ČVRSTI STISAK VLASTI

Hoće li u medijskoj politici Hrvatska slijediti Mađarsku i Poljsku?

  • Autor: Sanja Despot
  • Zadnja izmjena 07.02.2016 14:54
  • Objavljeno 07.02.2016 u 07:00
cenzura

cenzura

Izvor: Guliver/Thinkstock / Autor: Thinkstock

Udar na medije iz neprofitnog sektora koji se financiraju iz javnog novca, koji je kao prvi korak po ulasku u Ministarstvo kulture poduzeo ministar Zlatko Hasanbegović, mogao bi biti tek najava većih promjena u javnom medijskom sektoru. Slične slučajeve 'čvrste državne ruke' upravo imamo prigodu vidjeti u Mađarskoj i Poljskoj, ali njihov je 'uspjeh' dvojben. Kako za tportal govori mađarski član Europske stranke zelenih Peter Ungar, postoje mediji u njegovoj zemlji koji unatoč moći premijera Viktora Orbana ipak (još) zadržavaju slobodu i kritičnost prema vlasti

S obzirom na to da neprofitni mediji dobivaju tek mrvice raspoređene iz sredstava lutrije, taj se potez ne može shvaćati kao znatnija financijska ušteda, već jedino kao poruka, odnosno najava sređivanja stanja i kod snažnijih igrača kao što su Hina i HRT. S obzirom na to da ni premijer, ni njegovi potpredsjednici, ni predsjednik Sabora, a kamoli predsjednica države nisu osudili desničarski marš na prostorije Vijeća i Agencije za elektroničke medije, teško da će i Vijeće koje odlučuje o dodjeli i oduzimanju frekvencija, kao i o raspodjeli novca iz Fonda za pluralizam lokalnim stanicama, uključujući Z1, ostati netaknuto.

Uoči šire najave nove medijske politike koju spominje ministar Hasanbegović (tj. šire od pozivanja na kinesku kulturnu revoluciju i neka cvate tisuću cvjetova što je dobacio novinarima pred Vladom) učinilo nam se zgodno pogledati kako su tekle stvari duž uspravnice Baltik-Jadran koja postaje prioritet hrvatske vanjske politike. Nova hrvatska vlada, po svemu sudeći, u stopu prati korake s iste šprance kojom su se pri nacionalnom buđenju koristili vladajući u Mađarskoj, pa potom i Poljskoj: preuzmi kontrolu nad medijima, tajnim službama i pravosuđu, pa vladaj pozivajući se na obitelj, naciju i vjeru.

Slučaj Mađarska

Mađarski premijer Viktor Orban našao se pod kritikama iz Europske unije nakon izmjena medijskih zakona 2010. godine. Učestala prepiska na relaciji Bruxelles-Budimpešta urodila je manjim izmjenama zakona s mađarske strane, ali ništa se supstancijalno nije promijenilo niti je Orban ikad kažnjen za kršenje pravila koja potpadaju pod 'fundamentalne vrijednosti' na kojima počiva EU, a to je sloboda javnog izražavanja.

Nakon što je 2010. njegova stranka Fidesz drugi put osvojila vlast u Mađarskoj, donesena je nova medijska regulativa kojom su svi mediji stavljeni pod kontrolu jednog tijela - Nacionalnog tijela za medije i informacijske komunikacije (NMHH), a čelnik tog tijela predsjeda peteročlanim Medijskim vijećem koje se brine o medijskom sadržaju. Članovi Medijskog vijeća biraju se u parlamentu, a s obzirom na to da u parlamentu Fidesz ima značajnu prevagu, svi članovi su u Vijeće birani od strane vladajuće stranke.

U početnoj verziji zakona svi mediji bili su se dužni registrirati pri NMHH, ali su nakon intervencije Vijeća Europe tiskani i online mediji izuzeti iz nadzora sadržaja.
Vijeće imenuje direktore svih javnih medija. Jedinstveni regulator izdaje dozvole i frekvencije za sve medije, što je obilato korišteno za uskraćivanje frekvencija radiostanicama s oporbenim sadržajem.  

Mađarski kazneni zakon zabranjuje poticanje mržnje i nasilja, ali i 'poricanje zločina počinjenih od nacional-socijalista i komunista'. Kleveta je kazneno djelo koje se, prema izvještaju Freedom Housea iz prošle godine, često koristi protiv novinara na sudovima.

U proteklih šest godina potpuno je promijenjena urednička struktura u javnim medijima, vlada je redovito intervenirala u program, a autocenzura, vladajući način opstanka do 1989. godine, ponovo se vratila na velika vrata.

U prosincu 2010, na dan kad je prošao novi medijski zakon, Attila Mong, jedan od voditelja jutarnjeg programa na prvom programu Mađarskog radija, MR1, prosvjedovao je minutom šutnje u eteru. Odmah je skinut s programa, a ugovor o radu mu nije obnovljen. Danas radi za neprofitni portal Atlatszo.hu koji se većinski financira donacijama i crowdfundingom te za njemački Deutsche Welle.

'Politički pritisci su na javnim medijima uvijek bili sastavni dio rada. Ali uvijek je bilo i malih džepova profesionalizma, otoka slobode. To se sad promijenilo. Nema nikakvih otoka. Jedna stranka sada kontrolira čitav sustav', kazao je Mong za Reuters

Jedna od poluga kontrole je i oglašavanje. Javna poduzeća oglašavaju se samo u medijima koji u potpunosti slijede Orbanovu liniju, a tim ih putem slijede i privatni oglašivači.

Može li se, dakle, u Mađarskoj govoriti o zemlji u kojoj vlada potpuna cenzura?

'Ne. Medijski zakoni su jako loši i tu je Mađarska s pravom kritizirana, ali medijska scena nije baš tako crna. Na skali od potpuno slobodnih do potpuno neslobodnih, Mađarsku bih stavio negdje ne sredinu', kaže za tportal Peter Ungar, član Europske stranke zelenih i komentator u jednima od vodećih mađarskih privatnih novina.

'Javni mediji pretvoreni su u propagandnu mašinu Viktora Orbana', potvrđuje nam Ungar, pri čemu je najutjecajniji program Mađarskog radija koji je još jako slušan u ruralnim dijelovima zemlje.

Kako izgleda program Mađarske televizije, to i nema preveliku težinu, kaže. Mađarska televizija dijeli, naime, sudbinu svih javnih televizija u Europi - sve je manje gledana.

'U Mađarskoj je višestruko gledaniji RTL, koji je kritičan prema Orbanu', potvrđuje nam Ungar. Orban je pokušao stati na kraj takvoj politici, udarajući RTL po džepu ne bi li ga istjerao iz Mađarske. Radilo se o pokušaju oporezivanja prihoda od oglasa po kojem bi RTL 50 posto zarade trebao uplatiti državi. Nakon velikog pritiska izvana, Orban je odustao.

Što se tiče privatnih kanala te tiskanih i online medija, situacija u Mađarskoj kontrolira se na isti način kao i u ostatku svijeta - preko odnosa koji privatni vlasnik ima s vladajućom garniturom. Mađarski najveći medijski mogul Lajos Simicska, bivši Orbanov školski kolega i čovjek koji je uvelike zaslužan za rast Fidesza, početkom prošle godine okrenuo je leđa Orbanu, procijenivši da je mađarski premijer prešao zenit i krenuo prema dolje, kada je riječ o popularnosti među biračima. S obzirom na to da Simicska posjeduje više utjecajnih listova i kabelsku televiziju koja je sad protiv Orbana, Mađari ipak mogu pratiti informacije iz različitih kuteva gledanja.

Slučaj Poljska

Poljska je prva članica EU koja je uspjela pokrenuti mehanizam sankcija koji bi u konačnici mogao završiti uskraćivanjem prava glasa u svim europskim institucijama. Kap koja je prelila čašu bilo je upravo 'sređivanje stanja' u javnim medijima.  

Nakon pobjede na izborima u listopadu, nova poljska vlada Stranke prava i pravde krenula je u retuširanje Poljske, optužujući prethodnu vladu desnog centra za suradnju s komunistima, koji, tvrde, nikada nisu ni prestali vladati Poljskom, već su se nakon pada Berlinskog zida uvukli u sve strukture i nastavili vladati. Najavljuju duhovnu obnovu Poljske kroz povratak konzervativnim vrijednostima, vjeri i obitelji.

Hitnom procedurom tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana kroz parlament su provukli novi zakon po kojem se javna televizija i radio stavljaju pod direktnu kontrolu Ministarstva financija. Svi urednici programa su smijenjeni.

Europski pritisak je počeo i u ovom je trenutku nemoguće predvidjeti hoće li veličina i položaj Poljske prevagnuti na stranu popuštanja novim vlastima ili pružanja primjera ostalim 'neposlušnim' članicama Europske unije koja se trebala temeljiti na sasvim nekim drugim slobodarskim vrijednostima.

Pratite nas na društvenim mrežama:

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!