U jeku sve dublje krize na Bliskom istoku i sve glasnijih zahtjeva iz Washingtona, Europa se našla pred neugodnim pitanjem: treba li se vojno uključiti u sukob s Iranom ili se držati po strani?
Europske zemlje sve odlučnije odbijaju pozive američkog predsjednika Donalda Trumpa da se uključe u vojnu operaciju osiguranja plovidbe kroz Hormuški tjesnac, jednu od najvažnijih svjetskih energetskih arterija. I dok Washington traži saveznike za potencijalnu pomorsku misiju, europske prijestolnice šalju jasnu poruku: nisu spremne uvući se u još jedan rat na Bliskom istoku.
Njemačka je među najglasnijima. Ministar obrane Boris Pistorius otvoreno je poručio: ‘To nije naš rat. Mi ga nismo započeli. Što Trump očekuje? Da šačica europskih fregata učini ono što moćna američka mornarica ne može?’
Sličan ton dolazi i iz Berlina na najvišoj razini. Glasnogovornik kancelara Friedricha Merza naglasio je da ovaj sukob ‘nema nikakve veze s NATO-om’, podsjetivši da je riječ o savezu čija je svrha obrana teritorija, a ne intervencije izvan njega.
vezane vijesti
London oprezan: ‘Nećemo ući u širi rat’
Velika Britanija također ne želi otvoreno sudjelovati u operaciji. Premijer Keir Starmer bio je jasan: ‘Budimo jasni: to neće biti i nikada nije zamišljeno kao NATO misija.’ Dodao je i kako Ujedinjeno Kraljevstvo ‘neće biti uvučeno u širi rat’, iako s partnerima razmatra druge načine zaštite plovidbe, kao primjerice korištenje bespilotnih sustava za razminiranje koji su već raspoređeni u regiji.
Jedan od ključnih problema za europske saveznike jest nedostatak jasne strategije iz Washingtona. Diplomati i političari diljem kontinenta žele znati što je krajnji cilj američko-izraelske operacije protiv Irana, koliko bi sukob mogao trajati i kakav bi bio izlaz iz krize. Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna to je sažeo pitanjem koje se sve češće čuje u Bruxellesu: ‘Koji je plan?’
Bez jasnog odgovora, spremnost Europe na vojni angažman ostaje minimalna.
Nema apetita za rat, ali pritisak raste
Unatoč pritisku iz Washingtona, većina europskih država, uključujući Italiju i Grčku, zasad odbacuje ideju slanja ratnih brodova u Hormuški tjesnac. Istodobno, neke zemlje poput Danske poručuju da Europa ipak treba ostaviti otvorena vrata za pomoć u osiguravanju slobode plovidbe, ali ne nužno kroz izravno sudjelovanje u ratu.
Kako navode diplomatski izvori, europski čelnici sve više osjećaju pritisak Donalda Trumpa, ali i frustraciju jer su u velikoj mjeri isključeni iz donošenja ključnih odluka. ‘Vrlo je malo apetita za ulazak u rat, osobito zato što se Europa osjeća izostavljenom iz procesa’, ocjenjuju upućeni izvori.
Energetski rizik
U pozadini svega nalazi se ogroman globalni ulog: kroz Hormuški tjesnac prolazi oko petine svjetske nafte i plina. Zatvaranje tog ključnog pomorskog pravca prijeti ozbiljnim poremećajima na energetskim tržištima i rastom cijena nafte.
Upravo zato Washington inzistira na međunarodnoj akciji. No Europa, barem zasad, bira oprez. Cijela situacija otkriva dublju dilemu: koliko daleko europske zemlje trebaju ići u podršci američkoj vanjskoj politici - osobito kada nisu bile uključene u donošenje ključnih odluka.
Za razliku od ranijih sukoba, ovaj rat Europa promatra sa strane, uz znatnu dozu skepsе i nelagode. I dok se rasprave nastavljaju, jedno je jasno: transatlantsko jedinstvo više nije ono što je nekad bilo.
