Premda se u javnosti sve češće govori o važnosti aktivnog načina života, prekomjerna tjelesna masa i debljina uzimaju maha u europskim zemljama, pa i u Hrvatskoj. Svako treće dijete ima višak kilograma, a kako navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, s istim se problemom nosi čak 65 posto odraslih Hrvatica i Hrvata. Ovi zabrinjavajući podaci predstavljeni su još prije šest godina i dovoljan su alarm za uzbunu jer višak kilograma uvelike utječe na svakodnevicu, pokretljivost i životni vijek. Uz to, njime se povećava rizik od niza bolesti – naprimjer, dijabetesa tipa 2 te bolesti srca i krvnih žila.

Debljina se stoga smatra kroničnom bolesti koja zahtijeva prepoznavanje, liječenje, ali i prevenciju, uz edukaciju i senzibilizaciju cijelog društva – bez osude i diskriminacije.

Društveni, a ne individualni problem

'Vidite već iz ovih statistika da je riječ o većini stanovništva, što pokazuje da uzrok nije samo u nečijem individualnom izboru. Prekomjerna tjelesna masa i debljina društveni su problemi te bilježimo porast na razini Europske unije, međutim u Hrvatskoj je on veći', kaže uvodno za tportal Helena Križan, voditeljica Odsjeka za praćenje i analizu odrednica tjelesnog zdravlja pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo. Ističe da smo 2015. godine imali 56 posto odraslih osoba s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom, a četiri godine poslije taj se postotak popeo na 65 posto, što nas svrstava na europski vrh po učestalosti debljine.

Iako postoje i druge mjere – poput opsega struka – u odraslih se to najčešće određuje indeksom tjelesne mase. U slučaju da je on jednak ili veći od 25, smatra se da osoba ima prekomjernu masu, a indeks 30 ili veći od 30 znači da je riječ o osobi s debljinom, no pri određivanju se u obzir uzima raspored masnog tkiva, iz čega proizlaze različiti tipovi debljine. Kod djece, navodi Križan, vrijednosti variraju u skladu sa spolom i dobi, stoga je najbolje koristiti kalkulatore na mrežnim stranicama provjerenih institucija.

'Indeks tjelesne mase nije klinički najpreciznija mjera, ali može poslužiti kao dobar orijentir roditeljima ili drugim zainteresiranima. Ako su na temelju indeksa ustanovili da oni ili njihovo dijete možda imaju prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, svakako bi se trebali konzultirati s liječnikom obiteljske medicine, pedijatrom ili liječnikom školske medicine', napominje Križan.

Iako su ljudi nažalost skloni govoriti da je pojedinac sam kriv za svoje stanje ili da uzrok viška kilograma leži isključivo u prehrani, stručnjakinja ističe da to nije tako jer je posrijedi niz čimbenika – od psiholoških i ponašajnih do sociokulturnih. Mnogi, naime, većinu dana provode sjedeći na poslu ili u automobilu, jedu 's nogu' i malo se kreću, ulazeći tako u začarani krug. Zapravo, Križan tvrdi da živimo u okruženju koje potiče debljinu, o čemu su javnozdravstveni stručnjaci počeli govoriti još prije tridesetak godina, te objašnjava da je ubrzan način života presudan uzrok epidemije debljine.

'Samim time što je taj uzrok tako kompleksan znači da su i rješenja vrlo kompleksna. Primjerice, znamo da je debljina češće prisutna u obitelji nižeg socioekonomskog statusa. Mislim da je zato također jako važno da kao društvo aktivno radimo na smanjenju svih nejednakosti', ističe.

Nije zato dovoljno nekome reći da se više kreće ili da se samo zdravo hrani, već su potrebne sveobuhvatne mjere prevencije, pravodobnog prepoznavanja, liječenja, individualnog pristupa i psihološke podrške. Naime stručnjaci su složni u stavu da rješenje nije izgubiti kilograme u kratkom roku: važno je svima omogućiti individualan plan liječenja te ih poticati na dugoročno usvajanje zdravih navika u suradnji s psihologom, psihijatrom ili kognitivno-bihevioralnom terapijom.

Tek se na taj način može doći do promjene na fizičkoj i psihičkoj razini, što znači da liječenje debljine zahtijeva multidiscipliniran tim stručnjaka i pristup iz više perspektiva, podsjeća stručnjakinja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Kome se javiti?

'Dobar prvi korak uvijek je javiti se svom liječniku obiteljske medicine jer on dobro poznaje zdravstveni status svakog svog pacijenta i mislim da je on dobra prva polazišna točka te da svakako može uputiti na pravu adresu. I u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo postoji savjetovalište kojemu se možete obratiti za pomoć ili savjet bez stigmatizacije', dodaje.

Jednako kao što osobe treba uputiti na pravodobno liječenje i individualizirane tretmane, još je važnije raditi na prevenciji i promicati zdravlje među djecom i odraslima. U sklopu nacionalnog programa 'Živjeti zdravo', Hrvatski zavod za javno zdravstvo proveo je niz aktivnosti, velikim dijelom u školama.

'Dajemo podršku školama u osmišljavanju jelovnika usklađenih s Nacionalnim smjernicama za prehranu učenika u osnovnoj školi. Osim toga, osmislili smo poligone za tjelesnu aktivnost školske djece, što je zapravo set opreme za škole bez sportske dvorane kako bi mogle nesmetano provoditi nastavu tjelesne i zdravstvene kulture te integrirati tjelesnu aktivnost u nastavni dan', objašnjava i ističe da potiču aktivnosti na otvorenom, ali i da certificiraju poslodavce koji se brinu o zdravlju svojih djelatnika.

Roditelji su primjer djeci

'Svaki dionik društva ima neku svoju ulogu u prevenciji debljine. Primjerice, treba stvoriti uvjete za siguran i aktivan dolazak do škole ili radnog mjesta, a naravno da će djeca češće ići pješice ili biciklom u školu ako za to postoje određeni uvjeti: postojanje sigurnih pješačkih i biciklističkih staza, funkcionalan javni prijevoz te, generalno, poticanje aktivnosti', ponavlja Križan.

Tjelesna aktivnost ne odnosi se samo na odlazak u teretanu ili na trening, već je poželjno svaki slobodan trenutak provesti u pokretu i poticati djecu na to.

'Dobro bi bilo da roditelji budu model brige o zdravlju, u što spadaju aktivna igra, vrtlarenje, sportske aktivnosti... Poželjno je uključiti djecu u planiranje i pripremu zajedničkih obroka. Kad smo nakon pandemije koronavirusa radili istraživanje, pokazalo se da su roditelji tijekom protupandemijskih mjera češće kuhali s djecom jer su imali više vremena za to', uspoređuje te kaže da su roditelji samo jedan kotačić promjene, no da treba apelirati na sve dionike i graditi društvo svjesno zdravih navika.

One se mogu održati čak i kada mislimo da nemamo vremena za njih. Primjerice, umjesto automobilom, dio puta do posla možemo ići pješice ili se odlučiti za kratku šetnju nakon radnog vremena. I pauze na poslu mogu biti aktivne te uključivati nekoliko minuta razgibavanja ili aktivnu šetnju oko zgrade. Umjesto ispred ekrana, preporučuje se da provedete vikende u prirodi, uz dobro društvo. Iako to možda isprva zvuči komplicirano i zahtjevno, tjelesna aktivnost zaista može postati dijelom svakodnevice – toliko da vam postane čudno provedete li više dana u mirovanju.

'Činite sve ono što vas veseli. Ukupno biste tjedno kao odrasla osoba trebali nakupiti 150 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog do visokog intenziteta', podsjeća Križan za kraj.

Premda neće biti lako ispraviti zabrinjavajuće statistike, važno je za početak graditi društvo razumijevanja za osobe s prekomjernom tjelesnom masom i debljinom te ih potaknuti na dugoročne životne promjene, uz konzultiranje sa stručnjacima: liječnikom, nutricionistom ili psihologom. Motivacija, ustrajnost i pravodobna reakcija zaista su bitni, a prevencija je još važnija. (P)ostanimo aktivni.