BITKA PROTIV VELIKIH KVOTA

Nizozemski aktivisti kreću u borbu protiv izlova tune u Hrvatskoj!

  • Autor: Kruno Kartus
  • Zadnja izmjena 28.08.2012 09:00
  • Objavljeno 28.08.2012 u 07:00
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Aktivisti nizozemske organizacije Blackfish s razlogom su odabrali Hrvatsku za početak svoje kampanje protiv prekomjernog izlova ugrožene plavorepe tune na Mediteranu. Da u srpnju nisu u noćnom ronilačkom manevru prerezali mreže i pustili tune iz ribogojilišta tvrtke Kali tuna kod Ugljana, javnosti nitko ne bi prokazao štetnu državnu politiku prema ovoj vrsti ribe, ugrožene isključivo zbog prekomjernog izlova

U radu Međunarodne komisije za zaštitu plavorepe tune (ICCAT) caruju sebični državni interesi, Hrvatska u njima vješto pliva, ne postoje inspekcije izvan unutrašnjih mora i izlov je veći od odobrenih kvota. Wietse van der Werf, jedan od vođa Blackfisha, u razgovoru za tportal kazao je da će zato provedbi propisa na Mediteranu morati pomoći ova nevladina organizacija.

Blackfish

Blackfish

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Iako neke zemlje zbog svog industrijskog uzgoja tune i unosnog izvoza, primjerice u Japan, ne žele priznati ugroženost tune, dovoljan dokaz je osnivanje ICCAT-a. Krajem 2008. na godišnjem sastanku u Maroku neke članice (uglavnom one koje su svoju populaciju već uništile) i Znanstveno vijeće tražili su smanjenje izlova, sa 27,5 na 15 tisuća tona. Hrvatska se priklonila zahtjevu za većim kvotama i na kraju dobila 640 tona na godišnjoj razini.

Ove, 2012. kvota iznosi 367 tona, ali Hrvatska je i dalje privilegirana u odnosu na druge zemlje. Drugi smiju izlovljavati samo ribe iznad 30 kilograma, a hrvatski ribari još manje primjerke.

'Tako se izravno uništava populacija ove vrste pred izumiranjem. Izlovljena mlada riba završava u farmskog uzgoju što je i jedina svrha ove iznimke. To je skandalozno, jer od uništavanja cijele vrste ima koristi međunarodna kompanija koja na tome zgrće veliki profit. Tvrdi se da je farmski uzgoj tradicionalan iako znamo da nije i da su vlasnici ove američke tvrtke do nedavno bili u posve drugom biznisu. Odjednom, odlučili su uložiti u 'održivo' ribarstvo koje počiva na hvatanju mladih riba u prirodi i tovljenju u kavezima. Divlja vrsta se ne može razmnožavati u zatočeništvu. Koja je razlika ubiju li odraslu ribu u prirodi ili u kavezu?' objašnjava Wietse van der Werf razloge dolaska Blackfisha u Hrvatsku.

Tvrtka Kali tuna kod Ugljana primjer je neodrživog izlova i netradicionalnog uzgoja vođenog interesima profita američke kompanije Umami Sustainable Seafood Inc, strateškog partnera. Van der Werf prekomjerni farmski uzgoj smatra jednako štetnim kao i direktan izlov, jer farme ne uzgajaju vlastiti podmladak ribe, nego samo tove male primjerke izlovljene u prirodi.

Potvrđuje to i Uprava za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede: 'Uzgoj tuna temelji se na ulovu manjih tuna iz prirode (8-10 kg) i njihovom daljnjem uzgoju do tržišne veličine (30 i više kg)', piše na web-stranici uprave.

'Tovljenje mladih tuna ulovljenih u prirodi jedan je od razloga ugroženosti vrste. Jesu li ulovljene i hranjene u kavezu do određene mase ili ubijene odmah, zapravo nema razlike', smatra Van der Werf.

U prilog njegovoj tvrdnji govori Crveni popis Svjetske organizacije za zaštitu prirode (IUCN), najutjecajnija evidencija vrsta pod različitim stupnjevima ugroženosti. Istraživanja do 2010. utvrdila su da se globalna populacija tune smanjila za najmanje 51 posto u zadnjih 39 godina, zbog čega ju je IUCN proglasio ugroženom. Glavni razlog je prekomjerni izlov.

'Upravljanje fondom istočnog Atlantika i Sredozemnog mora bit će ključno za budućnost ove vrste budući da predstavlja veći dio svjetske populacije', navodi IUCN.

Unatoč zahtjevima zemalja poput Hrvatske za povećavanjem kvota, ICCAT posljednjih godina uspijeva ih smanjiti, ali problem je u njihovu nepoštivanju. Analize međunarodne organizacije Pew Environment Group iz Washingtona pokazuju da je u porastu razlika između odobrenih kvota i stvarno izlovljene i izvezene količine tuna. Uspoređivali su međunarodne trgovinske baze podataka s odobrenim kvotama, na osnovi čega su došli do zaključka da je trgovina mnogo veća.

Na primjer, podaci naše Uprave za ribarstvo kažu da godišnja proizvodnja tune u Hrvatskoj iznosi oko 4.000 tona i da je namijenjena gotovo u cijelosti izvozu u Japan.

'Tijekom 2008. količina plavorepe tune iz Sredozemlja prodane na međunarodnom tržištu bila je za 31 posto veća od odobrenih kvota. U 2010. taj postotak porastao je na 141 posto u odnosu na kvote', izvijestio je Pew Environment Group, koji procjenjuje da je samo 2010. ilegalno izlovljeno preko 35 tisuća tona tune.

S tim u vezi, u Hrvatskoj nikada nije razjašnjena snimka HTV-ove emisije 'More' iz veljače 2009. kada je japanski brod Lady Tuna pretovarivao tunu, kako su tvrdili tadašnji SDP-ovi oporbeni zastupnici Mirela Holy i Ivica Pančić, bez nadzora carine i inspektorata. Dvije institucije nikada nisu demantirale optužbe.

Van der Werf smatra da ICCAT zato mora kvote smanjiti na najviše 10 tisuća tona. 'Očito da inspekcije ne rade dovoljno, ni dobro. Sada kupujemo patrolni brod i sami krećemo za velikim ribarskim brodovima u sve dijelove Sredozemnog mora. Ilegalne ćemo prijavljivati nadležnim institucijama', poručio je.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi