U Njemačkoj nedostaje katoličkih svećenika. Kako bi se vjernicima ipak omogućio vjerski život, dovode se svećenici iz dalekih zemalja, poput Indije ili Poljske. To niti za njih nije posao iz snova
U Njemačkoj je sve manje onih koji se odlučuju na zvanje katoličkog svećenika. Prošle, 2011. godine se u svim njemačkim biskupijama i nadbiskupijama zaredilo samo 108 dušobrižnika. Još u devedesetim godinama prošlog stoljeća ih je godišnje bilo više od 300. Povrh toga, mnogi aktivni svećenici su već blizu umirovljenja, tako da crkva ima sve većih problema vjernicima osigurati duhovnu skrb, piše Deutsche Welle
Jedino rješenje izgleda da je 'uvoz' - većinom iz Azije, Afrike i Južne Amerike. Prema statistikama njemačke Biskupske konferencije, već 2007. godine je u Njemačkoj bilo 1312 svećenika iz drugih zemalja, a svake godine ih dolazi još. Najveća skupina su dušobrižnici iz Indije, mada su tamo katolici tek skromna manjina i broje samo 17 milijuna članova. Na drugom mjestu su svećenici iz Poljske.
Crkva izbjegava odgovor na pravo pitanje
Stranim svećenicima često nije lako u svojim novim župama u Njemačkoj. Služba Božja na njemačkom se, uz malo vježbe, još nekako može izvesti, ali golemi problemi nastaju kada je potreban razgovor s vjernicima, često na dijalektu kakav se ne uči na nikakvim satovima njemačkog jezika. Vjernici dolaze svećeniku sa svojim osobnim problemima, a takav svećenik jedva uspijeva shvatiti i najosnovnije, što mu njegov župljanin govori. Da bi se shvatila sva nevolja o kojoj se govori je potrebno i odlično poznavanje jezika, baš kao i poznavanje kulturološke pozadine župljana u kojoj se zatekao. Stranim svećenicima se pokušava mnogo toga objasniti, ali praksa uvijek izgleda drugačije od teorije.
Pater Sánchez-Rosario priznaje kako nije bilo druge, nego da se onda vjernici nauče na njegov osobiti stil: 'U mom slučaju, prvo su se vjernici morali naučiti na moj jezik jer još uvijek samo natucam njemački. Morali su se naviknuti i na moj naglasak i moju artikulaciju.'
No i među udrugama vjernika se čuju sve oštrije kritike zbog dovođenja stranih svećenika u Njemačku. Njih ne smeta toliko niti jezik, niti kako strani svećenici izgovaraju imena svetaca, nego nešto posve drugo: oni smatraju kako time crkva izbjegava suočiti se sa stvarnim pitanjem, zašto mladi Nijemci ne biraju svećeničko zvanje? Dakle, to je samo izbjegavanje pitanja i celibata i žena koje bi preuzele svećeničku dužnost.
Više o ovoj temi možete pročitati ovdje
