Rat koji se pali i gasi prema signalima burzovnih i trgovačkih špekulanata u proteklom je tjednu ostavio malo prostora i za informacije iz drugih krajeva svijeta, koje smo tradicionalno zbrojili u tjednom skeneru. Usred lokalnog ogranka iransko-izraelskog prepucavanja našla se i Hrvatska - kao da ne bolujemo od dovoljno svojih, sad moramo liječiti i tuđe bolesti
Drugi tjedan rata koji sve više izgleda kao obostrani posrednički rat
'Pobijedili smo. Nikad ne volite prerano reći da ste pobijedili. Zato ostajemo u Iranu', riječi su kojima je Donald Trump proglasio 'pobjedu' u novoj verziji rata na Bliskom istoku koji se, zapravo, tek razbuktava. Na kontradikcije iz Bijele kuće već smo propisno dresirani, ali ovo je baš jedna nova razina, pogotovo nakon što su New York Timesu iz Pentagona indirektno priznali da su krivi za onaj strašni masakr u školi u Minabu. Koristili su stare karte, kaže jadan izgovor, dodatno ponižavajući Trumpa koji je rekao da su Iranci sami ubili svoju djecu.
Ništa manje nabrijana nije ni druga strana u ratu, koju predvodi Iran. Posljednjih dana su se razmahali s prijetnjama: te Trumpu prijete eliminacijom, te šibaju projektile po zemljama koje još nisu uvukli u rat (najnoviji su Saudijska Arabija i Kuvajt). U međuvremenu su počeli minirati i Hormuški tjesnac te prijetiti kako će barel nafte dotjerati do 200 dolara, a onda kud koji mili moji. Trump je, očekivano, pošizio, naredio da napadnu minere, ali i Netanyahuu naložio da se malo jače uključe, te je Izrael napao Teheran i Bejrut i navodno ranio najnovijeg ajatolaha Modžtabu Hameneia, a Hezbolah to jedva dočekao pa su i oni raspalili po Tel Avivu.
Ukratko, drugi tjedan kampanje trošenja preskupog oružja temeljene na gomili izmišljotina odvija se prema Trumpovom kaotičnom planu, koji nema baš nikakav izlazni scenarij i prijeti pretvoriti se u upravo ono što su Iranci htjeli – asimetrični rat iscrpljivanja koji može trajati godinama. Njima to, naravno, ide u prilog jer mogu trošiti znatno jeftinije projektile, energetski zavlačiti cijeli svijet i usput s ulica Teherana maknuti ružne slike prosvjednika, a Trumpu je to isto OK jer i on vodi proxy rat u kojemu cijenu plaćaju drugi. Ovih dana, barem sudeći po izvješćima s benzinskih postaja, najkonkretnije Nijemci.
Špekulantske igre gladi
Bio je Veliki Vođa ovaj tjedan na još jednoj važnoj misiji – ušutkati zle jezike iz njegova MAGA tabora koji već misle da predsjedniku fali koji kliker u glavi. Pa se bacio na špekule i postao pravi pravcati špekulant.
Zaboravite na gadnu naftnu krizu iz vremena iranske revolucije – suočavamo se s poremećajem na tržištu nafte kakav svijet nije vidio, barem tako kažu neki pametni ljudi. U Hormuškom tjesnacu umjesto nafte ovih dana plivaju mine, pa je tržište crnog zlata odmah reagiralo i gurnulo cijene u orbitu.
Kad vidi vraga, preko noći smo od 'ovo je tek početak operacije u Iranu' došli do 'kraju smo, evo, samo što nije gotovo'. U međuvremenu je stigla i najava (G)7 veličanstvenih da će na tržište plasirati strateške rezerve sirove nafte – i cijene su se odmah stabilizirale.
No optimizam je bio kratkog vijeka jer se Trump od ushićenja opet zaigrao na njemu omiljenoj retoričkoj klackalici i dao do znanja da bi njegova saga s Iranom ipak mogla potrajati jer 'jesu pobijedili, ali nisu još skroz'. A možda je i shvatio da neke laži ipak imaju prekratke noge.
Bilo kako bilo, cijene nafte opet su se vinule u nebesa. No Trump uvijek ima Plan P, pa je brže-bolje nazvao druga Putina, kojem od početka rata u Iranu iz očiju vire dolari. Dobročinitelj Putin, kao i uvijek široke ruke, ponudio mu je, baš kao i Europi, brzi izlaz iz krize. Nakon razgovora ugodnih naroda petrodolarskog, Trump je vuku u janjećoj koži na mjesec dana ublažio naftne sankcije, što se, naravno, nije svidjelo niti Kijevu, niti Bruxellesu.
A dok traju igle gladi, svaka eksplozija u zaljevskim zemljama i dalje odjekuje na burzama u Londonu, New Yorku i Singapuru. Da smirite živce u ovom ludilu, pokušajte sa špekulama.
Carinik iz Bijele kuće ne odustaje
Ne brinite, Trump nije stavio sve karte na Rusiju i Iran – spreman je malo zavlačiti i ostatak svijeta. A omiljena igračka u toj igri su mu – carine. Sjećate se kako mu je prije nekih mjesec dana Vrhovni sud zabranio uvođenje carina izvršnom uredbom bez odobrenja Kongresa? Bio je jako bijesan zbog toga, pa je naložio činovnicima da istraže alternativne opcije, i koji tjedan kasnije, eto rezultata.
Ured američkog trgovinskog predstavnika priopćio je u srijedu da pokreće istragu kako bi utvrdio šteti li američkom gospodarstvu strukturni višak u proizvodnim sektorima u Europskoj uniji i drugim gospodarstvima. Osim EU-a, istragom će biti obuhvaćene Švicarska, Norveška, Kina, Japan, Meksiko, Tajvan, Indija i nekoliko drugih azijskih zemalja.
Istraga se temelji na odredbi trgovinskog zakona iz 1974. koji su Sjedinjene Države prethodno koristile za uvođenje kaznenih carina, uključujući i Kini. U objavi se također navodi da neke zemlje, uključujući Njemačku, imaju velike trgovinske viškove, navodeći izvoz iz sektora kao što su automobili, strojevi, farmaceutski proizvodi i kemikalije. Njemačka mu je baš na piku ovog tjedna, a ako nastavi čačkati po carinama, ispostavit će se da je prava meta cijelog globalnog talasanja zapravo – Europa.
Koki, bacili, spirili - Uvijek neka pandemija
Nema smisla da se Izraelci i Iranci tuku samo na Bliskom istoku, pa je ovaj tjedan trebalo okaljati i hrvatsku javnost, a za to se pobrinuli, tko drugi, nego diplomati. Špijuni su među nama, kaže izraelski veleposlanik Gary Koren, pozvavši Hrvatsku da prekine diplomatske odnose s Iranom i tako zaradio poziv na raport od predsjednika Milanovića.
'Ovo je, braco, Zagreb, ne Tel Aviv', poručio je Milanović Korenu, i baš na šestu godišnjicu proglašenja pandemije covida u svijetu, ukazao na novu ugrozu. 'Tuđe infekte i bacile ne trebamo', kaže on i pita se je li iranska ambasada teroristička jazbina, kao što veli Koren, ili je zemlja s kojom imamo diplomatske odnose i koja je članica UN-a? 'Što je ubijanje u Gazi nego terorizam i što je iživljavanje izraelskih vojnika krav magaša nego terorizam', kazao je predsjednik.
Na drugom zagrebačkom Brdu vjerojatno su se svi počeli hvatati za glavu, a onda je stigla reakcija Izraela. 'Ovo je čisti antisemitizam', kaže izraelski šef diplomacije Gideon Sa'ar.
Iranski veleposlanik u Hrvatskoj Amir Husein Garibnedžad je, pak, optužio Korena zbog 'laži', kazavši da je to samo jedna od laži izraelskih službenika na koje su Iranci u posljednjih 50-ak godina već navikli.
I tako se polako, ali sigurno rat na Bliskom istoku uvlači u pore cijelog svijeta, pa pored naših, bolujemo i tuđe bolesti. Trebalo je preživjeti jednu pandemiju, a ovu novu – kud koji mili moji.
Atomi se vraćaju u igru - bez Njemačka ili s njom
Neka smo i to doživjeli – teta Ursula priznala je da je Europa napravila veliku stratešku grešku kad je okrenula leđa nuklearnoj energiji. Ista ona Ursula koja je nekad bila vrlo bliska Angeli Merkel, koja je prije 15 godina, pod utiskom havarije u Fukušimi, odlučila krenuti u proces 'opraštanja' od atomske energije.
Kontinent je tako napustio stabilan (i zelen) izvor električne energije i sad traži načina kako nadoknaditi izgubljeno vrijeme (i novac). Bila je to glavna tema drugog po redu nuklearnog samita u Parizu, gdje smo dobili dosad najjasniji nagovještaj da se ploča polako okreće.
Pa će tako Bruxelles odriješiti kesu i osigurati 200 milijuna eura jamstava za privatne investicije u nove nuklearne energije.
Na samitu je, očekivano, posebno glasan bio Macron, koji pokušava progurati svoje male modularne reaktore i zavesti ostale nevjerne Tome u novu nuklearnu groznicu. No iako je Njemačka prošle godine Francuskoj pružila tračak nade da bi se mogla vratiti na stare staze, izgleda da je puno tvrđi orah nego što se mislilo, pa na samit nije poslala nijednog predstavnika vlade.
Njemački ministar okoliša iz redova SPD-a poručio je da su s pravom napustili atomsku energiju te se uzdaju u obnovljive izvore, a Macronu je vjerojatno najteže pala njegova izjava da su modularni reaktori jednako opasni, ali i manje učinkoviti od klasičnih nuklearnih elektrana.
Kancelar Merz je pak kalkulantski oprezan, svjestan da u sadašnjem sazivu Bundestaga nema većinu za takve iskorake, pa samo kaže 'žalim zbog svega, ali tako je, kako je'. Doduše, imao bi većinu da prihvati ruke krajnje desnog AfD-a, no draža mu je ipak fotelja, nego nuklearna energija.
Hoće li sultan dobiti konkurenciju?
Zaslijepljeni ratovima i energetskim dramama, u drugi plan smo stavili događaje iz ostatka svijeta, pa da ispravimo tu nepravdu, skoknimo malo do Istanbula. Tamo se nakon mjeseci otezanja konačno počeo odvijati sudski proces koji bi, ako se završi po zamislima protivnicima Erdoganovog režima, mogao konačno dovesti do pada posljednjeg pravog europskog sultana (oprosti Aleksandre Vučiću, ovaj je ipak original).
A počelo je flambojantno, čak i za standarde turske serije koja će se jednog dana po ovome snimiti: zatvoreni gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu i još 400 optuženih za osnivanje kriminalne organizacije ušli su u sudnicu uz ekstremne mjere sigurnosti, ali i veliki broj prosvjednika koji su mu došli dati podršku. Stotine optuženih i promatrača nastavilo je praviti buku i u sudnici, pa je sudac već u prvom obraćanju Imamogluu uskratio pravo na obranu, na suđenju koji – baš kao i uhićenje – izgleda kao teška farsa.
Čak i ako se pod pritiskom nekih stranaca (Turska je ipak članica NATO-a) Imamoglu nekim čudom izvuče iz zatvora, ostale okolnosti nikako mu ne idu u prilog. Poništena mu je sveučilišna diploma, što je preduvjet za predsjedničku kandidaturu, a Erdogan bi po sadašnjem ustavu, želi li novi mandat morao raspisati izbore 2027. Također, nije isključeno da bi mogao i promijeniti ustav kako bi si osigurao sultanske ovlasti. Turska je to, ipak.
Odbrana i poslednji dani
A imamo mi i jednog malo bližeg sultana koji prilično izvjesno broji posljednje dane na vlasti. Viktor-baci, zvali bi ga Mađari, batrga se i koprca uoči konačno mogućeg izbornog poraza koji ga čeka za mjesec dana, te se kao pijan plota lovi svake predizborne teme koja bi ga pred biračima mogla predstaviti kao velikog mađarskog zaštitnika.
Na ovim izborima posebno forsira temu Ukrajine – u čemu mu povratnu spregu drži Volodimir Zelenski svojim ragebait stilom komunikacije – pa je tako prošlog tjedna došlo do nove eskalacije mađarsko-ukrajinskog spora oko naftovoda Družba, Budimpešti sudbonosne pipe za rusku naftu. Orban tvrdi da ga je uništila upravo Ukrajina kako bi sabotirala energetsku sigurnost Mađara, pa je tamo poslao ekipu stručnjaka koja bi imala istražiti što se zapravo dogodilo. Ukrajinci su ga rutinski otresli tvrdnjom da su u pitanju 'turisti', kao i svaka ekipa iz šengenskog prostora koja im se u vrijeme rata iluzorno potuca po zemlji.
Nešto ozbiljnije djeluje priča koju je lansirao Financial Times, a u kojoj se navodi da je Orban u predizbornu kampanju upregnuo Kremlj. Putinova administracija je, piše londonski list, odobrila plan medijske konzultantske tvrtke Social Design Agency, koja bi u svrhe promocije Fidesza trebala angažirati influencere iz post-ruskog svijeta, a oni bi zatrpali TikTok različitim dezinformacijama, uglavnom o protukandidatu Peteru Magyaru. Isti je, kad je čuo za to da su u tu svrhu u rusko veleposlanstvo u Budimpešti raspoređena trojica agenata ruske vojne obavještajne službe GRU, poslao onu legendarnu poruku iz 1956.: 'Rusi idite kući'.
Šlag na tortu – ili content toliko patetičan da ga ne moraju, a ni ne mogu kreirati Rusi – dodao je sam Orban, koji je u srijedu svojim followerima zaplakao kako Ukrajinci 'prijete njegovoj obitelji, djeci i unucima'. Do izbora je mjesec dana – svega ćemo se tu još nagledati…
Suprotstavili se Trumpu pa završili na crnoj listi. Ide tužba
Sukob koji već neko vrijeme tinja između američke vlade i AI tvrtke Anthropic dobio je nastavak, i to pravni. Anthropic je, naime, podnio tužbu protiv Pentagona nakon što je tu tvrtku stavio na svojevrsnu crnu listu nacionalne sigurnosti. Proglasili su tvrtku 'sigurnosnim rizikom za opskrbni lanac'. Politička odmazda, tvrde iz Anthropica. Podsjetimo, na crnoj listi završili su nakon što je čelni čovjek tvrtke Dario Amodei odbio ultimatume Pentagona i poručio da 'ne može mirne savjesti' popustiti zahtjevu američke vojske da ublaži zaštitne mjere za korištenje njihova AI sustava Claude u masovnom domaćem nadzoru i upotrebi potpuno autonomnog oružja. Iz Anthropica opetovano upozoravaju da čak ni najbolji modeli umjetne inteligencije nisu dovoljno pouzdani za takvu upotrebu.
Pentagon je pak poručio da će američki zakon, a ne privatna tvrtka, odrediti kako braniti zemlju. Inzistirali su na punoj fleksibilnosti u korištenju umjetne inteligencije za 'bilo koju zakonitu upotrebu', a otišli i toliko daleko da bi ograničenja Anthropica mogla ugroziti američke živote. Trump je potom odlučio da državne institucije više ne smiju koristiti njihove proizvode, a partnerima vlade također je zabranjeno oslanjati se na njihove AI sustave, iako je na kraju ipak taj sustav koristio u napadu na Iran.
Bijela kuća je usto poručila i da je Anthropic 'woke kompanija koja pokušava postavljati uvjete američkoj vojsci'. A sada će, čini se, o svemu razgovarati na sudu. U tužbi Anthropic ne traži odštetu, već želi da sud presudi kako je odluka administracije neustavna. Ako im to uspije, taj bi spor mogao postati presedan koji će odrediti koliko daleko država može ići kada krenu tantrumi s tehnološkim divovima. No na kraju dana zna se tko vozi traktor, a tko otvara kapiju.
Još malo najava globalnih kriza
Kineska podružnica nizozemskog proizvođača čipova Nexperije objavila je da je proizvela 12-inčne bipolarne silicijske pločice. Žele, kažu, tehnološku neovisnost od matične kompanije u Europi. Nova-stara priča o tehnološkom nadmetanju između Zapada i Kine.
Da se prisjetimo - nizozemska vlada krajem rujna prošle godine preuzela je kontrolu nad Nexperijom kako bi spriječila premještanje strateške proizvodnje u Kinu. Peking je uzvratio ograničavanjem izvoza čipova koji se naširoko koriste u automobilima, što je u jednom trenutku uzdrmalo europsku autoindustriju.
Nexperia inače proizvodi silicijske pločice u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a zatim ih šalje u Kinu na sastavljanje i testiranje, prije nego što gotovi čipovi završe u automobilima i potrošačkoj elektronici diljem svijeta. Upravo zato ova kompanija ima ključnu ulogu u globalnim opskrbnim lancima - jer kontrolira oko 40 posto svjetskog tržišta tranzistora i dioda.
No njihovi odnosi su već neko vrijeme napeti. Zaiskrilo je opet početkom ožujka kada je Nexperia blokirala IT račune zaposlenika u kineskoj podružnici. Kinesko ministarstvo taj je potez protumačilo kao novi sukob unutar već ionako podijeljene kompanije, pa sad iznova upozoravaju da bi takvi potezi mogli ponovno izazvati globalne poremećaje u opskrbi poluvodičima. 'Nizozemska će u cijelosti snositi odgovornost ako se svijetom ponovo proširi nestašica čipova', poručili su Kinezi. Iz jedne krize u drugu.
Bogat, bogatiji, najbogatiji
Ako muku mučite s rastućim troškovima života, spajate kraj s krajem iz mjeseca u mjesec, prebirete po katalozima ne biste li pronašli što više akcija - a sada je kao 'šlag na torti' pokucala i kriza na Bliskom istoku koja sa sobom donosi više cijene goriva - još jedan 'čavao u lijesu' zabija novi Forbesov popis najbogatijih ljudi na svijetu.
Ne samo to - milijardera u svijetu je nikad više, točnije 3428, čak 400 više nego lani. Njihovo ukupno bogatstvo procjenjuje se na 20,1 bilijun dolara, na vrhu ostaje svemoćni Elon Musk s procijenjenih 839 milijardi dolara, a slijede ga suosnivači Googlea Larry Page i Sergey Brin.
Među deset najbogatijih dominiraju američki tehnološki magnati poput Jeffa Bezosa, Marka Zuckerberga i Larryja Ellisona, dok je jedini Europljanin u vrhu Bernard Arnault iz luksuznog konglomerata LVMH. Na listi se našao i, ni manje ni više, nego predsjednik Donald Trump, čije se bogatstvo procjenjuje na oko 6,5 milijardi dolara, dijelom zahvaljujući poslovima s kriptovalutama. U ratu uvijek netko zarađuje dok drugi puše.