Prema Ogorcu, sastanak nije bio fokusiran isključivo na rat u Ukrajini, nego i na širi spektar američko-ruskih odnosa. Kako kaže, “vidimo da postoji značajna nota njihove usuglašenosti po brojnim pitanjima”, prenosi HRT. Iako je dinamika razgovora bila dobra, upozorava da bi bilo nerealno očekivati prekid vatre ili rješenje svih otvorenih pitanja na jednome susretu.

Osvrnuo se i na povratak izravne komunikacije Washingtona i Moskve nakon razdoblja zahlađenja: tijekom Bidenove administracije, naglasio je, kanali su bili gotovo zamrznuti. Sada, kaže, obje strane ponovno pokušavaju trasirati “interesne prostore” i definirati crte razdvajanja na globalnoj sceni. Diskretno i suzdržano javno komuniciranje dviju delegacija, po njemu, dodatni je signal da su određeni dogovori već napravljeni. U svemu tome, treći i nezaobilazni čimbenik jest Ukrajina.

Polazišta ostaju čvrsta

Startne pozicije, smatra Ogorec, nisu se bitno promijenile. Moskva vodi konzistentnu politiku: Ukrajinu smatra ključnim prostorom vlastitih interesa i zbog toga odbacuje njezino članstvo u NATO-u, kao i jače usmjerenje prema Zapadu. Trump, s druge strane, prikazuje se kao posrednik kojemu je cilj deeskalacija — Ogorec ističe da on “stvarno želi mir i trudi se da bi doveo do mira”. Motivi mogu biti višeslojni, ali je, kaže, intencija jasna.

Rusiji je, dodaje, važno postupno se vratiti u međunarodne procese, uz ublažavanje ili ukidanje sankcija — a kao najutjecajnijeg sugovornika na tom putu vidi Sjedinjene Države.

Donbas - više od crte na karti

Ogorec podsjeća da se ruski interes u Donbasu ne svodi samo na teritorij. Riječ je o prostoru sa znatnom ruskom manjinom i, što je ekonomski ključno, o regiji bogatoj strateškim rudama čija je eksploatacija važna na svjetskoj razini. Stoga je, kaže, ambicija Moskve uspostaviti nadzor nad korištenjem tih resursa.

Ujedno napominje da se Putin često poziva na povijesne narative: “Putin je osoba koja se dosta oslanja na povijesne tokove i ono što je bilo”. Podsjetio je i na predsjednikovu raniju formulaciju iz intervjua: “sve što je bilo istočno od Dnjepra, bilo je Rusija, a sve što je bilo zapadno - bilo je poljsko”.

Znakovi kroz simbole: Lavrovljeva majica

Govorivši o simbolici na marginama summita, Ogorec je komentirao dolazak šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova na Aljasku s majicom na kojoj je stajalo “SSSR”. Kada takvu gestu napravi prekaljeni diplomat, tvrdi, to nije slučajno — poruka je namjerna. Ne radi se, međutim, o pozivu na restauraciju Sovjetskog Saveza, nego o ambiciji stvaranja novih okvira u kojima bi Rusija igrala ulogu sličnu nekadašnjoj; na pitanje je li to cilj, njegov odgovor je vjerojatno “da”.

'Europska Unija beznačajna'

Ogorec cijeli događaj vidi kao uvod u šire “sigurnosno preslagivanje na globalnoj sceni”. Europska unija, prema njegovoj procjeni, u tom procesu ima sporednu, gotovo nevidljivu ulogu — potisnuta je, i to ponajviše krivnjom vlastitih političkih elita. U središtu nove raspodjele moći, navodi, nalazit će se četiri aktera: Sjedinjene Države, Kina, Rusija i Indija, uz utjecaj regionalnih sila poput Irana i Izraela.

Što se NATO-a tiče, podsjeća da je Savez nastao kao američki odgovor na sovjetsku ekspanziju i da je u tom povijesnom kontekstu imao veliku važnost. Danas, drži Ogorec, strateška konfiguracija takva je da SAD-u NATO nije nužan alat kao nekad.

Zamrznuti rat?

Na temu mogućih ukrajinskih ustupaka, Ogorec procjenjuje da bi za Kijev najpovoljniji ishod — u nizu daleko gorih scenarija — bio zamrznuti sukob: okupirana područja formalno bi ostala u administrativnom okviru Ukrajine, ali bi nad njima faktičku kontrolu imala Rusija.

Ne odbacuje ni mogućnost ukrajinskog povlačenja iz Donbasa, dok bi pojedini dijelovi Zaporižja i Hersona mogli ostati pod ukrajinskom upravom. Ruska je polazna točka, kaže, da razmjene teritorija razmatra “teritorij za teritorij”, unutar okvira svojih ciljeva.

Sažeto, Ogorec drži da su Trump i Putin otvorili kanal za daljnje dogovore, bez spektakla i bez javnog popisa točaka, ali s vidljivim tragovima koordinacije — i s posljedicama koje bi se mogle osjetiti daleko izvan ukrajinskog bojišta.