Sedam godina nakon što su prosvjedi pokreta 'Gilets Jaunes' ili Žuti prsluci i kultne okupacije kružnih tokova potresli Francusku, novi građanski pokret 'Bloquons Tout' – Blokirajmo sve – provocira vladu predsjednika Emmanuela Macrona, zbog čega su odmah krenule usporedbe s događanjima iz 2018. No u kojoj su mjeri ta dva narodna ustanka zapravo usporediva, pita se Euronews.

Odmah u oči upada sličnost – to da su oba pokreta nastala na društvenim mrežama, glavnoj platformi za izražavanje društvenog nezadovoljstva i okupljanje ljudi diljem svijeta.

'Pokret Žutih prsluka primarno se širio putem Facebooka, s grupama koje su imale i do milijun aktivnih članova, što je započelo popularnu mobilizaciju koju su potaknuli masovni, emocionalni i viralni izrazi', komentirala je za Les Echos stručnjakinja za društvene mreže Véronique Reille Soult.

'Komunikacija pokreta Blokirajmo sve uglavnom se odvija na X-u i odgovara militantnijoj, događajno vođenoj mobilizaciji, koja zasad nije dosegnula istu razinu spontanog podržavanja.'

Pokrete Žutih prsluka i Blokirajmo sve povezuje i činjenica da pozivi na djelovanje nisu dolazili od tradicionalnih političkih stranaka ili sindikata, niti od prepoznatljivih javnih vođa, već od građanskih inicijativa koje prkose establišmentu. No osim zajedničkih metoda ometanja, koje uključuju uočljive i visokorizične akcije, postoje razlike kada se analiziraju protagonisti, motivi i ciljevi pojedinih prosvjeda.

Uzroci nezadovoljstva

Pokret Žutih prsluka potaknula je vladina najava povećanja poreza na gorivo, no prosvjedi su se pretvorili u masovni iskaz bijesa protiv socijalne nejednakosti i političke elite. Podršku su im davali radnici, umirovljenici i svi oni pogođeni nesigurnošću i siromaštvom, a naglasili su jaz između ruralne, periferne Francuske i velikih urbanih središta. 'Mi nismo nevidljiva Francuska', stajalo je na jednom od letaka.

Jedan od najpoznatijih članova pokreta, Jérôme Rodrigues, tada je za Euronews objasnio zbog čega ljudi izlaze na ulice: 'Ljudi samo žele to da mogu živjeti od svojih plaća. Imati dovoljno da se najedemo do kraja mjeseca i da tu i tamo možemo odvesti djecu u kino.'

Pokret Blokirajmo sve potaknut je proračunskim planom sada već bivšeg premijera Francoisa Bayroua za 2026., koji je uključivao prijedlog ukidanja dvaju državnih praznika, a obuhvatio je i mjere štednje, rezove u mirovinama i socijalnim uslugama te kritiku neoliberalnog tržišnog pristupa.

'Postoji jasna želja da se blokira ekonomija', izjavio je sociolog i politolog Patrick Vassort za Radio France. 'Mislim da su aktivisti shvatili da šetnje gradskim ulicama više ne vrše pritisak, već samo blokada protoka. Ekonomski protoci uključuju i financijske tokove i transfer radnika, kamiona i proizvoda.'

Poput Žutih prsluka, ni Blokirajmo sve nema jasno prepoznatljivo vodstvo. Međutim pokret je krenuo s niza internetskih stranica koje se razlikuju u ideološkim korijenima. Dok se njegovim začetnikom smatra konzervativna suverenistička skupina Les essentiels (Esencijalni), koja zagovara kršćanstvo i izlazak Francuske iz EU-a (tzv. Frexit), u prvi plan su izbile ljevičarske skupine poput Indignons-nous ('Budimo nezadovoljni'), a ona se sada pojavljuje kao jedan od glavnih organizatora.

Može li Blokirajmo sve promijeniti budućnost Francuske?

Prema istraživanju francuske Fondacije Jean Jaurès, baza pokreta Blokirajmo sve politički je svjesnija, mlađa i okuplja šire društvene mase od one Žutih prsluka. Cilj im je 'preokrenuti' neoliberalno političko-ekonomski model jer ga smatraju neučinkovitim, nepravednim, korumpiranim i nesposobnim da odgovori na probleme francuskog društva – od financijskih teškoća do okoliša.

Ipak, niti Žute prsluke niti Blokirajmo sve to ne može jasno svrstati u jednu kategoriju, što je dijelom i ključ njihove masovne privlačnosti. Osim toga, domet novog pokreta zasad ostaje daleko manji od onoga što su postigli Žuti prsluci.

U proteklih sedam godina svijet su potresli brojni događaji: pandemija covida, rat Rusije protiv Ukrajine, rat Izraela i Hamasa, klimatske katastrofe i transatlantski sukobi u vrijeme administracije Donalda Trumpa. Sve to povećalo je osjećaj očaja i bijesa prema političkom vodstvu, a smatraju ga nesposobnim da izvede zemlju iz globalne krize.

Takvi osjećaji prisutni su diljem Europe. Španjolska, Njemačka, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Nizozemska također bilježe porast građanskih prosvjednih pokreta, no razmjeri u Francuskoj ostaju jedinstveni. Osim zahtjeva za odlaskom Macrona, pitanje sada glasi: ima li Blokirajmo sve potencijala za dugoročnu promjenu političke budućnosti zemlje?

Pouka je jasna: pokret može učiti od svojih prethodnika u fluorescentnim prslucima. 'Jasno je da u javnoj raspravi postoji vrijeme prije i poslije Žutih prsluka', rekao je politolog Christian Le Bart, nazivajući ga 'demokracijom kružnih tokova'. Prema njegovim riječima, Žuti prsluci skrenuli su pozornost na socijalne skupine koje su se dotad smatrale nevidljivima: 'na Francusku koja jedva spaja kraj s krajem, Francusku obilježenu nesigurnošću, koja ograničava vlastitu potrošnju – diskretnu, ali brojčano vrlo značajnu.'