Izrael i Iran: Ako je dotle došlo da je Steve Bannon glas razuma…

Sve je počelo prilično potiho za standarde današnjeg ratovanja, a bome i za standarde tradicionalno glasnog Donalda Trumpa. Večer prije prvog izraelskog napada na Iran rekao je kako bi Izrael 'mogao napasti' Iran i tako ga natjerati da učini ustupak u odustajanju od razvoja nuklearnog oružja. Tako je čovjek koji, prema vlastitoj tvrdnji, ne započinje ratove, najavio da će ga započeti u svijetu već dovoljno omraženi Izrael, što se i dogodilo prošlog petka.

Bibi Netanyahu rekao je da će napad 'trajati koliko treba', njegov iranski kolega ajatolah Hamnei uzvratio da 'cionistički režim čeka bolna sudbina' i tijekom proteklih tjedan dana bombardiranja se neprekidno nastavljaju u jednom i drugom pravcu, uz tisuće civilnih žrtava i tisuće ozlijeđenih, među kojima je i hrvatski konzul u Izraelu. Kako to već biva s ratovima, poskupjelo je zlato, poskupjela je i nafta (i još će poskupjeti), a u tom duhu najveći europski autoklub, njemački ADAC, vozače savjetuje da natoče pun rezervoar, i to noću.

Izraelci su se, istina, malo zabrinuli zbog toga što je Iran našao par rupa u njihovoj famoznoj protuzračnoj Željeznoj kupoli, dok je iranski nuklearni program, prema tvrdnjama zapadnih medija, de facto obezglavljen, no čak i u ovom sukobu najnepredvidiviji faktor upravo je spomenuti Trump. Njega, naime, domicilni republikanci razvlače između podrške tradicionalnom savezniku Izraelu (što zagovaraju tvrde frakcije u Kongresu) i njegovog omiljenog blebetala Stevea Bannona koji kaže da Americi ovaj rat ne treba – ako je dotle došlo da je Bannon glas razuma, jadna nam majka.

Bilo kako bilo, Trump je u roku od 2 tjedna najavio konačnu odluku uključuje li se SAD u ovaj rat, a u međuvremenu, Teheran razmišlja o blokadi Hormuškog tjesnaca, morskog prolaza kroz koji prolaze svi trgovački brodovi s istoka prema zapadu planete. Sjećate se kako to izgleda – ne samo da poskupe mobiteli i kineske igračke, već voće, povrće, sve što vam padne na pamet. E, tu nastaje problem za sve nas.

G7 u Kanadi: Trump kojem je pas pojeo zadaću i viralno kolutanje očima

U jeku novog izraelsko-iranskog rata na novom samitu grupe G7 u kanadskom odmaralištu Kananaskis okupili su se čelnici sedam najvećih zemalja svijeta, strepeći od realne mogućnosti da i tamo Donald Trump napravi neku budalaštinu. Naime, ne samo da dotični ne doživljava ostalih šest zemalja (niti bilo koga u svijetu osim, valjda, Izraela) kao svoje partnere, već je posebno natakaren na Kanadu. Sjećate se – prvo je tražio pripajanje Kanade Americi, a onda je za dobrodošlicu novom kanadskom premijeru Marku Carneyju uveo drakonske carine, koje je na kraju ipak privremeno odgodio.

Ipak, ispostavilo se da nije imao vremena za napraviti puno veću glupost od kuknjave što je Rusija izbačena iz nekadašnje grupe G8. Utekao je, naime, ranije sa samita, uz opravdanje tipa 'pas mi je pojeo zadaću': rekao je naime da je Iran 'već za pregovaračkim stolom', uvjeravajući javnost da se ajatolah Hamnei uprpao izraelskih napada. To je ostaloj šestorici svjetskih čelnika omogućilo da na miru sastave još jednu jalovu deklaraciju u kojoj pozivaju na deeskalaciju sukoba Irana i Izraela, a u zaključke sastanka je njemački kancelar Friedrich Merz dodao mantru o 'pravu Izraela na samoobranu', zaboravivši tko je ovdje zapravo prvi napao. Tako je najveći incident na ovom sastanku bio nekakvo kolutanje očima Giorgije Meloni u pravcu Emmanuela Macrona – ako je to najviše što smo mogli izvući iz jednog samita najmoćnijih svjetskih zemalja, jadna nam (i njima) majka.

Kad svemir padne na Zemlju

Bogovi su pali na tjeme, a svemir na Zemlju. Houstona ni za lijek. Za europski svemirski sektor - i tehnološki općenito - stvari su rijetko izgledale bajno pa tako nismo nikad ni 'primirisali' uspjesima SAD-a, Kine, Rusije, Japana, pa odnedavno i Indije. A izgleda da je takav scenarij još manje izgledan nakon Trumpova prijedloga o rezanju NASA-inog proračuna, najoštrijeg nego ikad prije.

Početkom travnja nacrt je predviđao smanjenje od 20 posto, što je Trump već početkom svibnja ažurirao na 25 posto - s 25 milijardi dolara na 18,8 milijardi dolara. Najviše će biti pogođena znanost, promatranje Zemlje i istraživanje svemira sondama i teleskopima. Za promatranje Zemlje, tj. satelite koji proučavaju klimu, oceane i kopnene površine, NASA će dobiti 1,2 milijarde dolara manje nego u prošloj godini, a istraživanje svemira dobit će 2,3 milijarde eura manje - ako to prođe na američkom Kongresu, naravno.

U dokumentu Trumpove administracije postavljena su dva cilja usmjerena isključivo na SAD: prestići Kineze na Mjesecu i poslati prvog čovjeka na Mars (mokri snovi Elona Muska), za što će NASA dobiti dodatnih milijardu dolara.

Vijest je hladan tuš za Europu, koja već razvija sondu za ekspediciju Mars Sample Return koja će uzorak s Marsa donijeti na Zemlju. Bez američkog doprinosa, razvijaju ga uzalud. Još veći šok za Europu je odustajanje od sudjelovanja u europskom projektu ExoMars. Europa je, naime, izgradila rover za Mars, ali on nema lander, koji su im obećali osigurati Amerikanci. No - piši propalo. Još neke zemlje ostat će bez planiranih svemirskih suradnja sa SAD-om - gasi se projekt svemirske stanice Lunar Portal u sklopu projekta Artemis koji je SAD razvijao s Kanadom, Europom i Japanom.

Europska svemirska agencija (ESA) strepi da će Amerika, u svojoj već uhodanoj igri rezanja vlastitih krila i tuđih nada, time srušiti ne samo svoje lunarne ambicije nego i europske. Jer gdje god ide NASA, ide i pola svijeta. Ili barem svi oni koji su se oslonili na njezine resurse. U igri je prijedlog proračuna koji bi, ako prođe u američkom Kongresu ove jeseni, srušio čak 19 zajedničkih svemirskih misija SAD-a i Europe. Europska svemirska agencija (ESA) ne skriva zabrinutost – jer kada Amerika stane, stane i pola ESA-ina portfelja.

Letjelice koje su trebale bilježiti gravitacijske valove (LISA), otkrivati tajne Venere (EnVision) ili gledati svemir kroz rendgensku leću nove generacije (NewAthena), sad čekaju – ne lansiranje, nego kongresni odbor.

Zatim dolazi svemirska letjelica Orion. ESA već godinama izrađuje europske servisne module (ESM) koji daju energiju i kisik za NASA-in svemirski brod. Ako se rezovi potvrde, tvornica u Bremenu zatvara vrata 2028. godine. Nema novih narudžbi, nema više kisika. Ni za ESA-u, ni za europske astronaute, koji bi nakon Artemisa III mogli ostati bez karte za Mjesec.

A kad već spominjemo Mjesec – što je s Gatewayem, prvom međunarodnom postajom koja treba kružiti njegovom orbitom? Europa trenutno gradi tri modula. No ako NASA podigne ruke, ti moduli neće imati kamo. Što ih čini najskupljim svemirskim ukrasima ikad napravljenima.

Brisel u međuvremenu govori o 'strateškoj autonomiji'. Što zvuči odlično – sve dok se ne zapitate: a gdje su vam rakete? Europa i dalje nema vlastiti Uber za orbitu, nema ljudsku lansirnu sposobnost, a ako američki 'raketni lift' ostane bez goriva, ESA neće imati ni izlaz, pa ni ulaz. Kongres još nije rekao zadnju, ali ako režu – ne gubi samo NASA, već i Europa. Ne samo module, misije i rover – nego i priliku da bude uz bok pravim svemirskim silama.

Tour the AI Marka Zuckerberga

U ljubavi i ratu, kažu, sve je dopušteno. A razne smicalice, spletke i prijevare vrijede i u AI ratu, točnije utrci u kojoj se sredstva više ni ne biraju, a milijarde troše kao sitniš.

Čelni čovjek Mete Mark Zuckerberg uzeo je košaricu i pomalo pohlepno krenuo u kupovinu AI talenata. Prošlog tjedna na toj je turneji 'preoteo' osnivača Scale AI-ja – mladog genijalca Alexandra Wanga – u sklopu ulaganja od 14,3 milijarde eura u tu tvrtku. A sve to zato što okuplja tim zadužen za takozvanu superinteligenciju. Jer ako vam nije bilo dosta umjetne inteligencije i opće umjetne inteligencije, uvijek se nađe još koji novitet. Superinteligencija je pojam rezerviran za AI sustave koji su znatno superiorniji u odnosu na ljudske sposobnosti – za sada uglavnom u domenu teorije.

Zuckerberg je navodno prethodno pokušao preuzeti startup Safe Superintelligence koji je osnovao bivši OpenAI-jev glavni znanstvenik Ilya Sutskever. No, Zuckija je dočekao hladan tuš i 'ne, hvala'.

A Alexandr je bio tek početak, točnije zagrijavanje za AI ring, iako Mark u onaj pravi nikad nije ušao kako bi se suočio s Muskom, ako se sjećate najava i 'prijetnji' o njihovoj borbi u kavezu. Bacio je Zucki udicu opet, a za nju su se ovaj put ulovili Daniel Gross, direktor startupa Safe Superintelligence, te bivši izvršni direktor GitHuba Nat Friedman. Zuckerberg je Grossa doveo promišljeno – riječ je o bivšem Appleovom rukovoditelju i stručnjaku za strojno učenje koji je svojevremeno vodio Siri tim. Njegov partner Friedman, s druge strane, vodio je GitHub kroz Microsoftovu akviziciju.

Meta tako jača tempo u utrci za vodećim talentima u području umjetne inteligencije, natječući se s igračima poput OpenAI-ja, Googlea i Microsofta u potrazi za svetim gralom AI-ja - tzv. općom umjetnom inteligencijom, AI sustavu koji bi mogao doseći ili nadmašiti ljudsku inteligenciju.

Zuckiju nije strano otimanje, tim više što je u ponudi i pozamašna svota. Naime OpenAI-jev izvršni direktor Sam Altman tvrdi da Meta pokušava pridobiti njegove zaposlenike nudeći bonuse za potpisivanje ugovora vrijedne i do 100 milijuna američkih dolara, s još većim godišnjim paketima naknada. No, OpenAI-jevi zaposlenici ipak biraju Altmana – zasad.

Doduše, nije ni on u ovom slučaju tek nevini promatrač – njegova tvrtka ulaže u zvučna imena pa su nedavno napokon i službeno objavili suradnju o kojoj su mediji mjesecima nagađali – onu s Jonyjem Iveom, čovjekom zaslužnim za dizajn iPhonea, s kojim OpenAI razvija novi AI uređaj 'koji će promijeniti sve'. Tko nosi pobjedu i gdje smo tu mi ljudi?

Povorka Orbanove sramote uz kineskog velikog brata

Među vijestima iz besvijesti, onima koje nismo vjerovali da ćemo registrirati 2025. godine, izdvajamo svađu iz Budimpešte oko povorke ponosa LGBTQ+ osoba koja se 28. lipnja treba održati u glavnom mađarskom gradu. Ili ne treba, ako pitate Viktora Orbana. Dotični je, naime, odlučio zabraniti prajdove kao takve u cijeloj Mađarskoj, proguravši takav zakon, potpuno nezamisliv u današnjoj Europi, kroz parlament po hitnom postupku.

Orban je zapravo izmijenio zakon o javnim okupljanjima naslonivši ga na još luđi zakon o zaštiti djece, koji zabranjuje 'prikazivanje ili promicanje homoseksualnosti maloljetnicima mlađima od 18 godina'. Prema novom propisu, ako se pojavite na skupu koji je zabranjen, vi ste bolesni i dužni ste platiti 500 eura kazne službama za zaštitu djece. Ako se pitate tko će vas identificirati – tu je uvijek brat Xi Jinping da pruži ruku. Budimpešta je, naime, premrežena tisućama kineskih kamera za prepoznavanje lica, pa se vi šećite u duginim bojama – sustav kazne sam šalje na kućnu adresu.

Zagreb Pride je zbog šutnje u ovoj situaciji i na nedavnom zagrebačkom Prideu prozvao hrvatske vlasti, jer se nisu potpisale ni pod sprdačinu od pisma koje je ovim povodom poslalo 17 zemalja EU, izrazivši 'ozbiljnu zabrinutost' zbog rigidnog zakona. Brat uz brata, Mađar uz Hrvata, sjećate se te mantre Grlića Radmana i Szijjarta. U međuvremenu, Gergely Karacsony, liberalni gradonačelnik Budimpešte, ustraje na tome da će se događaj održati jer je u pitanju, kaže, skup lokalnog karaktera i državna policija tu nije nadležna. Štoviše, inzistira na tome da će Pride biti jači nego ikad. Živi bili pa vidjeli.

Moderno rusko ropstvo

O temi širenja ruskog utjecaja u Africi već smo ekstenzivno pisali, no sljedeća priča ovaj fenomen smješta u kontekst kako ratne ekonomije, tako i modernog ropstva. Naime, dok grupa Wagner već godinama vršlja po najsiromašnijim zemljama svijeta, mijenjajući tamošnje diktatore kao čarape po želji Vladimira Putina, obični ljudi – u ovom slučaju, mlade žene – služe kao jeftina radna snaga u ruskim tvornicama za sklapanje dronova koje ukrajinska protuzračna obrana svakodnevno skida, i tako u krug.

20-godišnja Aminata pohvalila se za DW kako napušta Sierra Leone kako bi u sklopu programa Alabuga Start, nazvan po industrijskoj zoni u 7000 km udaljenim zabitima Tatarstana, pronašla bolju budućnost. Kad dođe tamo, čekat će je ista muka kao i tisuće njih koje će pretežno sastavljati jeftine dronove u nehumanim radnim uvjetima. Takvu ispovijed donosi mlada Nigerijka, koja kaže kako Rusi ne žele raditi tamo jer je u pitanju opasno mjesto, na kojemu su izložene opasnim kemikalijama.

Tamo štancaju dronove Geran-2, modelirane prema iranskim Šehidima, a obitelji mladih Afrikanki iz drugih zemalja, poput Zimbabvea ili Bocvane, upozoravaju da za taj robovski posao ne dobivaju ni obećanih 1300 eura mjesečno, te im doslovno ne daju ni telefon da se jave doma. Neke malo ozbiljnije afričke zemlje, poput Kenije, Ugande i Tanzanije, otvorile su istrage o ovom programu i digle Interpol na noge. Ništa oko čega će se Putin previše uznemiriti, no, ako ništa, neočekivano skretanje pozornosti na iskorištavanje trećeg svijeta. Kad-tad će iste prakse doći na red i za eksploatatore s bogatog Zapada.

Prvoklasni rasplodni bikovi Musk i Durov

Elon Musk ima 14 djece neobičnih imena - premalo, ako njega pitate. Pavel Durov pak njih više od stotinu. I dok ostatak svijeta krpa kraj s krajem, njih dvojica vode privatne ratove protiv demografske krize.

Iza Elona Muska, čovjeka koji svakog tjedna lansira raketu (ili eksploziju), ostaje duga lista potomaka. Brojka je zasad na 14, ali sudeći po izjavama tog pastuha - mogla bi još rasti. Musk, naime, vjeruje da je pad nataliteta 'civilizacijska prijetnja', pa je odlučio osobno nešto poduzeti. Silnu djecu ima s četiri različite žene - iako su one uglavnom poznate javnosti, kad se makne od svjetla reflektora, Musk u bespućima privatnih poruka online regrutira žene da bude majke njegove djece.

'Da bismo dosegli razinu legije prije apokalipse, morat ćemo koristiti surogat-majke', ustvrdio je u jednoj od poruka. U njegovu okruženju šaptom se govori o haremu, no on to zove – 'nasljednička strategija'. Naravno, legija ima cijenu - milijunsku. Musk navodno koristi ugovore o povjerljivosti i financijske pakete od 15 milijuna dolara kako bi osigurao diskreciju partnerica.

A posebna priča je kontroverzni Pavel Durov, osnivač Telegrama i ruski Zuckerberg u egzilu, koji je za francuski Le Point izjavio da je zahvaljujući donaciji sperme jednoj klinici prije 15 godina danas ponosni biološki otac više od stotinu djece u 12 zemalja. Usto je 'službeni otac' još šestero djece s tri partnerice. A svu tu djecu planira, najavio je, i zbrinuti pa će tako baš SVI naslijediti njegovu imovinu. Ali postoji kvaka.

Milijarder je nedavno napisao oporuku u kojoj je odredio da njegova djeca ne smiju pristupiti njegovoj imovini punih 30 godina. 'Odlučio sam da moja djeca neće imati pristup mom bogatstvu dok ne prođe razdoblje od 30 godina, počevši od danas', izjavio je. Njegovo se bogatstvo procjenjuje na 13,9 milijardi dolara. No prije tog razdoblja od 30 godina – ništa, samo život običnih ljudi, kaže.

Tehnološki proroci koji vlastitim genomom žele ispraviti demografsku putanju civilizacije. Je li obitelj zajednica ili strategija preživljavanja u doba algoritama?

Zeleni boom, crni minus: Kineski solarni mamurluk

Zvali su to zelenom revolucijom. Sad više nalikuje na poslovni pogreb s previše silikona i premalo potražnje. Kineska solarna industrija, nekad simbol energetske tranzicije, danas se guši u vlastitom uspjehu: moduli se gomilaju, cijene tonu, a tržište se urušava pod težinom vlastitih ambicija.

Glavni problem? Prekomjerni kapaciteti i konkurencija koja grize ispod cijene. Industrija sada broji milijarde dolara gubitaka dok vlada moli: 'Stanite! Ne gradite više!' Ali – džabe. Nitko ne želi biti prvi koji će ugasiti svjetlo.

Predsjednik Trina Solara, Gao Jifan, otvoreno priznaje: samo lanac proizvodnje fotonaponskih sustava prošle je godine proizveo 40 milijardi dolara gubitaka. S ostatkom poslovanja cifra skače na 60. I nije to kriza izvana, to je unutarnje industrijsko samoubojstvo – hiperprodukcija bez izlazne strategije.

Kineska državna komisija (NDRC) još je u veljači održala online krizni sastanak s glavnim proizvođačima. Poruka je bila jasna: ne širiti dalje. Reakcija? U sljedećim mjesecima – novi kapaciteti. Jer, kako drukčije demonstrirati 'razumnu industrijsku strategiju0 nego s još više proizvoda koje nitko ne može prodati?

Cijene solarnih komponenti su u slobodnom padu. Nitko ozbiljan ne očekuje oporavak ove godine. Jedan nabavljač iz istočne Kine kaže da će dvije do tri velike tvornice morati stati s radom kako bi se tržište stabiliziralo. No svi čekaju da to napravi netko drugi. Sve to događa se dok Kina, pogođena carinama i geopolitičkim stresom, pokušava presložiti strategiju i otvoriti nova tržišta u istočnoj Europi, južnoj Aziji i na Bliskom istoku.

Trina već sada ostvaruje manje od dvije trećine prihoda iz solarne proizvodnje. U dvije do tri godine, taj će udio pasti ispod polovice. Fokus se prebacuje na skladištenje energije i sistemska rješenja. Pametno? Možda. Prekasno? Vrlo vjerojatno. Zeleni boom se pretvorio u silicijsku blokadu, a na svijetu je da nauči kako ne ubiti dobar sektor s previše uspjeha i premalo kontrole.