Profesorica Gordana Vilović posjetila je Etiopiju početkom travnja u sklopu UNICEF-ove akcije kojom su hrvatskim donatorima željeli približiti svoj rad kako bi vidjeli da se i njihov novac ulaže u to da djeci u ovoj zemlji bude bolje. Putovanje je za prof. dr. sc. Gordanu Vilović omogućio HT, dugogodišnji partner UNICEF-a, a ovo je druga priča kojom donosi svoje dojmove s putovanja
Etiopija je zemlja s oko 82 milijuna stanovnika, s više od 80 etničkih skupina, uglavnom 85 posto njih je orijentiranih prema poljoprivredi. Manjak hrane, i osobito pitke vode velik je problem za sve, osobito za djecu. Oko 39% stanovništva živi u potpunom siromaštvu. Brojke o Etiopiji i potrebama ljudi i djece su zastrašujuće: procjenjuje se je da 4,56 milijuna ljudi zaista gladno, a od toga 652 i pol tisuće djece mlađih od pet godina i pothranjeno je. Tome treba dodati brojku od 8 milijuna ljudi koji su u nesigurnim područjima, gdje su također u potrebi pomoći u hrani. Prema podacima UNICEF-a i drugih svjetskih nevladinih organizacija, pomaci prema boljem u odnosu na zadnje desetljeće vidljivi su, no unatoč tome ova će zemlja i dalje biti u žarištu pozornosti svih međunarodnih humanitarnih organizacija, odnosno trebat će pomoć i solidarnost cijelog svijeta.
Hrvatski ured UNICEF-a na razne načine sudjeluje u prikupljanju pomoći za djecu iz Afrike. Posebno je snažno odjeknula kampanja za program 'Škole za Afriku'. Iz Hrvatske je u projektu sudjelovalo više od 250 hrvatskih škola (na tisuće djece, njihovih učitelja i roditelja) i u protekle tri godine prikupljeno je više od 2,4 milijuna kuna pomoći za školovanje djece u Ruandi i Etiopiji, što je zajedno s donacijama građana iz drugih zemalja, omogućilo školovanje 5,5 milijuna afričke djece.
Hrabre majke
Prije odlaska u Etiopiju, bila sam uvjerena da će emotivno najteži biti susret s gladnom i pothranjenom djecom. Možda i zbog stereotipa u načinu medijskog prikazivanja gladne djece u Africi! No, to se nije dogodilo. Vjerojatno nas je sve daleko više šokirao težak život ljudi u ruralnom dijelu pokrajine Gondar, oko 124 kilometara daleko od grada Bahir Dara u kojem smo bili smješteni.
Ljudi pokušavaju što bolje iskoristiti potpuno suhu zemlju, a pri tom im u oranju pomažu i djeca. U Ebinat Woredu je smještena zdravstvena stanica u kojoj se provodi program kontrole dohranjivanja male djece. Educirano osoblje UNICEF-a kontrolira težinu djece i vodi brigu da se majke pridržavaju dobivenih uputa i redovito hrane djecu dopunskom hranom dobivenom u toj i drugim zdravstvenim stanicama. Jednom tjedno majke donose djecu na kontrolu, a podaci potvrđuju da je ovakvom redovitom kontrolom majki i novorođenčadi, značajno smanjen postotak smrtnosti djece od pohranjenosti.
Posebno je dirljiva hrabrost majki koje unatoč svakodnevnoj borbi doslovce za preživljavanje, i mjesečnim prihodom ne većim od 10 kuna, pokazuju krajnju odgovornost i skrb za svoju djecu. Toj skupini hrabrih pripadaju i žene HIV pozitivne, koje su dobile, za naše prilike, male zajmove UNICEF-a ili drugih međunarodnih organizacija, da bi ih uložile u neki posao (kupnju hladnjaka ako imaju struju i prodaju hladne sokova, primjerice), oplodile novac, vratile zajam i potom kao nagradu dobile nova bespovratna sredstva. S ponosom su nam kazale kako su do jučer živjele na cesti, a evo sada imaju krov nad glavom i žive sa svojom djecom od kojih su neki, nažalost, također oboljeli od AIDS-a.
