Konferencija Brain Labyrinth, čiji je suorganizator i tportal, okupila je stručnjake, roditelje i donositelje odluka s ciljem jačanja zaštite mentalnog zdravlja djece i mladih, a otvorena je gorućom temom porasta ovisnosti o digitalnom sadržaju
Koliko je digitalna tehnologija saveznik, a koliko prijetnja? Upravo na to pitanje pokušalo je odgovoriti predavanje 'Gdje je granica', održano u sklopu konferencije Brain Labyrinth – u organizaciji INVIDA agencije i suorganizaciji tportala – u srijedu u prostorima Kaptol Boutique Cinema.
vezane vijesti
Gdje je granica?
Pomoću stručnih uvida i primjera iz prakse istraživalo se gdje prestaje zdrava upotreba tehnologije, a gdje počinje ovisnost koja mijenja ponašanje, emocije i svakodnevno funkcioniranje. Cilj je bio potaknuti sudionike da prepoznaju znakove prekomjerne upotrebe i ponude alate za postavljanje zdravih granica u digitalnom svijetu.
Na panelu, koji je pozdravnim govorom otvorila Ivana Vidušin, sudjelovali su dr. med. Irena Rojnić Palavra, specijalist psihijatar; Sanja Radić Bursać, prof. soc. ped.; prof. dr. sc. Mirjana Radetić Paić te Petra Bekavac, mag. psych, a otvorila ga je doc. dr. sc. Sabina Mandić govoreći o razvoju novih oblika ovisničkog ponašanja.
Mandić je istaknula da svi koristimo internet i pametne telefone, ali ne razvijamo svi ovisnost. Upravo je u tome, naglasila je, ključ razumijevanja problema: zašto dio djece i mladih gubi kontrolu, a drugi koriste tehnologiju bez većih posljedica.
'Bilježimo porast problema mentalnog zdravlja mladih, uslijed kojih su se pojavili novi modaliteti ponašanja. Statistika pokazuje da mladi provode sve više vremena online – u prosjeku i do 30 minuta više nego u ranijim izvještajima', objasnila je.
Rani ulazak u virtualni svijet
Posebno se osvrnula na činjenicu da djeca prerano ulaze u svijet društvenih mreža. 'Danas oko 30 posto adolescenata otvori prvi profil na društvenoj mreži s 10 ili manje godina, a prije 13. gotovo svi imaju profil na barem jednoj mreži. Najčešće ih otvaraju roditelji zbog privida kontrole, no djeca ubrzo otvore dodatne profile za koje roditelji ne znaju. Još je problematičnije to što na tim profilima navode da imaju 'sto godina', čime zaobilaze zaštite predviđene za djecu', upozorila je Mandić.
Podaci govore i da se čak 68,3 posto mladih dopisivalo s osobom koju su upoznali online, a da nisu znali tko je zapravo s druge strane ekrana.
Zašto je internet privlačan?
'Granica između onoga što se događa u stvarnom i virtualnom svijetu gotovo da više ne postoji. Razlozi zbog kojih mladi posežu za online prostorom su različiti – od socijalizacije i komunikacije, preko osjećaja pripadnosti grupi i smanjenja dosade, do oblikovanja drugačije slike o sebi i bijega od stresnih situacija', pojasnila je.
Naglasila je i da djeci često nedostaju druge strategije nošenja sa stresom. Umjesto da razvijaju mehanizme za suočavanje s problemima, oni bježe u digitalni svijet.
Ovisnost o internetu – fenomen digitalnog doba
Mandić je podsjetila da se o ovisnosti o internetu prvi put govorilo još 1981. godine u američkim studentskim domovima, kada su zaštitari primijetili da mladi previše vremena provode pred računalima umjesto u druženju uživo.
'Pravi preokret uslijedio je pojavom MySpacea i Facebooka, potom Skypea, a posebno pametnih telefona 2007. godine. S neograničenim pristupom internetu počele su se razvijati i prve ovisnosti, najprije kroz videoigre poput World of Warcrafta, koje igračima nameću stalnu potrebu za duljim i intenzivnijim igranjem', objasnila je.
Godina 2010. označila je novu fazu: tada se pojavljuju Instagram, Snapchat i Tinder, kao i prvi mobiteli s prednjom kamerom i opcijom lajkanja. 'Ta godina smatra se prekretnicom kada govorimo o problemima zdravlja mladih. Već 2017. primjećuje se porast anksioznih simptoma, usamljenosti i narušene slike o sebi. U isto vrijeme kreće i strelovit rast TikToka te on danas ima 1,4 milijarde korisnika', rekla je Mandić i navela simptome ovisnosti:
Kako prepoznati ovisnost?
'Frustriranost i impulzivnost prvi su znakovi. Online svijet zauzima previše vremena, djeca se ne žele družiti u stvarnom okruženju, a i sama su u nekim slučajevima svjesni da pretjeruju, no kao da ne mogu prestati. Da bi se govorilo o ovisnosti, ponašanja moraju biti prisutna najmanje 12 mjeseci i ne smiju biti povezana s traumatskim iskustvom, primjerice gubitkom bliske osobe, da bismo mogli govoriti o dijagnozi ovisnosti', naglasila je.
Kada tehnologija prestaje biti saveznik
Dr. med. Irena Rojnić Palavra, specijalistica psihijatrije, govorila je o mogućnostima liječenja, naglašavajući da mladi gotovo uvijek stižu na poticaj i u društvu roditelja jer sami načelno nisu svjesni problema.
'Prvi pacijenti počeli su pristizati 2018. godine i već sam tad shvatila da je riječ o kompleksnom fenomenu. WHO je upravo tih godina ovisnost o digitalnom sadržaju proglasio bihevioralnom ovisnošću. Kriteriji su da postoji oblik gubitka kontrole, da ovisnost dolazi u prvi plan (zanemarivanje ostalog) i osoba si ne može sama pomoći. Najčešće nam dolaze mladići do 25 godina koji su satima online, imaju burne reakcije kada ih se pokuša odvojiti od interneta, nemaju puno prijatelja, mijenjaju dan za noć, internet im je jedini način nošenja s nekim problemom...’
Na to da danas govorimo o generacijama djece i mladih koji su od rane kronološke dobi bili uronjeni u virtualno okruženje osvrnula se Sanja Radić Bursać, prof. soc. ped., istaknuvši:
'Danas se virtualno grade identitet, odnosi i slika o sebi. Niz psihosocijalnih potreba razvija se i njeguje u virtualnom svijetu pa ne čudi to što u određenom postotku dolazi i do problema poput zanemarivanja obaveza, nemogućnosti koncentracije, porasta sukoba pri uskraćivanju online aktivnosti i gubitka stvarnih socijalnih veza.'
Istaknula je i da se kod mladića problemi češće manifestiraju kao ovisnosti o online igrama, a djevojke pate od posljedica online nasilja u različitim oblicima.
Posljedice prekomjernog korištenja društvenih mreža i igranja online igara manifestiraju se i na fakultetskoj razini.
'Studenti su neispavani, smanjena im je koncentracija, a povećane anksioznost i depresija. Žale se da zbog anksioznosti ne stižu obaviti zadatke na vrijeme i od fakulteta traže prilagodbu. Vidni su i lijenost, rastresenost, odgađanje obaveza, teško slijeđenje uputa, površno odrađivanje zadataka, često uz pomoć umjetne inteligencije, a i dosta su hipohondrični te je vidljivo veliko povećanje pretilosti', kaže Radetić Paić.
Psihološke posljedice
Koje psihološke teškoće može potaknuti prekomjerna upotreba digitalnih tehnologija i kako utječe na djecu, ali i na odrasle?
'Kod djece dolazi do smanjenja sposobnosti koncentracije, što dugoročno dovodi i do lošeg akademskog uspjeha. Preporuka je izbjegavanje ekrana barem do druge ili treće godine, a vidimo da im se izlažu već i bebe od četiri mjeseca. Također, bitna je kvaliteta sadržaja te daljnja komunikacija o onom što se gledalo s roditeljima', rekla je Bekavac i dodala:
'Problem je i to što djeca do polaska u školu vide više od 8000 nasilnih scena, što utječe na daljnje ponašanje u društvenim odnosima.'
Zašto poznata rješenja često ne funkcioniraju?
Roditelje se potiče i da osvijeste vlastite obrasce ponašanja – kakav primjer postavljaju i koliko često sami narušavaju odnose da bi ušli u virtualni svijet. Osim toga, Radetić Paić ističe da su granice u vremenu i sadržaju ključne, posebno kod manje djece, kao i promicanje zdravih digitalnih navika.
'Ali važno je i da smo tu da djeci pružimo podršku u uočavanju negativnih posljedica i rizičnog sadržaja – i kao roditelji i kao dio sustava', naglasila je, a Bekavac je dodala:
'Granice su jasni skupovi ponašanja i pravila; dogovor o tome kako se djeca trebaju ponašati prilikom korištenja digitalnih tehnologija. Nije poanta u zabranama, već u pojašnjenju djetetu da se radi o sigurnom korištenju interneta. To je važno i zbog povećanja tjelesne aktivnosti, kreativnosti i razvijanja socijalnih vještina, ali i zbog dinamike u obitelji.'
Ovisnosti o online igrama
'Većina pacijenata dolazi u pratnji roditelja, čak i ako su punoljetni, jer načelno nisu svjesni problema i nisu voljni mijenjati se, ne uviđajući poteškoću. Riječ je mahom o plahim, introvertiranim pacijentima, koji imaju malo prijatelja, nikad nisu bili u vezi, imaju lošu sliku o sebi i pronalaze izlaz u virtualnom svijetu. Prate ih uglavnom anksioznost i depresija, a internet je samo ono što je najvidljivije', istaknula je Palavra, a Bursać se nadovezala:
'Roditelji moraju biti uključeni u liječenje ovisnosti o online igrama jer je ovaj problem dio cijele obitelji. Pokušavamo ukazati mladima na to koje psihosocijalne potrebe ispunjavaju kroz online aktivnosti da bi pronašli alternative u stvarnom svijetu. Radimo na razvijanju socijalnih vještina, uspostavi odnosa, nošenju s neugodnim emocijama i razvijanju komunikacije. Dajemo alate i priliku da u sigurnom okruženju vršnjačke grupe mogu vježbati te vještine, a osim toga i na uspostavi navika, poput redovitih odlazaka na spavanje, tjelesne aktivnosti i zdrave prehrane.'
Važnost balansa
'Vjerujem da je moguće postići uravnoteženo korištenje, a sve kreće od prevencije od najranije dobi. Lekcije uz korištenje digitalnih uređaja moraju krenuti od najranije dobi, ali i razvijanjem vještina poput nošenja sa stresom, zdravog zadovoljavanja potreba i razvijanja odnosa', rekla je Bursać i poručila za kraj:
'Ne treba demonizirati digitalni svijet, već ga učiniti sigurnim. Nije realno očekivati da mladi neće koristiti internet i pametne telefone, a apstinencija u ovoj ovisnosti nije opcija. Cilj je da internet doprinosi stvarnom životu, a ne da ga zamjenjuje.'
