STRUČNJACI O 'IZUMU'

'Jedač plamena' beskorisna je igračka i kopija

Marko-Pinjuh

Marko-Pinjuh

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Mrkonjic

U posljednjih mjesec dana gotovo da nije bilo hrvatskog medija koji nije prenio priču o mladom osječkom genijalcu, inovatoru koji je napravio stroj za koji se navodno zainteresirala i NASA; Večernjak ga je čak kandidirao za osobu godine!

Dvadesetdvogodišnji student treće godine Elektrotehničkog fakulteta u Osijeku Marko Pinjuh svojim je 'Jedačem plamena' na svjetskom sajmu inovacija IENA u Njemačkoj osvojio srebrnu medalju, a zaradio je i brojne nagrade među kojima i Rektorovu. Stroj, za koji tvrdi da štedi i do 40 posto energije, konstruirao je u sklopu kolokvija na fakultetu, a nakon uspjeha na sajmu s velikim ga je entuzijazmom počeo predstavljati u medijima. Pokrenuo je čak i kampanju za prikupljanje sredstava za usavršavanje i patentiranje Jedača plamena. Grad Osijek prepoznao je potencijal izuma i darovao mu 10.000 kuna.

U zemlji u kojoj nasušno nedostaje svega što bi moglo probuditi bilo kakav optimizam, od investicija do patenata (Hrvatska spada među zemlje u kojima se godišnje prijavi manje od pet patenata na milijun stanovnika dok je europski prosjek 108), ne treba čuditi da mediji skaču na svaku potencijalno dobru vijest, na neki deus ex machina koji će zaustaviti naše zabrinjavajuće klizanje u propast – bila to nafta u Jadranu, terminali na Krku, uzgoj konoplje ili Pinjuhov Jedač plamena.

Nažalost, čini se da ovaj posljednji nikome neće donijeti spas, i to ponajviše iz dva razloga:

1) Jedač plamena kopija je Flame eatera nizozemskog izumitelja Jana Riddersa, a sličnih ili identičnih modela pun je internet.

2) Sam Ridders, ali i drugi stručnjaci tvrde da je model manje-više igračka, da jedva ima snagu da okreće svoj mehanizam te da stoga nema nikakvu ozbiljnu primjenu.

Jedač plamena je igračka i nije inovacija

Kao prvo treba znati da je Jedač plamena vakuumski stroj, podvrsta Stirlingova motora koji je star gotovo dva stoljeća, što Pinjuh i sam navodi u svojem kolokviju. Unatoč nebrojenim pokušajima, stručnjaci do danas nisu uspjeli konstruirati verziju vakuumskog stroja koja bi postala ozbiljnijom konkurencijom motorima s unutrašnjim sagorijevanjem jer su mu gubici goriva u odnosu na snagu bili previše veliki – tek manji dio izgorenog goriva pretvarao se u snagu, a većina energije gubila se u okolišu. Stirlingov motor našao je stoga primjenu samo u nekim posebnim okolnostima.

Zanimljivo je da čak i profesor dr. sc. Tomislav Barić, kojega Pinjuh naziva svojim mentorom, smatra da je Jedač plamena tek zabavna igračka. U razgovoru za tportal.hr on je objasnio da je Pinjuha pokušao odgovoriti od velikih poslovnih planova za investiranje u model.

'Pinjuh je napravio neki proračun prema kojem bi model trebao štedjeti 40 posto energije, međutim ja sam mu rekao da to ni teoretski nije moguće jer takva vrsta strojeva ima tzv. Carnotov limit. To je teorijski limit koji ovisi o razlikama između temperatura, a pravi strojevi imaju još mnogo manju učinkovitost od teorijskih modela. Istina je, preporučio sam ga za Rektorovu nagradu jer je uložio puno truda u kolokvij. No svu ostalu propagandu radi sam, a donio je i neke krive zaključke. Prije svega taj stroj ne može postići nikakvu značajnu uštedu i ne može se koristiti na mjestima gdje se javlja višak topline kao otpad.

Osim toga, Jedač plamena nije ni izum niti inovacija. Čak i ovaj model koji Pinjuh koristi već je dugo poznat. On tvrdi da se njegov model razlikuje od Riddersovog, no ja ne vidim po čemu. Mislim da se malo previše zanio. Rekao sam mu da taj stroj već jako dugo postoji i da je manje-više usavršen koliko je to bilo moguće. Brojni modeli Jedača plamena mogu se čak kupiti na internetu. Ne slažem se s predstavljanjem modela kao inovacije. Možda je Pinjuh u njemu nešto mijenjao, no ja za to ne znam. To nije bilo ključno za ocjenu u kolokviju. Meni je bilo važno samo da napravi i predstavi nešto što funkcionira', rekao je prof. Barić.

Riddersova ilustracija rada Jedača plamena Jan Ridders

Riddersova ilustracija rada Jedača plamena Jan Ridders

Izvor: Screenshot / Autor: Jan Ridders


Riddersova ilustracija rada Jedača plamena Jan Ridders

Ridders: To je kopija mog modela

Nizozemski izumitelj, fizičar Jan Ridders kaže pak da je Pinjuhov model 100-postotna kopija njegovog modela koji je predstavljen na njegovoj web-stranici.

'Pinjuh je upotrijebio sve informacije s moje stranice, uključujući detalje dizajna, principe djelovanja, brojke itd. To lako možete provjeriti na mojoj stranici. Učinio je to bez mog znanja i dozvole. Jedač plamena koji je napravio je 100 posto napravljen prema mojim nacrtima. Apsolutno sam siguran u to da nema nikakve razlike između njegovog modela i mog', rekao je za tportal Ridders. (usporedite Riddersov model i Pinjuhov rad

Nizozemski stručnjak, koji je 40 godina radio za Philips i do sada napravio 40-ak modela različitih motora, kaže da mu se iz Hrvatske javilo dvoje ljudi koji su ga upozorili na to da ga je Pinjuh kopirao. Pisao je Pinjuhu, ali od njega nije dobio jasan odgovor. Mada se mladi Osječanin poslužio njegovim projektom, nema ga namjeru dalje proganjati, vjeruje da je dovoljno to što ga je upozorio.

Jedač plamena ima ekstremno malu snagu

Ridders kaže da nije patentirao svoj model jer ga ne smatra praktično primjenjivim, već samo zabavnim.

'Snaga jedača plamena ekstremno je mala jer se u cilindru stvara razlika u tlaku čija je veličina tek djelić atmosfere. Jedači plamena stoga nemaju nikakvu praktičnu primjenu jer ne mogu pokretati ništa drugo osim svojeg vlastitog mehanizma, a i to mogu samo ako se naprave vrlo precizno s vrlo niskim trenjem u sustavu. Oni su zgodna zabava za modelare, no nisu apsolutno ništa više od toga. Ne znam kako je Marko došao do toga da moj model ima efikasnost od sedam posto. Ne bi me čudilo da je zapravo manja. No još više me čudi na temelju čega je došao do brojke od 40 posto! Mislim da nije moralno da tvrdi da je model njegova inovacija, a još manje da na temelju njega prikuplja novac', poručio je Ridders.

Pinjuh: Sve će biti jasno početkom siječnja

Odgovore na gore navedene dvojbe pokušali smo dobiti i od mladog osječkog studenta. On nam, nažalost, nije jasno odgovorio na pitanja može li dokazati da je NASA stvarno zainteresirana za njegov model niti tko je od stručnjaka potvrdio da njegov Jedač plamena štedi 40 posto energije.

Kao ključne argumente u prilog tezi da je njegov stroj uistinu vrijedan medijske pozornosti te da nije obična kopija naveo je da činjenicu da je u Njemačkoj dobio nagradu te da se za njega zanimaju jake kompanije.

Koje su to točno kompanije, drži poslovnom tajnom, a ističe da će stvari biti jasnije 7. ili 8. siječnja, kada će na konferencijama za tisak širom Hrvatske objaviti sve: kada je Jedač plamena prodan, kome, zašto, kako, za koliko itd.

'U vezi ponuda vam mogu samo reći da ih je bilo stvarno previše i da su sve (98%) bile inozemne, pa tako i ova preko oceana', rekao je Pinjuh.

Mladi Osječanin priznaje da mu je Riddersov model bio inspiracija, što je naveo u svojem radu, no smatra da ga je usavršio. Na pitanje što je točno unaprijedio, odgovorio nam je uglavnom samo protupitanjem: 'Ima li dokaza da nisam ništa unaprijedio?'

Pinjuh također smatra da su optužbe da prikuplja novac za model neutemeljene jer je financiranje sam odradio 90 posto kao zaštitar, dok je od fakulteta dobio tek 10 posto.

Uvjeren je da su oni koji ga kritiziraju po forumima i pišu Riddersu ljubomorni zato što je uspio.

'Samo čekam kad će još čitatelji umiješati i politiku u sve ovo, ali bože moj, pa to je naš narod', kaže Pinjuh.

Što reći na kraju i kome vjerovati - prof. Bariću i Riddersu ili Pinjuhu? Ako ćemo vjerovati Pinjuhu, ostaje nam da čekamo siječanj i nadamo se čudu, kako za njegovo dobro, tako i za dobro cijele Hrvatske ili barem Osijeka.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi