Dok se Berlin ponovno uzdiže kao vodeća vojna sila kontinenta, Pariz i Varšava suočavaju se s novom europskom stvarnošću.

'Kamo god odem, od Baltika do Azije, ljudi traže da Njemačka preuzme veću odgovornost', kaže Christoph Schmid, zastupnik SPD-a u Bundestagu. 'Očekuje se da svoju gospodarsku težinu konačno uskladimo s vojnom snagom.'

Berlin planira do 2029. godine trošiti čak 153 milijarde eura godišnje na obranu, što je oko 3,5 posto BDP-a i predstavlja najveću vojnu ekspanziju u modernoj njemačkoj povijesti. Francuska, za usporedbu, cilja na oko 80 milijardi do 2030. godine, a Poljska već troši 4,7 posto BDP-a, što je najviše u NATO-u.

Uz to, Njemačka ostaje fiskalno najstabilnija među velikima: dok Francuska tone u dug veći od 110 posto BDP-a, Berlin si može priuštiti investicije o kojima drugi mogu samo sanjati. Visoki dužnosnik EU-a opisao je taj zaokret kao 'tektonsku promjenu', a drugi dodao: 'To je trenutno najvažniji događaj u Uniji.'

Berlin gradi vojsku

Njemačka pritom jasno pokazuje da želi ojačati svoju industriju. Umjesto da osnaži zajedničku europsku nabavu, planira koristiti nacionalni okvir i posebne iznimke od pravila EU-a kako bi favorizirala domaće ugovore.

Prema internim dokumentima koje je objavio Politico, Berlin do 2026. godine planira progurati kroz Bundestag 83 milijarde eura vrijednu nabavu naoružanja – od tenkova i fregata do dronova i satelita. Dugoročni plan, težak čak 377 milijardi eura, obuhvaća više od 300 novih projekata.

Gotovo sve to ostaje u Europi i većinom u njemačkim tvornicama, a manje od deset posto ugovora ide američkim dobavljačima. Drugim riječima, ekonomski motor EU-a pretvara se i u obrambeno-industrijskog diva.

Francuska nervozna

U Parizu se na taj razvoj gleda s kombinacijom nelagode i zabrinutosti. 'U Francuskoj je obrana u središtu državnog sustava', kaže jedan od europskih dužnosnika. 'Kod nas je svaki visoki činovnik, na kraju dana, obrambeni činovnik.'

Unatoč godinama Macronovih pokušaja da ojača francusko-njemačko partnerstvo, nepovjerenje prema Berlinu ostalo je duboko. 'Bit će teško surađivati s njima jer će postati iznimno dominantni', upozorava francuski obrambeni dužnosnik. Drugi se pak ironično našalio: 'Ne moraju više napadati Alsace i Moselle – mogu ih jednostavno kupiti.'

Posebnu napetost stvara sudbina projekta borbenog zrakoplova nove generacije (FCAS), vrijednog 100 milijardi eura. Trebao je biti simbol europske suradnje Francuske, Njemačke i Španjolske, no sporovi oko podjele posla i kašnjenja prijete propašću tog projekta.

Ako Berlin krene vlastitim putem (primjerice u partnerstvu sa Švedskom ili Britanijom), Pariz bi mogao izgubiti ključnu ulogu u europskoj obrambenoj arhitekturi.

Poljska podržava njemačke poteze - uz dozu opreza

U Varšavi pak njemačko naoružavanje ne izaziva paniku, barem ne otvoreno. 'Ako ozbiljno mislimo o kolektivnoj obrani, ne možemo reći: svi trošite više, ali ne i Njemačka', kaže bivši poljski veleposlanik u Washingtonu, Marek Magierowski.

Poljski dužnosnici uglavnom pozdravljaju zaokret Berlina, ali povijest i dalje baca dugu sjenu. 'Njemačka koja povezuje ekonomsku i vojnu moć uvijek izaziva nelagodu', priznaje zamjenik ministra obrane Paweł Zalewski.

S obzirom na moguće povlačenje SAD-a iz Europe, Varšava i Berlin sve se više vide kao glavni nositelji obrane istočnog boka NATO-a. Ipak, Poljaci upozoravaju da će njemačku odlučnost prema Rusiji trebati stalno provjeravati. 'Sjećamo se popustljivog stava Merkel prema Moskvi', kaže Zalewski. 'Njemačka mora dokazati da nema povratka na staro.'

Posebno zabrinjava rast podrške krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD), koju Varšava smatra proruskom i revizionističkom. 'Ne možemo ponovno otvarati teme teritorija. Povijest nas je naučila kamo to vodi', poručuje poljski dužnosnik.

Nova karta moći u Europi

Njemačko naoružavanje, francuska nelagoda i poljski pragmatizam otkrivaju novu stvarnost: težište Europe seli se prema istoku.

Ekonomski div Njemačka sada postaje i vojni, Francuska se oslanja na svoje nuklearno oružje, a Poljska jača kao konvencionalna sila. Bruxelles pak mora odlučiti hoće li taj zamah pretvoriti u zajedničku strategiju ili dopustiti da svaka članica igra svoju igru.

Za sada Berlin tvrdi da ne želi dominirati, već preuzeti više odgovornosti. No, kako primjećuje jedan od europskih diplomata: 'Razmjeri promjena su golemi. A kad Njemačka ponovno postane vojna sila, cijela će Europa to osjetiti.'