KAKO VRATITI POLITIKU GRAĐANIMA

'Hrvatska je država koja donosi zakone protiv građana'

  • Autor: Andreja Žapčić
  • Zadnja izmjena 07.11.2011 22:24
  • Objavljeno 07.11.2011 u 15:39
Hrvatski sabor zgrada

Hrvatski sabor zgrada

Izvor: Pixsell / Autor: Marko Lukunic/PIXSELL

'Kako vratiti politiku građanima i građane politici – jačanje participativne demokracije' - o tom se izazovu i modelima suočavanja s njime te mogućim rješenjima razgovaralo na današnjem okruglom stolu u organizaciji HNS-a u Europskom domu u Zagrebu

TOČKE ZA DALJNJE RASPRAVE

- postoji potreba za alternativnim tipovima demokracije, bilo na lokalnoj razini do one na radnom mjestu;
- ulazak u Europsku uniju, koja je sada zabavljena prvenstveno ekonomskim problemima, Hrvatska ima šansu iskoristiti za proboj na političkom planu u smislu sudjelovanja na području odnosa u regiji te na Mediteranu i pitanja nacionalnih manjina;
- ljudi imaju potrebu za nekim optimističnim vjerovanjem i na vlasti je napraviti stvari koje će im to omogućiti;
- potrebno je napraviti popis zakona koji ne valjaju te vidjeti što se i kako može mijenjati;
- pitanje uključivanja javnosti znači i pitanje kako stvoriti kompetentnu javnost da bi se temeljem argumenata dobila kvalificirana većina;
- nužno je i dovršenje države pri čemu postoje stvari na koje ljudi, uvjetno rečeno ne trzaju poput izbornog zakonodavstva, koje treba urediti, a one su izuzetno važne te stvari za koje su građani osobno zainteresirani i mogu o njima odlučivati poput mnogih na lokalnoj razini;
- u svemu je ključno da javne politike budu direktno prepoznatljive s posljedicama za pojedince tako da građani vide razliku i da one ne budu suprotne onome do čega se došlo zajednički;
- ekspertno znanje treba biti upotrebljivo za političku elitu pri čemu je potrebna značajna prilagodba političke elite, ali i samih eksperata;

 ... osam je to točaka koje je sažela  Pusić kao svojevrsne zaključke rasprave u kojoj su svoja razmišljanja iznijeli profesori i predstavnici struka iz sfere politologije, filozofije, kulture i medija, a svi su se složili da bi mogle biti polazište daljnjih rasprava oko toga kako vratiti politiku građanima.


Izigrano povjerenje najteže je vratiti, a taj izlizani kliše s razlogom - kakvi već klišeji jesu, izuzetno je snažno prisutan u odnosu građana prema politici, dijelom zbog političara samih, ali i gotovo u pravilu loše slike koju, zahvaljujući dijelom i medijima, građani o njima ponekad neopravdano imaju. Međutim, nije sve izgubljeno, jer građani mogu biti aktivni sudionici u donošenju odluka koje ih se tiču, a politika, odnosno, u konačnici vlast ih mora slušati jer su država i političari tu da bi slušali građane i bili njihov servis.

U teoriji ovo zvuči jednostavno i logično, no kako to provesti ili, bolje rečeno, prevesti u praksu - drugo je pitanje, ali i trajna zadaća ne samo države, nego i društva koje tu državu čini. Potrebna je, dakle, suradnja građana koji moraju znati da i sami, koliko god im se to činilo besmislenim, sada možda i više nego inače, premda nikako nije riječ o specifičnom hrvatskom problemu, mogu i trebaju argumentirano reći što ih i zašto smeta te što i kako misle da treba mijenjati, a političari i mediji za to im trebaju otvoriti javni prostor, u kojemu će javnost moći dobiti sve potrebne informacije i biti saslušana te potom zajedničkim snagama krenuti u pronalazak alternativa.

Upozorili su na to sudionici okruglog stola 'Kako vratiti politiku građanima i građane politici – jačanje participativne demokracije', te iznjedrili nekoliko točaka koje će, najavili su iz Kukuriku koalicije uz opasku moderatorice Vesne Pusić iz HNS-a - 'ukoliko pobjede na izborima', biti temelj za daljnje rasprave i uključivanje građana u političke procese više ih ne ograničavajući samo na stajanje pred biračkim kutijama svake četiri godine.

S obzirom da je skorašnje izbore i cjelokupnu aktualnu političku situaciju nemoguće izbjeći, ona je poslužila i kao jedan od poligona za raspravu pa je tako politički analitičar i profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Žarko Puhovski upozorio da će 'Kukuriku koalicija imati probleme oko pitanja moralne legitimacije jer će biti izabrana zato jer su drugi kompromitirani, a ne zbog svojeg programa'. 'Sve je stavljeno na kartu poštenja, a i gledajući aktualna prijepodneva u Saboru uvijek ste išli ne na političke kritike, nego na pitanje poštenja i morala. Ni u posljednjih 15 dana nisam čuo niti jedne riječi političke kritike, kao ni obećanja. Osim od onih koji ih ne mogu ispuniti. Imamo kampanju u kojoj nema obećanja, a ona su važna i potrebna jer ljudi poslije mogu pitati i provjeravati i ocjenjivati jesu li ona ispunjena', kazao je Puhovski.

'Svaka vlast korumpira svakoga, budimo realni. Nisam čuo nikoga da će smanjiti broj općina, nego se opet fantazira. Ne govori se o notornoj gluposti da se bira preko lista, ne govori se o porezima, što će se dogoditi kad se nađete, što se može dogoditi, u situaciji kao kad se uvodio harač, pri čemu ne kažem da ćete vi uvesti harač. Imat ćete teret moraliziranja koji može uništiti politički legitimitet, jer moralni kredibilitet se ne prevodi u politički legitimitet', upozorio je Puhovski, koji smatra da bi prvi korak nove vlasti trebala biti izmjena Zakona o policiji tako da nad njom postoji civilna kontrola samih građana, a ne da o tome odlučuje ministar. 'To bi značilo svijest da građani doista mogu nadzirati rad policije', zaključio je Puhovski.

Pusić se nije složila s njegovom ocjenom u dijelu oko moraliziranja, jer kako je istaknula, 'Kukuriku koalicija cijelo vrijeme samo drvi oko svojeg programa upravo da bi spriječila degradaciju političkog procesa i moraliziranje nije dio tog programa, to je očekivanje, stav ljudi, ta naplavina ako ovaj drugi ima krađe lopatama osam godina'.

Politički analitičar Davor Gjenero, međutim, ne samo da se 'slaže s Puhovskim da nema obećanja u kampanji', nego smatra da 'nema ni kampanje, jer je sve u ovom razdoblju preplavljeno postkoruptivnim aferama i nedostatkom bazične komunikacije da bi političari mogli saslušati građane što bi moglo stvoriti ozbiljan legitimacijski problem u budućem razdoblju unatoč formalnom političkom legalitetu'.

Slično Puhovskom i Gjenero je upozorio da bi 'zbog neizgrađenosti hrvatskoga društva, a propušteno je u procesu europeizacije iskoristiti priliku za osnaživanje institucija civilnoga društva, nego je sve ostalo na normativnom shvaćanju, ugrađeni europski deficit demokracije mogao biti veliki problem'. Gjenero smatra da bi prve reforme nove vlasti trebale biti temeljita reforma izbornog zakonodavstva te lokalne samouprave.

Da pretjerana normiranost može biti velik problem, upozorio je politički analitičar i profesor Fakulteta političkih znanosti Damir Grubiša, kazavši da 'previše zakona stvara previše zamki za građane'. On je, naime, istaknuo potrebu da 'institucije usvoje kodekse savjetovanja sa zainteresiranom javnošću', koje smatra najpovoljnijim oblikom jer 'vlada i tijela javne vlasti trebaju naučiti pregovarati sa stakeholderima', a 'te kodekse ne treba pretvoriti u zakone'. 'Potrebno je promijeniti modus operandi hrvatske politike, ali za to je potrebna promjena ne samo institucija, nego i aktera te vrijednosti društva i tim promjenama trebaju biti prožeti i procesi, tako da postoji sustavno savjetovanje sa zainteresiranim građanima', zaključio je Grubiša.

Problemi, međutim, postoje i u 'samim strankama jer im nedostaje unutarnje demokracije, na na nižim razinama vlasti trebali bi biti sposobniji ljudi, a upitna je i regrutacija članstva', upozorila je politologinja Davorka Budimir, podsjetivši na tekst Maxa Webera 'Politika kao poziv', u kojemu se među odlikama političara navode strast, odgovornost i mjera.

Zbog evidentnog nedostatka istih, građani su izgubili povjerenje u političare, ali dijelom su tome pridonijeli i mediji koji često posprdno govore o političarima, a ispušta se iz vida da bi društvo trebalo cijeniti svoje elite. Upozorila je na to profesorica Fakulteta političkih znanosti Zrinjka Peruško, ali i naglasila da je najveći problem taj što država ne služi svojim građanima: 'U Hrvatskoj nema temeljnog ugovora kojim se država obvezala štititi građane i umjesto toga ona je ta koja vrši nasilje i zakoni se donose protiv građana, poput onog o javnim ovršiteljima'.

Dakako, potrebno je i da su građani kompetentni za odlučivanje, jer ne mogu, niti trebaju, svi sve znati, ali 'danas su građani izgurani na marginu i nemaju mogućnosti da ih se čuje', upozorila je Peruško.  Danas, doduše, dodala je, nije više problem da se može ili ne može govoriti, nego angažirati druge da slušaju, a tu je važna uloga medija.

Ne dvojeći oko važnosti uloge medija, glavna urednica tportala Alemka Lisinski naglasila je upravo važnost jačanja uloge medijske profesije, pri čemu je i u slučaju novinara, kao i kod političara, upozorila na mogućnost primjene Webera u smislu da bi i novinare trebala odlikovati strast, odgovornost i mjera. No tu su, međutim, potrebni i s jedne strane: osiguravanje dostojanstvenosti i digniteta uvjeta za rad svim novinarima; te s druge strane: osiguravanje da svatko bude odgovoran za to što radi.

O odgovornosti i slušanju, govorila je i profesorica zagrebačkog Filozofskog fakulteta Andrea Zlatar, koja je upozorila na nužnu potrebu stalne evaluacije onoga što se zbiva i slušanje građana te umrežavanje civilnoga društva zbog aktivacije stavova građana, a sve to kao proces i trajan posao vlasti.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi