolski veznjak dugo nije razmišljao o skupim automobilima. Kada je odlučio kupiti svoj prvi automobil, ocu je postavio vrlo jasan zadatak - pronaći vozilo koje neće stajati više od 3000 eura.

U to vrijeme Rodri je igrao za drugu momčad Villarreala i tek se pokušavao izboriti za mjesto u seniorskoj konkurenciji. Od mjesta stanovanja do klupskog trening-centra dijelilo ga je petnaestak minuta vožnje automobilom, ali on automobil nije imao.

Najprije bi biciklom stigao do tramvajske stanice, zatim bi tramvajem odradio dio puta, a nakon izlaska ponovno sjeo na bicikl kako bi stigao na trening. Tek nakon što je položio vozački ispit i izborio stabilnije mjesto u momčadi odlučio je kupiti prvi automobil.

Na kraju je potrošio nešto više od planiranog budžeta te za oko 4000 eura kupio rabljeni Opel Corsu od starije gospođe.

Automobil koji nikada nije zaboravio

Upravo je ta Corsa ostala jedna od uspomena koje i danas rado prepričava.

Posebno pamti multimedijski zaslon koji je prethodna vlasnica ugradila u automobil i ostavila mu ga. Iako je riječ o detalju koji mnogima ne bi značio puno, Rodri priznaje da ga se i danas sjeća.

Mjesecima je tom Corsom svakodnevno odlazio na treninge, a upravo je automobil često bio razlog šala njegovih suigrača. Nisu propuštali priliku zadirkivati ga zbog skromnog automobila kojim je dolazio u klupski kamp.

Od Corse do Zlatne lopte

Danas je situacija potpuno drukčija. Rodri je jedan od najboljih i najplaćenijih nogometaša svijeta te si može priuštiti gotovo svaki automobil koji poželi.

Ipak, upravo je stara Opel Corsa ostala jedan od njegovih najdražih podsjetnika na početke profesionalne karijere i razdoblje u kojem su trud, odricanje i strpljenje bili važniji od luksuza.

Njegova priča posebno dolazi do izražaja u vremenu kada mnogi mladi nogometaši već u tinejdžerskim godinama voze superautomobile vrijedne stotine tisuća eura. Rodrijev prvi automobil bila je skromna rabljena Corsa, koja je postala simbol njegova puta do samog vrha svjetskog nogometa.