NEBRIGA ZA DOLINU NERETVE

Hrvatska se protivi Gornjim horizontima s figom u džepu

Dolina Neretve

Dolina Neretve

Izvor: Pixsell / Autor: Tino Juric/PIXSELL

Energetski megaprojekt Gornji horizonti, koji je polustoljetna povijest od razvojnog preklasificirala u razorni, tokom godine je iskrsnuo kao problem hrvatske politike. Hrvatska je nedavno pokrenula mehanizam zaštite putem Espoo konvencije, ali po odnosu prema ključnim parametrima, ne bi se moglo reći kako želi da taj mehanizam uspije

Projekt punog naziva Hidrosistem Trebišnjica pokrenut je 1954. a prva od sedam planiranih hidrocentrala puštena je u pogon 1965. Do rata su napravljene četiri, a nakon stanke od dva desetljeća, kad su započete pripreme aktualne Hidroelektrane (HE) Dabar, projekt se suočio s potpuno novim problemima: glavni su okolišno osjetljiva politika Europske unije, koju je formalno prihvatila ne samo Hrvatska, nego i Bosna i Hercegovine s oba svoja etniteta, rastuća svijest okolišne javnosti i unutrašnje političke proturječnosti matične zemlje. S druge strane, nijedna od lokalnih politika ne vjeruje iskreno u održivi razvoj i načelo javnosti, nego su naučile lomiti preko koljena, što im je namjera i ovom slučaju.

Gornje horizonte je prostorno i ekološki moguće zamisliti gotovo kao pravilan trokut 70-80 kilometara dugih stranica. Na njegovu vrhu se nalazi HE Dabar koju Elektroprivreda Republike Srpske nastoji progurati, po navadi, uz beživotne obrede studije utjecaja na okoliš (SUO). Projekt sabire vode impozantnog sliva i svodi ih do mora u Hrvatskoj, gdje su suprotstavljena dva njegova kuta, pretvorena u dvije vruće točke: jedna je HE Dubrovnik u Platu, izgrađena sredinom šezdesetih, čiju bi snagu hrvatska politika rado udvostručila, a na drugoj Donja Neretva, u kojoj se svode negativni računi takve okolišne politike, zajednički nazvani: 'pretvaranje hrvatske Kalifornije u slanu pustinju'. Naime, svaka kap vode koja dođe na umjetni ispust HE Dubrovnika u more oduzeta je prirodnim staništima od Omble preko Malostonskog zaljeva do Donje Neretve i Hutova blata, a to je otprilike do četiri milijarde prostornih metara vode godišnje, ili oko jedne trećine ukupnih oborina prostora koji žele kontrolirati!

Problem se počeo češće spominjati početkom godine, u proljeće je na srpskom dijelu Hercegovine 'uspješno' provedena javna rasprava i prihvaćena studija utjecaja na okoliš – bez ijednog uvaženog prigovora – a tokom ljeta se u Donjoj Neretvi manifestirala kao politički problem. Na njemu je izrasla Građanska inicijativa 'Spasimo dolinu Neretve' koja je kroz nekoliko prosvjeda i tribina, i uz korištenje skupova s dosta publiciteta, podigla neretljansku javnost, jednom čak u blokadu glavne prometnice u Metkoviću. S druge strane granice, održane su tribine u Stocu, Mostaru i Sarajevu, koje su kritizirale postupak javne rasprave i tražile da lokalno stanovništvo odlučuje o sudbini svojih zavičaja. Početkom rujna, nakon neusvojenih prijedloga za dopune SUO HE Dabar, Vlada Federacije BiH je uskratila suglasnost na studiju i pokrenula tužbu protiv Gornjih horizonata.

Hrvatska politika, koja je u prvoj polovici godine pokazivala namjere uključivanja u projekt, od lipnja je – kad je mjesto ministra preuzeo Mihael Zmajlović – ostala nijema. Zauzimajući fotelju ministra on je izjavio da to neće biti ministarstvo udruga, što je kao da Ministarstvo zdravlja ne zanima pomoć Lige borbe protiv raka; treći dan mandata odobrio je pokretanje SUO za apartmanizaciju Srđa bez prostornog plana toga područja; a krajem listopada u Slavonskom Brodu, umjesto podrške ugroženim građanima, svoje povjerenje poklonio zagađivaču, srpskoj rafineriji iz Bosanskog Broda. Zmajlović je ugasio okolišne savjete i forume kojima je cilj bio utjecaj struke i nezavisne javnosti, zaustavio je donošenje okolišnih zakona koji su već uoči ljeta bili pred Saborom i sve vrijeme do danas štopao integriranje hrvatskog prostora preko održivog razvoja.

Razlozi se mogu naći u opredjeljenju hrvatske politike starinskom, industrijskom svjetonazoru, koje je tako otvoreno iskazao bivši prvi potpredsjednik Vlade RH Radimir Čačić izjavom: 'Šteta je da smo do sada propustili vrijeme, voda teče, a s njom i novci.' Bilo je to sredinom srpnja na dogovoru o gradnju HE Dubrovnik 2, koja je, ustvari, dio Hidrosistema Trebišnjica, s premijerom Republike Srpske Aleksandrom Džombićem u Banjoj Luci. Takvo gledanje na vodu opstruira politiku Okvirne direktive o vodama, kao ključnog dokumenta o vodama EU-a. Prema nekim kuloarima, prešutno je dogovoreno da Hrvatska ne zabada nos oko HE Dabra, a RS neće oko Omble, oko koje je u međuvremenu aktivirana pažnja bosanskohercegovačke javnosti. Tom senzibilitetu su se približili i neki lokalni političari u Neretvi, poput Jamba, i neki stručnjaci Hrvatskih voda, koji su izjavili kako Gornji horizonti nisu štetni za Donju Neretvu.

Muk iz Ministarstva prekinut je tek početkom prosinca, kad je Zmajlović u jednom prilično epskom priopćenju objavio da Hrvatska traži dopunu SUO HE Dabar i u tu svrhu traži pokretanje Espoo konvencije. Nije isključeno da je objavljivanju doprinijelo i naše traženje pristupa informacijama o okolišu po Arhuškoj konvenciji, koje smo uputili sredinom studenoga predsjedniku Vlade, nakon što je nadležni ministar, zadužen za provođenje i promicanje politike sudjelovanja javnosti u okolišnim pitanjima, ignorirao naše upite. Naš zahtjev proslijeđen je iz Vlade Ministarstvu okoliša na postupanje krajem studenoga, Ministarstvo je uputilo prigovor Elektroprivredi Republike Srpske tek 4. prosinca, kad je to i priopćilo javnosti, a odgovor na naš zahtjev stigao je zadnjeg radnog dana pred božićne blagdane, 21. prosinca. Stručno povjerenstvo donijelo je mišljenju o SUO HE Dabar još 18. rujna.


Stručno povjerenstvo smatra da u SUO HE Dabar nedostaju analize pojedinih sadržaja poput hidrologije, biološke raznolikosti, aktivnosti stanovništva itd., bez kojih studija nije cjelovita niti može valjano procijeniti utjecaje. Iako stručno mišljenje dotiče razna područja, pa i ekološka, te prilično inzistira na raznolikosti riba, njega najviše zanima količina vode koja će se Neretvi kompenzirati kroz ponore u Popovu polju. Hrvatska ima zamjerke na zahvate na Bregavi koji bi spriječili poniranje voda u koritu jer bi tako zaobišle Hutovo blato, ali se ne protivi ozbiljno da se prosječne vode Bunice trostruko smanje, čime bitnim izmjenama prepušta jednu od rijetkih rijeka koje još imaju prirodan pronos materijala, čiji sedimenti Donjoj Neretvi očajnički nedostaju. No najveći grijeh stručnog mišljenja je svojevrsno tehničko licemjerstvo. Ovi zahvati iz temelja ruše prirodu krških poja – svjetski unikum po krškoj morfologiji, sezonskom ritmu, ekologiji, vegetaciji, faunistici i upotrebi – koje investitor polazišno smatra greškom prirode. SUO HE Dabar kaže da će taj krajolik 'oplemeniti' hidroakumulacijom, i to na području – ekološke mreže Nevesinjsko polje!

Umjesto s pozicija integralnog upravljanja slivovima rijeka, Hrvatska daje prigovore koji neće zatvoriti vrata HE Dubrovnik 2 u Platu. Hrvatska samo načelno podržava ekološki pristup upravljanju okolišem EU-a, ali je za malo počešljane Gornje horizonte, koji s konceptom od sedam hidroelektrana, šest hidro-akumulacija, šest tunela ukupne duljine 50 km i tri riječna kanala ukupne duljine 75 km, izazivaju na našim područjima neviđena uništenja krhkog krškog okoliša najvećeg svjetskog značaja.

Formalno, Elektroprivreda Republike Srpske treba uvažiti primjedbe Hrvatske i dopunjenu studiju ponovo poslati Hrvatskoj koja bi potom trebala održati javnu raspravu u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Hrvatska zna da od slabašnih mehanizama konvencije ne treba puno očekivati, te kao i u nizu drugih situacija nastoji učiniti ono što kao punopravna članica EU neće moći. Pri tome, ulogu loše strane dogovorno prepušta Republici Srpskoj.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!