'Volim Rusiju, njezin jezik i kulturu', rekla je 20-godišnja Aminata za DW. Napustit će svoju domovinu Sierra Leone za nekoliko tjedana da bi nastavila naukovanje oko 7000 kilometara dalje u Rusiji. Njezine putne troškove pokrivat će program Alabuga Start, nazvan po industrijskoj zoni na jugozapadu Rusije, gdje su za sudionike programa osigurani studentski domovi. Alabuga Start nudi kandidatkinjama iz siromašnijih zemalja izglede za dobro plaćenu karijeru.

Većini njih san se rasprši ubrzo nakon dolaska u Posebnu ekonomsku zonu (SEZ) Alabuga, veliko industrijsko područje u ruskoj regiji Tatarstan. Prema izvješću, koje je u svibnju objavila Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala, mnogi od njih sastavljaju jeftine dronove u lošim uvjetima. DW je kontaktirao s nekoliko sudionika tom programa - većina njih ne želi javno govoriti o svojim iskustvima iz straha od odmazde.

Chinara, mlada Nigerijka koja je sudjelovala u programu Alabuga i razočarana napustila Rusiju, bila je spremna dati intervju putem društvenih mreža. 'Pretvorili su nas u fizičke radnike s niskim plaćama', napisala je u chatu s DW-om. 'U početku smo se osjećale dobro jer su nam, kada smo se prijavile, ponuđena područja poput logistike, usluga i ugostiteljstva te rukovatelja dizalicama', napisala je Chinara, čije je ime promijenjeno da bi joj se zaštitio identitet.

Objasnila je da se to u početku činilo kao rijetka prilika za afričke djevojke da se učvrste u tim profesijama. 'Ali kad smo stigli ovdje, sve su promijenili i dali nam mnoge izgovore za to.' Neke su od njih bile raspoređene u tvornicu za sastavljanje dronova, druge su nadgledale njihovu proizvodnju, a ostale su radile kao čistačice.

Izložene opasnim i teškim kemikalijama

Mlade žene bile su izložene 'vrlo opasnim i po život opasnim kemikalijama', tvrdila je Chinara, dodajući da 'čak ni same Ruskinje ne rade tamo dugo jer je to vrlo opasno mjesto'.

SEZ Alabuga glavno je proizvodno središte za dronove Geran-2, a oni se temelje na iranskom modelu Šahid 136 i igraju ključnu ulogu u napadima na Ukrajinu. SEZ je osnovan 2006. godine da bi privukao tvrtke i ulaganja u Tatarstan.

Nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine postrojenje se brzo proširilo, a dijelovi su prenamijenjeni za vojnu proizvodnju dodavanjem novih zgrada ili njihovom obnovom, kako pokazuju satelitske snimke. Zbog nestašice radne snage, o čemu se više puta izvještavalo iz ratom opterećene Rusije, radnici s Globalnog juga očito dolaze sve više u fokus regrutera.

Prema podacima Jedinstvenog međuresornog informacijskog i statističkog sustava (SIISS), službene vladine baze podataka, više od 111.000 afričkih radnika stiglo je u Rusiju 2024. godine - što je povećanje od 50 posto u usporedbi s prvom godinom rata 2022. godine. Najsnažniji rast zabilježili su Kamerunci, a mnogi drugi dolaze iz Nigerije, Burkine Faso, Toga, Srednjoafričke Republike i Gambije. Gotovo sve ove zemlje pojavljuju se u izvješću vezanom uz Alabuga Start. U početku su regrutirane uglavnom Afrikanke između 18 i 22 godine, a program je kasnije proširen na druge zemlje u razvoju u Aziji i Latinskoj Americi te nekoliko bivših sovjetskih republika.

Autori izvješća analizirali su podatke i proveli oko 60 intervjua između prosinca 2024. i ožujka 2025. Suautorica Julia Stanyard rekla je za DW da su i 16-godišnjakinje angažirane za proizvodnju dronova u centru za obuku Alabuga Polytech. 'Uvjeti rada su eksploatatorski, a mlade žene govorile su o dugotrajnom radu i nadzoru uprave Alabuge. Rade s kemikalijama koje predstavljaju rizik za njihovo zdravlje', rekla je Stanyard.

'Naša kći govori o prisilnom radu'

'Program izgleda kao oblik prijevare i eksploatacije', rekla je Stanyard za DW. 'Ne govore im što će proizvoditi kada ih regrutiraju. Mnoge mlade djevojke zarobljene su u Alabugi i napuštanje zemlje čini im se nemogućim.' U Zimbabveu su roditelji zabrinuti za svoju djecu koja su se prijavila putem interneta i krenula u Rusiju, a avionsku kartu platila im je Alabuga. Majka djevojčice iz ruralnog sjevernog Zimbabvea požalila se na patnju svoje kćeri.

'Željela je nastaviti svoje tehničko obrazovanje, ali nam je govorila o prisilnom radu, jedva joj je dopušteno koristiti telefon i pod nadzorom je. Nije primila 1500 dolara (1300 eura), koliko joj je obećano', rekla je za DW. 'Sad je ne mogu ni vratiti.'

Otac druge djevojčice koja je napustila Zimbabve zbog odlaska u posebnu ekonomsku zonu Alabuga rekao je za DW da je to bila noćna mora te da se navodno vjerodostojan program obuke pretvorio u 'smrtonosnu zamku'. I majka u glavnom gradu Zimbabvea, Harareu, govorila je za DW o svojoj 20-godišnjoj kćeri u Alabugi, a koja je također trebala proći tehničku obuku. 'Ali ona radi nešto sasvim drugo. Jedva možemo razgovarati s njom i uzeli su joj putovnicu da ne bi mogla pobjeći', rekla je žena za DW.

Interpol istražuje u Bocvani

U susjednoj Bocvani program obuke privukao je pozornost istražitelja: Interpol je intervenirao da bi istražio je li Alabuga Start umiješan u trgovinu ljudima. 'Alabugina lažna fasada počinje se pomalo urušavati', tvrdi Stanyard, napominjući da su neke zemlje - poput Kenije, Ugande i Tanzanije - postale svjesnije rizika tog programa i pokrenule su istrage.