Europske zemlje sve odlučnije odbijaju pozive američkog predsjednika Donalda Trumpa da se uključe u vojnu operaciju osiguranja plovidbe kroz Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih svjetskih energetskih koridora. I dok Washington traži saveznike za potencijalnu pomorsku misiju, europske prijestolnice šalju jasnu poruku: nisu spremne uvući se u još jedan rat na Bliskom istoku.

Njemačka je među najglasnijima. Ministar obrane Boris Pistorius otvoreno je poručio: 'To nije naš rat. Mi ga nismo započeli. Što Trump očekuje? Da šačica europskih fregata učini ono što moćna američka mornarica ne može?'

Sličan ton dolazi i iz Berlina na najvišoj razini. Glasnogovornik kancelara Friedricha Merza naglasio je da ovaj sukob 'nema nikakve veze s NATO-om', podsjetivši da je riječ o savezu čija je svrha obrana teritorija, a ne intervencije izvan njega.

London oprezan: 'Nećemo ući u širi rat'

Velika Britanija također ne želi otvoreno sudjelovati u operaciji. Premijer Keir Starmer bio je jasan: 'Budimo jasni: to neće biti i nikada nije zamišljeno kao NATO-ova misija.' Dodao je da Ujedinjeno Kraljevstvo 'neće biti uvučeno u širi rat', iako s partnerima razmatra druge načine zaštite plovidbe, primjerice korištenje bespilotnih sustava za razminiranje koji su već raspoređeni u regiji.

Jedan od ključnih problema za europske saveznike jest nedostatak jasne strategije Washingtona. Diplomati i političari diljem kontinenta žele znati što je krajnji cilj američko-izraelske operacije protiv Irana, koliko bi sukob mogao trajati i kakav bi bio izlaz iz krize. Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna sažeo je to pitanjem koje se sve češće čuje u Bruxellesu: 'Koji je plan?'

Bez jasnog odgovora, spremnost Europe na vojni angažman ostaje minimalna.

Nema apetita za rat, ali pritisak raste

Unatoč pritisku iz Washingtona, većina europskih država, uključujući Italiju i Grčku, zasad odbacuje ideju slanja ratnih brodova u Hormuški tjesnac. Istodobno neke zemlje, poput Danske, poručuju da Europa ipak treba ostaviti otvorena vrata za pomoć u osiguravanju slobode plovidbe, ali ne nužno izravnim sudjelovanjem u ratu.

Kako navode diplomatski izvori, europski čelnici sve više osjećaju pritisak Donalda Trumpa, ali i frustraciju jer su u velikoj mjeri isključeni iz donošenja ključnih odluka. 'Vrlo je malo apetita za ulazak u rat, osobito zato što se Europa osjeća izostavljenom iz procesa', ocjenjuju upućeni izvori.

Energetski rizik

U pozadini svega nalazi se ogroman globalni ulog: kroz Hormuški tjesnac prolazi oko petine svjetske nafte i plina. Zatvaranje tog ključnog pomorskog pravca prijeti ozbiljnim poremećajima na energetskim tržištima i rastom cijena nafte.

Upravo zato Washington inzistira na međunarodnoj akciji. No Europa, barem zasad, bira oprez. Ova situacija otkriva i dublju dilemu: koliko daleko europske zemlje trebaju ići u podršci američkoj vanjskoj politici – osobito kada nisu bile uključene u donošenje ključnih odluka.

Za razliku od ranijih sukoba, ovaj rat Europa promatra sa strane, uz znatnu dozu skepse i nelagode. I dok se rasprave nastavljaju, jedno je jasno: transatlantsko jedinstvo više nije ono što je nekad bilo.