Nema smijeha za lijek, ali ima lijeka za smijeh

U Trumpovu carstvu divljine, dakako, vrijede divlja pravila. Drugi amandman može i treba, a onaj prvi samo ako je u pitanju narativ koji njemu paše. Pa je tako ovaj tjedan palo još prijestupnika protiv verzije slobode govora Njegova Visočanstva, oni koji su na ovaj ili onaj način kritizirali ubijenog konzervativca Charlieja Kirka ili, nedajbože, samog NJ.V.-a.

Kad se to dogodi u medijima, imamo još veći problem – pa su se tako na popisu za odstrel našli popularni komičar Jimmy Kimmel, kojem je ukinuta emisija na ABC-ju jer se, eto, malo narugao Trumpu (a što bi drugo komičar trebao raditi), ali i kolumnistica Washington Posta, toliko uglednog da ju je zbog kritika na račun Kirka – nogirao jer, kakti, ugrožavaju fizičku sigurnost kolega. A pala je i tužba protiv lijevo-liberalnog NY Timesa teška 15 milijardi dolara zbog klevete i uvrede Velikog Vođe, no sud ju je odbacio jer je - predugačka.

Ali to, kako to obično biva u jednom tjednu unutar Trumpova univerzuma, nije sve. Nakon što je okrivio ljevičare za smrt Kirka, proglasio je i antifašistički pokret Antifu terorističkom organizacijom. Priprema se i izvršna uredba – pazite ovo – protiv političkog nasilja i govora mržnje. A kad jedna glava određuje što to jest, a što nije, za čas se nađemo u Sjevernoj Koreji. Isti onaj pištolj uperen u Kirka, čini se, sad se okreće u drugom smjeru - a cancel kultura nam je, izgleda, suđena kako god okreneš.

Kad Paunu ne odgovara egipatski pamuk

Ali da ne bismo pisali samo ružne stvari, jer svijet je ipak (i) lijepo mjesto, Trump nam je ovog tjedna dao malo i oduška svojim povijesnim posjetom Britaniji. Prvi put nekom svjetskom čelniku pripala je čast da drugi put dođe u službeni posjet kraljevskoj obitelji. Bilo je tu paunarenja u raznim odjevnim kombinacijama, jela su se i prepeličja jaja, šepurilo se u kočijama i bondovskim 'Zvijerima'.

Trumpa se doček toliko dojmio da je rekao kako mu je to jedna od najvećih počasti u životu. I to unatoč tome što su on i supruga morali nositi svoju posteljinu iz Amerike jer im se očito postelja kralja Charlesa od egipatskog pamuka u dvorcu Windsor nije baš svidjela.

Nije se on, naravno, došao samo naslikavati, lijepo papati i vozati, pa je pao i sporazum sa Starmerom, težak desetke milijardi dolara. Ovaj zapadno od Atlantika sretan je što će naveliko povećati ulaganja u Britaniji (i što uz prijateljicu Meloni ima i drugog saveznika među jakim europskim silama), a ovaj istočno od Bare i zbog toga što pokušava držeći Trumpa za ruku popraviti imidž i kod kuće i vani.

Starmer je pritom najavu priznanja Palestine navodno ostavio za vikend, kako ta osjetljiva tema ne bi zasjenila dolazak najvećeg izraelskog patrona. A on se pak opet pohvalio kako je riješio dugogodišnji sukob između ABerbajdžana i ALBANIJE!?

Eurosong (p)ostaje političko bojište

Ideološki sukob ljevice i desnice postaje sve oštriji, a iako pitanje Izraela i Palestine već neko vrijeme u javnoj percepciji više nije pitanje ljevice i desnice, iz dana u dan dodatno potpaljuje vatru. U jednom od prošlih Tjednih skenera dali smo nagovijestiti da se nešto ozbiljno kuha na eurovizijskoj sceni. A boga pitaj koliko će to ozbiljno postati do svibnja sljedeće godine, kad bi se u Beču trebala održati sljedeća Eurovizija.

Sve je duži red zemalja koje ozbiljno prijete sabotiranjem popularnog glazbenog natjecanja ako se s njega ne izbaci Izrael zbog razvoja događaja u Gazi. I ne, nikako ovo nije isto kao u slučaju Rusije, izbačene 2022. godine zbog napada na Ukrajinu, prije svega jer je tada među zemljama postojao kakav-takav konsenzus oko toga, a drugo – Eurosong i Izrael od 1973. godine njeguju posebnu vezu.

Takvu da je predstavnik Nizozemske prije dvije godine s najeuropskijom mogućom pjesmom imena 'Europapa' diskvalificiran jer je 'napao' članicu izraelske delegacije (svatko o tom 'napadu' ima svoj sud, pa prosudite sami jesu li prethodni navodnici suvišni ili ne). A tu su i optužbe za izraelsku lobističku i marketinšku mašineriju, zbog koje velik dio Eurosongove publike smatra da se šalje poruka da pare mogu kupiti sve, pa i visok plasman na njemu.

Sad su zbog Izraela prvo bojkotom zaprijetili Irska i Nizozemska, pa je i Slovenija odlučila to dodati u svojoj propalestinski paket, a onda i Belgija i Španjolska. Potonja je ujedno prva od tzv. velike petorke – zemalja koje uplaćuju najveće doprinose za održavanje natjecanja (uz Francusku, Njemačku, Italiju i Britaniju, ukratko zemlje koje svake godine, poslale šund od pjesme ili ne, idu izravno u finale).

Sudbina Izraela na Eurosongu mogla bi se znati u prosincu, kad će se u Ženevi raspravljati o njegovu sudjelovanju. Neki navodno predlažu i to da se izraelski nastup održi pod neutralnom zastavom, ali i opciju da se tamošnja javna televizija distancira od vlade i vojske, što se vjerojatno neće dogoditi.

Onda kada uzmete u obzir to da u bečkim javnim školama trenutno ima više muslimana nego kršćana, s ovakvom uvertirom u Eurosong to će vjerojatno biti sigurnosno najizazovnije izdanje ovog natjecanja u njegovih 70 godina. Pitanje je samo što će izazvati veći kaos: Eurosong s ili bez Izraela.

Merz roni suze, Jerry odlazi

I dok postaje sve nepopularnije biti uz Izrael, što u društvu koje njeguje ekstreme nerijetko odlazi u grotesku (kamo sreće da je samo to), ovaj tjedan obilježio je video njemačkog kancelara Merza, a on unatoč, doduše još uvijek blagoj promjeni narativa prema Bibijevoj politici, nije dopustio da to utječe na snagu poruke pijeteta prema izraelskom narodu i njegovoj patnji u holokaustu.

Tako smo gledali kancelara kako u obnovljenoj povijesnoj sinagogi u Münchenu kroz suze govori da se srami zbog antisemitizma koji se ponovno rasplamsao u Njemačkoj, objavivši rat svim njegovim oblicima. No iako se činilo da Merz postavlja jasniju granicu između Bibijeve politike i izraelskog naroda, ipak smo daleko od toga. Par dana nakon suza za Židove, jasno je poručio da ne misli da se u Gazi provodi genocid, iako se i dalje, kako kaže, ne slaže sa svime što Netanyahu radi.

A dok Merz roni suze, popularni sladoled Ben&Jerry's ostaje bez Jerryja. Suosnivač tvrtke Jerry Greenfield napustio je tvrtku nakon svađe s matičnom tvrtkom Unilever jer ga je posljednjih godina 'ušutkivala' u njegovu 'društvenom aktivizmu'. Spor je započeo još prije četiri godine, kad je kompanija odlučila prestati prodavati svoj sladoled u izraelskim naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali i u istočnom Jeruzalemu.

'Moralna perverzija' 2025.

Teško je govoriti o moralu i tome je li to univerzalna vrijednost ili ovisi o kolektivnoj percepciji ili iskustvu neke zajednice. U svakom slučaju, Europska komisija odlučila je da ono što se događa u Gazi ipak nije baš u skladu s moralom, pa nema više ni labavo. Sankcije Izraelu sve više poprimaju oblik, što se, naravno, nije svidjelo donedavno vjernom savezniku EU-a s Bliskog istoka.

Izraelski šef diplomacije Gideon Sa'ar, isti onaj koji se nedavno šetao po Banskim dvorima par dana nakon što je u prvom službenom posjetu Hrvatskoj bila jedna palestinska dužnosnica, najavio je odmazdu Europi. Najavljene europske sankcije nazvao je moralnim perverzijama i obećao da će svi oni koji Izraelu stanu na žulj dobiti odgovarajući odgovor. Ako je ono što se događa u Gazi odgovarajući odgovor na napad Hamasa prije gotovo dvije godine – moglo bi to biti 'tko tebe kamenom, ti njega s tri', pa ispada je i Hamurabi bio pravedniji.

IDF je u međuvremenu ušao u istoimeni grad i krenuo tamaniti sve što se da. Bibi će reći da je Palestincima na vrijeme najavio da se maknu, ali stotine tisuća njih nema novac ni uvjete da odu dok se njihov dom doslovno pretvara u prah. Operacija Velikog Izraela dobiva sve jasnije konture, a međunarodna zajednica, bez Unclea Sama na svojoj strani, još uvijek sjedi na dvije stolice, doduše jedna je na klimavim nogama.

Kad znamo 'di su pare', ali ne i čije su

Dok se mi Hrvati tradicionalno pitamo 'di su pare', Nijemce pak muči pitanje čije su. Na bankovnim računima u Njemačkoj, naime, prašinu kupi nevjerojatnih 4,2 milijarde eura. Riječ je o tzv. zaboravljenim računima koji desetljećima nisu korišteni, a nitko ne zna tko su im vlasnici. Ili su preminuli ili nemaju nasljednika ili nisu evidentirali račun u službenim dokumentima ili se pak dijelom radi o ilegalnom novcu.

A kad se decenijama ne zna čiji je novac u pitanju, onda se postavlja pitanje što s njim. E pa upravo se oko toga sada u nekadašnjem El Doradu hrvatske imigracije vode polemike: tko na taj novac ima pravo i može li se iskoristiti u javne svrhe.

Da vas preduhitrimo u pomisli da zle banke mudro šute i kupe – ne, one redovito, barem tako kažu, pokušavaju stupiti kontakt s klijentima. No ako to ne uspije, poslije 30-ak godina račun se zatvara - ako se i nakon tog roka pojavi legitimni vlasnik ili njegov nasljednik, banka je dužna vratiti novac.

Ta ugovorna obveza prema klijentima zapravo sada stoji na putu planu njemačke vlade da novac sa zaboravljenih računa iskoristi za osnivanje fonda za društvene inovacije – što god to značilo. Britanija takav model već primjenjuje, što znači da se, uz dobru volju, i to može. A nama preostaje nadati se pozivu neke njemačke banke.

Francuzi na ulici kroje državni proračun

Francuzi su ponovno na ulicama – reklo bi se ništa novo. Pola milijuna ljudi odlučilo je poručiti vladi da joj štednja od 44 milijarde eura i rezovi socijalnih naknada baš i nisu najbolja ideja. Pariz je, naravno, bio u centru zbivanja: 55 tisuća ljudi, 700 incidenata, 29 požara i 181 uhićenje.

Tek što je sjeo u fotelju, novi premijer Sébastien Lecornu već se suočava s istim problemom koji je srušio njegova prethodnika Bayroua: proračunom koji bi trebao smanjiti deficit od vrtoglavih 114 posto BDP-a. Bayrou je na tom pitanju politički izgorio, pa je Lecornu očito sljedeći na redu.

Iza prosvjeda stoji pokret pod nazivom Blokiraj sve. Cilj im je 'preokrenuti' neoliberalno političko-ekonomski model jer ga smatraju neučinkovitim, nepravednim, korumpiranim i nesposobnim da odgovori na probleme francuskog društva – od financijskih teškoća do okoliša.

Mračna strana umjetne inteligencije

Obitelji troje maloljetnika iz Colorada i New Yorka podnijele su tužbe protiv tvrtke Character Technologies, kreatora aplikacije Character.AI, jer tvrde da su njihova djeca nakon razgovora s chatbotovima počinila ili pokušala samoubojstvo. Prema pritužbama, botovi su vodili manipulativne i seksualno eksplicitne razgovore, izolirali djecu od obitelji i ignorirali njihove izražene suicidalne misli. Na meti je i Google, čija aplikacija Family Link, namijenjena zaštiti maloljetnika, očito nije spriječila tragedije. Google se brani tvrdeći da s Character.AI-em nema poslovne veze, ali to ne mijenja činjenicu da roditelji vjeruju da su njihove obitelji prevarene iluzijom sigurnosti.

Ovi slučajevi otkrivaju tamnu stranu umjetne inteligencije, koju mladi doživljavaju kao bezopasnog virtualnog sugovornika, a zapravo ih može gurnuti u još dublje psihičke probleme. Američki Senat i Savezna trgovinska komisija već istražuju sedam tehnoloških kompanija, a stručnjaci upozoravaju da se ponavlja scenarij društvenih mreža: profit ispred sigurnosti, a cijenu plaćaju najranjiviji.

Čak i Sam Altman, izvršni direktor OpenAI-a, priznaje da ga najviše opterećuje pitanje kako ChatGPT reagira na suicidalne korisnike i kaže da možda nisu bili dovoljno proaktivni. No priznanje ne mijenja činjenicu da je sustav već zakazao. Kada milijuni mladih svakodnevno razgovaraju s umjetnom inteligencijom, a ona ne prepoznaje vapaj za pomoć, riječ je o ozbiljnom etičkom promašaju, ne tek o tehničkom propustu.