'Krov se nije sam od sebe srušio. Srušio se zbog korupcije i ljudskog nemara. Želim znati tko je ubio moje dijete', tako je ovih dana komentirala Dijana Hrka, čiji je sin bio među 16 poginulih u padu nadstrešnice u Novom Sadu.

Hrka je od početka bila jedna od najglasnijih u pozivanju da se utvrdi tko je sve odgovoran za strašnu tragediju koja je 1. studenog u 11.52 šokirala Srbiju. U padu nadstrešnice odmah je poginulo 14 osoba, a troje ih je bilo teško ozlijeđeno te je 15. žrtva preminula sredinom studenog prošle godine, a 16. žrtva, 18-godišnji Vukašin Crnčević, u ožujku ove godine.

Godina dana, a nitko nije odgovarao za tragediju

Šok zbog tragedije građani Srbije, ionako već emotivno načeti zbog masakra u beogradskoj školi Vladislav Ribnikar, ubrzo su zamijenili bijesom, a nezadovoljstvo srpskom vlasti, koje je godinama bujalo u njima, isplivalo je na površinu. U javnost su vrlo brzo procurile informacije o ozbiljnim propustima prilikom rekonstrukcije novosadskog Željezničkog kolodvora, pa i činjenica, koju su utvrdili vještaci, da je konstrukcija nadstrešnice bila teža 23,11 tona nego što je prvotno projektirano.

Ovih dana neovisna komisija profesora, sudaca i tehničkih stručnjaka predstavila je Europskom parlamentu rezultate svoje neformalne istrage. 'Naš je zaključak da postoji visok stupanj korupcije koji dopire do samog vrha države. Korupcija je dovela do snižavanja građevinskih standarda i zapošljavanja nekvalificiranih podizvođača', poručila je umirovljena sutkinja Vrhovnog suda Radmila Dragičević Dičić.

U rujnu je konačno podignuta optužnica protiv bivšeg ministra graditeljstva, infrastrukture i prometa Gorana Vesića i još 12 osoba, među ostalima jednog od njegovih pomoćnika i čelnika državne željezničke tvrtke, zbog ugrožavanja javne sigurnosti, uključujući 'nepravilne građevinske radove'. No optužnicu sud još nije potvrdio, tako da se sudsko traženje odgovornosti nije gotovo nimalo pomaknulo u godinu dana.

'Ni petina odgovornih nije se našla u optužnici za pad nadstrešnice. Nijedan izvođač radova, recimo, nije u njoj, unatoč tome što je izvještaj nezavisne Anketne komisije, koja se bavi ovim slučajem, ukazao na desetine kako financijskih, tako i ostalih nepravilnosti prilikom izvođenja radova. U optužnici se našlo svega 13 ljudi, među kojima je samo jedan visoki dužnosnik SNS-a, bivši ministar graditeljstva Goran Vesić. Trenutno se ona nalazi pred Višim sudom u Novom Sadu i on treba odlučiti hoće li je prihvatiti, tražiti proširenje ili odbaciti', kaže za tportal nagrađivana novosadska novinarka i predsjednica Nezavisnog udruženja novinara Vojvodine Ana Lalić Hegediš.

Kako su studenti postali simbol građanskog otpora

Dok optužnica skuplja paučinu na sudu, ono što ne staje od prvih dana nakon tragedije u Novom Sadu je građanski bunt. Prozivke vlasti krenule su već nekoliko dana nakon pada nadstrešnice, a prvi veliki prosvjed održan je već 5. studenog i od tada iskazivanje nezadovoljstva na ulicama srbijanskih gradova ne staje. Dok je u organizaciji prvih prosvjeda svoje prste imala oporba, vrlo brzo u prvi plan došli su studenti. Njihovi prosvjedi započeli su 22. studenog na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu nakon što su studenti napadnuti tijekom mirnog odavanja počasti žrtvama. Ubrzo su se prosvjedima priključili i drugi fakulteti u državi, a do početka prosinca njih gotovo 40, ponajviše u Beogradu i Novom Sadu, priključilo se blokadi rada na sveučilištima. Studentima su se u blokadama pridružile i neke srednje škole.

Uz blokade fakulteta, cesta i mostova, studenti su pokrenuli druge akcije: pješačenje od grada do grada kako bi sudjelovali u prosvjedima, bicikliranje do Strasbourga kako bi europskim dužnosnicima ukazali na situaciju u Srbiji, kao i trčanje do Bruxellesa, kada su prošli i kroz Hrvatsku, kako bi se također u prijestolnici Europske unije obratili europskim dužnosnicima. Akcijama su uspjeli privući interes svjetske javnosti na ono što se događa u Srbiji – dokaz je to da su bili jedni od tri finalista za europsku Nagradu Saharov, ali i to da je srpska vlast ovih dana dobila žestoke ocjene Europskog parlamenta, kao i Europske komisije.

Unatoč akcijama i prosvjedima, od kojih su neki skupili i 200 tisuća prosvjednika, do danas nije u potpunosti ispunjen nijedan od glavnih zahtjeva studenata.

'Studenti su uspjeli u onome što je presudno – razbili su apatiju i postali simbol građanskog otpora. Nisu postigli ispunjenje većine svojih zahtjeva, osim nekoliko kozmetičkih ostavki nebitnih političkih aktera, ali su postigli suštinski cilj: ponovo su uspostavili granicu između morala i interesa, podigli građane Srbije iz apatije, oslobodili ih straha i ujedinili ih u istom cilju. U Srbiji svakodnevno možete vidjeti slike potpuno nepoznatih ljudi koji plaču od sreće kada ih ugledaju kako prolaze kroz njihova sela i gradove, iznose im zadnju hranu iz kuće, ustupaju im svoje krevete… Jedan od najznačajnijih uspjeha studentskog pokreta, po meni, rušenje je svih nacionalnih prepreka između Bošnjaka iz Sandžaka, koje je Vučićev režim uvijek tretirao kao građane drugog reda, i ostatka Srbije. Izjava studenta iz Novog Pazara, tijekom jedne od šetnji, da se 'prvi put osjeća kao građanin Srbije', za mene je već pobjeda', kaže nam Lalić Hegediš.

Bizarne reakcije Vučića i srpske vlasti

Sve to naravno nisu mirno gledali Aleksandar Vučić i njegova vlast. Dok je odmah nakon pada nadstrešnice, barem javno, tražio da se odgovorni procesuiraju, nije dugo trebalo da se okrene protiv građanskog bunta. Studentske prosvjede nazivao je 'obojenom revolucijom' te tvrdio da su financirani iz inozemstva i da im se tamo nalaze nalogodavci. Njegova vlast fizički se obračunavala s oporbom u Skupštini te mlatila i uhićivala prosvjednike. Gotovo da nije bilo prosvjeda da se netko od njegovih pristaša ne bi automobilom zaletio na prosvjednike, a vrhunac je bilo korištenje zvučnog topa na velikom prosvjedu u Beogradu. Kulminacija bizarnih odgovora vlasti na prosvjede bilo je osnivanje šatorskog naselja 'studenata koji žele učiti', tzv. Ćacilenda, u Pionirskom parku u centru Beograda.

<<< Dvije su riječi obilježile prosvjede u Srbiji: Zašto 'pumpaj' i tko su 'ćaci'? >>>

Nakon što njihove opetovane teze o obojenoj revoluciji i nalogodavcima izvana nisu zaustavile građanski bunt, srpske su se vlasti uoči godišnjice novosadske tragedije okrenule teorijama zavjere. Tako je predsjednica Narodne skupštine Ana Brnabić prije koji mjesec poručila da je nadstrešnica srušena kao početak obojene revolucije. 'Ne mislim da je nadstrešnica pala sama od sebe, ne mislim da je bio nesretan slučaj, tragedija ili bilo kakav proizvod nekih nesavjesnih radnji. U tom smislu mislim da je bila planirana diverzija', poručila je bivša premijerka.

Nadovezao se na to i Vučić te je prije nekog vremena izvukao snimke koje prikazuju oporbenog političara Mišu Bačulova nekoliko sati prije pada nadstrešnice kako, prema tvrdnjama srbijanskog predsjednika, 'unezvijereno' šeće u blizini mjesta nesreće. Istog tog Bačulova uhitili su dan uoči godišnjice pada nadstrešnice, ustvrdivši da se htio otrovati i za to okriviti Vučića.

'Odnos vlasti prema studentima i građanima koji ih podržavaju ogleda se u sve brutalnijoj policijskoj represiji, zatvorskim kaznama i javnom linču. Ali to je upravo dokaz da su prosvjedi pogodili živac sistema. Režim u Srbiji funkcionira po obrascu 'suvremenog fašizma' jer kombinira autoritarni monopol nad državnim institucijama, kontrolu nad medijima i sistematsko ucjenjivanje opozicije i građanskog društva. Fašistički sistemi opstaju dok je kontrola diktatora potpuna, ali kolabiraju čim oslabi bar jedna ključna poluga vlasti. A pri najmanjoj pukotini, koju višemjesečni prosvjedi i sve učestaliji pritisci EU-a itekako otvaraju, on će se urušiti sam od sebe. Dovoljno je da samo jedan od njegovih najvjernijih 'lojalista' odluči progovoriti', smatra novosadska novinarka.

<<< Gaženja na ulicama, lomljenje vilica, pendreci: Ovo su najbrutaniji napadi na srbijanske studente >>>

Od blokada do izbora

Za sada se, barem ovi na vlasti, drže zajedno, no podrška SNS-u i Vučiću itekako pada. Prema istraživanju koje je proveo Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (CRTA) u rujnu, više od polovice građana Srbije smatra da država ide u pogrešnom smjeru, gotovo 60 posto ih podržava prosvjede, a dvije trećine smatraju da je raspisivanje izbora jedini način izlaska iz krize. A na tim izborima, kada se raspišu, kao jedna od snaga pojavit će se i Studentska lista. Iako se o njoj gotovo ništa ne zna, u anketi CRTA-e osvaja 44 posto glasova, naspram 32 posto, koliko bi građani dali bloku predvođenom Vučićem.

'U današnjoj Srbiji sve je politika – pa i borba za sigurni željeznički kolodvor. Ulazak studenata u političku sferu bio je neminovan jer je upravo to što rade najčišći oblik politike. Njihova snaga je u tome što nemaju stranačku infrastrukturu ni vođu. U zemlji u kojoj se svaka moć zasniva na kultu ličnosti oni su dokaz da se promjena može graditi horizontalno i zajednički. Ne predstavljaju stranačke ambicije, nego javni interes. U međuvremenu su formirali Studentsku listu, na kojoj se nalaze osobe koje su, po njihovim moralnim standardima, dostojne i kompetentne da čine dio buduće vlade. Imena tih kandidata i dalje drže u tajnosti upravo kako bi ih zaštitili od tabloidnih kampanja, prijetnji i pritisaka. Čak i tako, 'na bjanko', većina građana već sada podržava Studentsku listu', kaže Lalić Hegediš.

'Sad ili nikad' - obilježavanje godišnjice bunta

Iako posljednjih mjeseci nije bilo masovnih prosvjeda, osim povremenih provokacija vlasti ispred fakulteta, naša sugovornica kaže da bunt nije utihnuo.

'Jedanaest mjeseci kontinuiranog otpora je ogroman poduhvat, posebno u zemlji u kojoj se svaki vid pobune brutalno kažnjava. Bunt nije utihnuo, samo je prerastao u druge oblike djelovanja jer je postalo evidentno da Vučić nikada neće svojevoljno odstupiti s vlasti. Došlo je do promjene taktike i načina djelovanja, a to su politička artikulacija i prebacivanje borbe s ulice na borbu za raspisivanje izbora, formiranje Studentske liste, pripreme i obuke kontrolora… Važno je istaknuti: građani Srbije ne bore se samo za smjenu Aleksandra Vučića, već za povratak u demokratske, institucionalne i zakonske okvire devastiranog, raspadnutog društva. A to je proces vrlo dugog trajanja', govori nam naša sugovornica.

Studenti su se odlučili na još jedan masovni prosvjed, odnosno komemorativni skup, a on se u Novom Sadu održava danas, na godišnjicu pada nadstrešnice. Tisuće studenata danima su pješačile iz svih dijelova Srbije kako bi se svi okupili ispred Željezničkog kolodvora, a sinoć ih je Novi Sad dočekivao satima uz bakljadu, vuvuzele i poznate slogane - 'Pumpaj' i 'Tko ne skače, taj je ćaci'.

'Građani će se simbolično okupljati na 16 lokacija širom Novog Sada. Odatle se kreće prema Željezničkom kolodvoru, gdje će se održati 16 minuta šutnje za stradale. Slijedi program, govori studenata i polaganje vijenaca. Program će biti dostojanstven, kako i priliči tom danu. To je sigurno najveći dan našeg pokreta', pojasnili su studenti program današnjeg okupljanja.

Iako govore da je to najveći dan njihovog pokreta, nitko unaprijed ne može procijeniti kako će skup izgledati i koliko će ljudi skupiti. Stoga smo upitali Lalić Hegediš vjeruje li da će on nešto promijeniti.

'Prosvjedi koji traju gotovo godinu dana nisu ni početak ni kraj – oni su izraz građanske upornosti i dokaz da promjena mora biti. Skup 1. studenog je prvenstveno komemorativni, ali i slanje još snažnije i masovnije poruke građana režimu da nitko nije zaboravio, oprostio niti odustao od traženja odgovornosti njegove koruptivne vlasti koja je ubila naših 16 sugrađana. Ne očekujem da će ovaj prosvjed sam po sebi srušiti sistem i dovesti do nekih radikalnih koraka, ali će svakako nanijeti još pukotina u autokratskom režimu Aleksandra Vučića, koji je zarobio cijelu državu i sve njene građane drži kao taoce', naglašava ona.

Dvije stvarnosti Srbije

Srbija je danas, barem kada se gleda iz hrvatske perspektive, u svojevrsnoj pat-poziciji. Niti su prosvjedi doveli do smjene vlasti, niti je Vučićeva vlast uspjela suzbiti bunt. No nitko ne može poreći to da se Srbija promijenila – glasna manjina postala je glasna većina, a srbijanska vlast više nego ikad prima udarce, kako od vlastitih građana, tako i izvana.

'Srbija se nije samo promijenila, već raspala na dvije stvarnosti. U jednoj su navodni Vučićevi 'lojalisti', točnije plaćenici koje kao stado razvoze autobusima po Srbiji ili ih drže u šatorskom rezervatu Ćacilendu, sa zadatkom da mu javno iskažu svoju podršku, što se u većini slučajeva pretvori u otužne skupove egzistencijalno i obrazovno siromašnih ljudi. U drugoj su svi oni koji već jedanaest mjeseci istrajavaju na ulicama, pod konstantnom prijetnjom od fizičkih napada, policijske brutalnosti i privođenja, i koji se, unatoč pritiscima, otkazima i osvetama režima – i dalje pokušavaju izboriti za pristojnu, građansku i slobodnu Srbiju. Živimo u zarobljenoj državi, u kojoj je svakodnevica borba za dostojanstvo, u društvenoj i moralnoj ruševini. Trenutno smo svi zaglavljeni na svojim polovima i svima nam sudbina i dalje ovisi o jednom čovjeku i njegovim psihotičnim ispadima', zaključuje novosadska novinarka Ana Lalić Hegediš.