Dobro došli u još jedan 'beskrajni' ratni tjedan

Živimo li film 'Beskrajni dan' u kojem je meteorolog Phil Connors prisiljen ponovno proživljavati jedan te isti dan sve dok ne učini ispravnu stvar? Čelnicima su puna usta mirovnih pregovora, a mira i dalje nema na vidiku. Ako pitate (meteorologa) Donalda Trumpa, kada je riječ o sukobu na Bliskom istoku, mir samo što nije stigao. I tako već mjesecima. On ovaj put prognozira da bi 'sve moglo biti gotovo već za vikend', da bi Iran to po tko zna koji put demantirao i poručio da 'nikakvog napretka nema'. Svi se slažu da sukob treba okončati, ali toga i dalje ništa na papiru.

Sudbina obogaćenog uranija jedno je od glavnih spornih pitanja na putu prema mogućem sporazumu. SAD i Izrael optužuju Iran da želi razviti nuklearno oružje, a Teheran to odbacuje.

Trump bi pio kave i dogovarao mir, pa je tako rekao da mu 'ne bi smetalo' sastati se s iranskim ajatolahom Modžtabom Hameneijem ako bi to pridonijelo postizanju sporazuma između SAD-a i Irana. Javio se i sam iranski vrhovni vođa, no bez takvih srdačnih izjava. On je, naime, optužio SAD i Izrael da pokušavaju 'unijeti razdor' u iransku naciju, a da do susreta dvoje čelnika zasigurno neće doći potvrdio je i Mohsen Rezaei, vojni savjetnik vrhovnog vođe.

On usto kaže da potencijalni mirovni sporazum ovisi o tome hoće li Trumpova administracija pristati osloboditi 24 milijarde dolara zamrznute iranske imovine, te da su 'pregovori zapeli u slijepoj ulici i lopta je sada u Trumpovu dvorištu'. Rezaei je upozorio da će Iran početi napadati američke baze izvan Perzijskog zaljeva ako SAD opet krene s napadima; od Hormuškog tjesnaca do Indijskog oceana, Bab al-Mandaba, Crvenog mora i Sredozemnog mora.

A tu je i sukob Izraela i Libanona, između kojih je na jedvite jade dogovoreno novo primirje. Hezbolah ga ne priznaje, no Trump tvrdi da 'ga zapravo nisu odbili, već mu poručili da žele stati na loptu'. Američki predsjednik je rekao i da je tijekom telefonskog razgovora s Benjaminom Netanyahuom nazvao 'j****o ludim' izraelskog premijera zbog eskalacije sukoba s Hezbolahom u Libanonu. No onda je zaključio da zapravo poštuje Bibija i da s njim 'vrlo dobro' surađuje, iako je već neko vrijeme odnos između njih dvojice na klimavim nogama.

I dok nad Bahreinom i Kuvajtom lete iranski dronovi, a nevini životi postaju kolateralna šteta odluka donesenih daleko iznad njih, Hormuški tjesnac podsjeća na pokvareni semafor koji malo pokazuje crveno, malo zeleno. No, ponovimo, ako je vjerovati Trumpu, mir stiže već za vikend. Samo koji?

Pišem pismo, tinta mi se proli, daleko je onaj ko me... što?

Ništa bliže miru nisu ni Ukrajina i Rusija. Kremlj je 18. svibnja izjavio da je mirovni proces između Rusije i Ukrajine pauziran, ali da Moskva očekuje njegov nastavak.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski stoga je odlučio da je vrijeme za – pismo. Uputio je, naime, osobni poziv za izravan sastanak Vladimiru Putinu u neutralnoj zemlji – navodeći Švicarsku, Tursku i zemlje arapskog svijeta – kako bi 'pronašli rješenje za završetak rata'. Kaže i da je Kijev spreman boriti se ako ne pronađu rješenje, da je većina Rusa umorna od ukrajinskih napada, inflacije i nestašice goriva te da su spremni za mir. Pismo je do Kremlja stiglo, a i s njime i 'hladan tuš' - Putin kaže da zasad ne vidi smisao u tome da se nađe s ukrajinskim predsjednikom. Zelenski je na Telegramu nakon toga poručio da Putinov odgovor 'pokazuje kako Rusija ponovno bira rat'.

Ako ipak nastave s mirovnim pregovorima, Zelenski kaže kako želi da u njih budu uključeni SAD i Europska unija, s čime se složio i njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul. 'Mirotvorac' Trump fokus je prebacio na Bliski istok, no možda će ipak jednim oko pomnije pratiti i rat u Ukrajini nakon što je Zastupnički dom SAD‐a usvojio zakon kojim se Ukrajini osigurava pomoć, a Rusiji uvode nove sankcije. Putin i Trump posljednji su put razgovarali 29. travnja, kada su raspravljali o privremenom prekidu vatre u Ukrajini u povodu Dana pobjede. Od tada zatišje. A od tog kratkog prekida vatre vojne operacije su ponovno eskalirale, pa se kraj tog iscrpljujućeg rata i dalje ne nazire.

Ruski Davos

No Putin je ovih dana ionako suviše zauzet organizacijom 'ruskog Davosa' – Međunarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu. Sama organizacija nije tekla glatko jer su samo dva dana prije Putinova obraćanja u petak ukrajinski dronovi pogodili područje Sankt Peterburga, domaćina foruma, zapalivši naftni terminal i uzrokujući poremećaje u zračnom prometu. Putin je priznao da ruska protuzračna obrana ne uspijeva zaustaviti sve napade pa najavio njezino jačanje.

Organizatori su ranije rekli da očekuju više od 24.000 sudionika iz cijelog svijeta, a na forumu sudjeluju i članovi njemačke poslovne zajednice, što su objasnili riječima: 'Želimo, kao i sve veće zapadne zemlje, održati gospodarski most prema Rusiji i zaštititi više od 100 milijardi eura njemačke imovine u Rusiji.' Unatoč tome što su zapadne sankcije i dalje na snazi za tisuće ruskih kompanija, organizacija i pojedinaca, američki i francuski predstavnici vratili su se na taj događaj prošle godine. Jer rat je i biznis.

Putin je na forumu poručio da Rusija pripada 'globalnoj većini', da se uspješno okreće novim partnerima poput Kine te da se stvara novi svjetski poredak u kojem Zapad gubi dominantnu ulogu. Tvrdi i da inflacija u Rusiji usporava unatoč sankcijama i troškovima rata. Sjetio se i druga Trumpa pa mu tako zahvalio na naporima oko mirovnih pregovora, a potom (opet) stao govoriti kako je Trump 'pokraden' na izborima 2020. i kako do rata u Ukrajini 'možda ne bi došlo da je tada izabran za predsjednika SAD-a'.

Forum je godinama služio Kremlju kao platforma za predstavljanje gospodarskih uspjeha zemlje i privlačenje stranih ulaganja. Ove godine to je vrlo relativno jer, čini se, rusko gospodarstvo pokazuje znakove stagnacije nakon što je oslabio učinak rekordne vojne potrošnje. Moskva je zbog toga povećala poreze i zaduživanje kako bi držala pod kontrolom proračunski deficit. No prema Putinu očito i dalje 'cveta cveće u rusko preduzeće'.

Ja san rojen da mi bude lipo

'Netko je od mojih suradnika želio pokazati da smo u stanju boriti se jer su znali da će objesiti transparente i ispisivati grafite. Oni su došli ovdje da bi omogućili bolje okruženje u kojem bih se valjda ja obradovao, ali me nitko nije ni pitao. Ja se najbolje snalazim u teškom okruženju, ne volim da me svi tetoše.'

Ovo su riječi Aleksandra Vučića, najvećeg balkanskog majstora piljenja naopako, nakon najnovijeg performansa regionalnog sramoćenja u Tivtu kojim je zasjenio prometni kaos i višesatno zarobljavanje novinara. Tamo je netko iz Vučićeva kruga, tvrdi on, poželio da mu bude lijepo na samitu EU-zapadni Balkan, pa je poslao čarter s 89 iskusnih performera iz Ćacilenda koji su za velikog vođu isplanirali igrokaz s poznatim rekvizitima: transparentima 'Srbija pobjeđuje', pokličima 'Aco Srbine', opremom za komunikaciju na moru, vjerojatno i sendvičima.

Plan je imao samo jednu manu: pokušavajući se slizati s Macronom, Vučić je prije koju godinu dao beogradski aerodrom na tehničko upravljanje Francuzima, koji su dojavili svojoj obavještajnoj službi, a ova crnogorskoj policiji, da im stiže čarter s veseljacima koje valja pohapsiti.

I to baš na dan kad je Vučiću posebno mrski Tonino Picula u Europskom parlamentu progurao prilično gadno izvješće o napretku Srbije, a u Beograd stigao šef Vijeća EU-a Antonio Costa, koji mrtav hladan na presici stoji pored Vučića i kaže da EU nikog ne ucjenjuje.

Vučićeva klika odmah se uzjogunila: Ana Brnabić ga moli da uopće ne ide u Tivat, onaj poltron Milan Knežević paniči da će mu otkačiti žičaru kad krene na Lovćen, tajna služba BIA diže paranoju da će ga kavački kriminalac Zvicer samljeti u ćevape. Ipak, ništa od toga nije smutilo Acu Srbina – otišao im je 'sve reći u lice', a na kraju je ispalo da je sve, tj. ništa, rekao u kameru Informera. Takvih performera nema ni u Ćacilendu.

Herceg-bosanska ujdurma

Vučić je, znamo svi to, nenadmašni performer, ali u utrci za Zlatnu malinu za regionalni performans tjedna imao je solidnu konkurenciju u Hrvatskoj i BiH. Prvo se hrvatski Domovinski pokret, u očajničkoj potrazi za izgubljenim postotcima svog političkog rejtinga na tvrdoj desnici, dosjetio uklizati u HDZ-ov politički teritorij zvan BiH.

U tu su svrhu patentirali deklaraciju kojom traže obnovu trećeg entiteta, da ne kažemo Herceg-Bosne, kao – pazite – 'sastavnice Sjedinjenih država BiH'. Deklaracije, naravno, još nema – vidjet ćemo je kad se Ivan Penava vrati s godišnjeg odmora na Visu, ako mu duhovi partizana ne poremete uživanje na plaži. Zato su njegovi paževi ekspresno dobili po ušima na koalicijskom sastanku, čak je i Željana Zovko iz Bruxellesa zamolila da im ne pomažu, no ostaje činjenica da je ovoga puta kuhanje krenulo od mlađeg partnera hrvatske vladajuće koalicije.

U tom poslu nije dugo trebalo tražiti partnera s bošnjačke strane – idu izbori mala – a kao najjači kandidat nametnuo se zastupnik SDA u federalnom Domu naroda i potpredsjednik te stranke Haris Zahiragić. Ovaj dokazani tabadžija i homofob, popularnog nadimka 'prva čakija SDA', usudio se, majke ti, 'krajnje dobronamjerno' sasuti gledateljima HRT-ovog Otvorenog u lice da 'Herceg-Bosna nikada neće biti napravljena, ni u Federaciji ni u BiH'.

U Sarajevu je dočekan u najmanju ruku kao ratni heroj – iako, umjesto Komšića, Bošnjaci ovoga puta stvarno mogu izabrati 'pravog' Hrvata – dok sirota Bosna i Hercegovina, kojoj stranci nisu u stanju izabrati ni novog visokog predstavnika, nastavlja lagano kliziti u ruke Trumpovih biznismena.

Hoće li izraelska ambasada u Ljubljani proći kao avion?

Konačno je gotova i ta trakavica: slovenski parlament u četvrtak je potvrdio vladu desnog centra na čelu s Janezom Janšom, koja se tehnički još uvijek klasificira kao manjinska. Podržava ga, naime, 43 od 90 zastupnika dok su ga na glasanju o povjerenju podržala još dva zastupnika nacionalnih manjina i pet zastupnika antivakserske, antisistemske i proruske stranke Resni.ca, iz čijih redova dolazi i predsjednik parlamenta Zoran Stevanović.

Doktor populizma u regiji tako četvrti put postaje premijer, ujedno posljednji političar s područja bivše Jugoslavije koji je formirao karijeru upravo u toj državi. Janša građanima obećava smanjenje poreza, za koje kaže da ih je uvela prethodna vlada Roberta Goloba, a njega optužuje i za korupciju koju, tvrdi, namjerava sasjeći u korijenu.

Ipak, najzanimljivije promjene koje se očekuju od Janše one su na vanjskopolitičkom planu, prije svega u odnosima prema Izraelu. Niti par sati nakon izglasavanja vlade izraelski ministar vanjskih poslova Gideon Saar najavio je otvaranje izraelskog veleposlanstva u Ljubljani, a Janša je tu najavu oduševljeno dočekao.

Samo dva dana ranije odlazeća vlada zabranila je slijetanje zrakoplova izraelske tvrtke Israir pa je na kraju prinudno sletio u Zagreb. Ne vjerujemo da će u Sloveniji, čija ljevica na europskoj razini prednjači u antiizraelskom sentimentu, ni otvaranje izraelske ambasade mirno proći, a to – konfrontacija s protivnicima – ono je što Janšu najviše hrani.

EU ima plan za tehnološku suverenost

Možda i nije baš dobro da europske bolnice, energetske mreže i javne usluge u tolikoj mjeri ovise o američkim tehnološkim divovima i kineskim čipovima. Napokon je to osvijestila Europska komisija, nakon opetovanih upozorenja, pa je tako predstavila novi paket mjera za jačanje tehnološke suverenosti Europske unije.

On obuhvaća poluvodiče, umjetnu inteligenciju, računalstvo u oblaku i otvoreni kod, a cilj mu je dati vjetar u leđa europskim alternativama. Naglasak je i na razvoju europskih podatkovnih centara i pametnih energetskih mreža koje bi trebale bolje podnijeti apetite umjetne inteligencije. Potpredsjednica Komisije Henna Virkkunen zato predlaže da se u pojedinim kritičnim sektorima ugovori za digitalne usluge rezerviraju isključivo za europske tvrtke.

Komisija obećava i više pametnih brojila, veću kontrolu nad potrošnjom energije, a i, pazite sad, niže račune za građane. Ako je proteklih desetljeća Europa prepustila tehnološku utrku Amerikancima i Azijcima, sada pokušava barem osigurati da ne ostane samo tržište za tuđe proizvode. Živi bili pa vidjeli.

Why is the rum always gone?

Jesu li priče o piratima s Kariba ipak bile više od legende? Gotovo tri stoljeća nakon završetka zlatnog doba piratstva arheolozi su u luci Nassau na Bahamima pronašli olupine koje bi mogle predstavljati prve konkretne dokaze o njima u njihovoj nekadašnjoj glavnoj bazi.

Međunarodni tim istraživača otkrio je šest brodskih olupina, od kojih se tri povezuju s razdobljem najveće aktivnosti karipskih pirata. Među nalazima su spaljeni drveni trupovi brodova, okretni topovi kakve su često koristili, olovne kugle za topove i brusni kamen za oštrenje mačeva.

Jedna od olupina mogla bi čak pripadati zloglasnom Henryju Averyju, krajem 17. stoljeća najtraženijem kriminalcu svijeta nakon pljačke blaga vrijednog desetke milijuna funti u današnjem novcu.

Iako su istraživači proučavali stare karte i pretraživali obližnje špilje u nadi da će pronaći zakopano blago, čini se da su pirati ipak bili uspješniji u skrivanju plijena nego u skrivanju svojih brodova. Ako su filmski junaci poput Jacka Sparrowa ikada imali stvarne prethodnike, arheolozi su im možda upravo pronašli tragove, samo bez škrinja punih zlata i papige na ramenu. Ahoj!