Vilinskim krugovima nazivaju se pravilne, okrugle, gole površine tla okružene plohama pokrivenim uniformnim, suhonjavim travnatim raslinjem. Promjer im se uglavnom kreće od dva do 15 metara.

Lokalno australsko stanovništvo znalo je za krugove već dugi niz godina, međutim, tek su snimke iz zraka koje je napravio Bronwyn Bell, stručnjak za okoliš iz Pertha, otkrile njihovu fascinantnu pravilnost i rasprostranjenost.

Bell je fotografije elektronskom poštom nedavno poslao ekologu Stephanu Getzinu iz Centra za istraživanje okoliša u Leipzigu u Njemačkoj, a on ih je detaljno proučio i zaključio da je riječ o istoj pojavi koja se smatrala jedinstvenom za Namibiju.

'Bio sam zapanjen', rekao je dr. Getzin za New York Times. 'Nisam mogao vjerovati svojim očima', dodao je istaknuvši da do nedavno ni sami Australci nisu bili svjesni kakav 'dragulj' imaju.

Vanzemaljci i tri teorije

Za vilinske krugove u Namibiji zna se još od 1970-ih. Poklonici NLO-a i teorija zavjera, kako to obično biva, proglasili su ih vanzemaljskim tvorevinama, no znanstvenici su predstavili nekoliko ozbiljnih hipoteza o njihovim mogućim uzrocima. Prema jednoj od glavnih uzrok pojave je otrovni ugljikov monoksid koji, dižući se prema površini, ubija biljke. Prema drugoj to su legla termita koji u krugovima oko svojih nastambi grickaju korijenje bilja. Prema trećoj uzroke treba tražiti u natjecanju za oskudnom vodom i hranjivim tvarima. Otkriće gotovo identičnih krugova u sličnim okolnostima, sa sličnim mehanizmima, snažan je argument u prilog trećoj hipotezi koja se temelji na ideji o teoriji formacije uzoraka. Zanimljivo je da ovu teoriju nisu postavili biolozi već poznati britanski matematičar, otac računala Alan Turing.

1990-ih godina ekolozi i fizičari shvatili su da bi se Turingova ideja mogla primijeniti i na neke formacije u vegetaciji. U škrtim staništima, u kojima se biljke natječu za resurse, slabije će odumrijeti, a snažnije izrasti veće i pritom se organizirati u formacije najpogodnije za optimalno korištenje vode i hranjivih tvari.

Kako to funkcionira?

Znanstvenici su primijetili da se voda u pjeskovitom tlu Namibije nakuplja pod površinom u golim područjima. Ona lako prodire kroz pijesak i potom se zadržava u tlu čak i tijekom sušnih razdoblja. Biljke raspoređene oko golih krugova, odnosno oko okruglih podzemnih rezervoara, korijenjem upijaju tako pohranjenu vodu.

U Australiji je mehanizam nešto drugačiji no temelji se na istom principu. Tlo je ondje vrlo tvrdo tako da voda ne prodire kroz zapečenu zemljanu koru. No testovi su pokazali da se ona, kada padne na okrugle površine, slijeva i širi prema rubovima, odnosno prema travnatim površinama koje je upijaju.

'Mehanizam prijenosa vode je drugačiji, međutim funkcija vilinskih krugova je ista, rekao je Getzin.

Kako bi bio siguran da krugove uzrokuju resursi, a ne termiti ili mravi, Getzin je sa svojim kolegama iz Australije i Izraela zabilježio znakove njihovih aktivnosti, poput humaka i rupa, i potom ih uz pomoć GPS-a pokušao povezati s krugovima. Analiza je pokazala da kukci i vilinski krugovi nisu povezani. Analize elektronskim mikroskopom pokazale su također da se tvrda kora na zemlji formira u prirodnim vremenskim procesima, a ne zahvaljujući djelovanju insekata.

Studija je predstavljena u časopisu PNAS

Zanimljivo je podsjetiti da su znanstvenici uz pomoć iste Turingove ideje riješili i pojavu misterioznih krugova u morskim travnatim površinama kakva je zabilježena i u Jadranu.