Iako se čeka da se izradi i službeni projekt uklanjanja zgrade Vjesnika, sve je izglednije da će se ona srušiti miniranjem. Na projektu je angažiran i Mario Dobrilović s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta, koji ima iskustva i na miniranju ciglane na zagrebačkom Črnomercu i tornja zagrebačke katedrale. Prema njegovim su izračunima rušene i zgrada vojarne u Šibeniku, objekt splitske Jugoplastike, Hotel Bellevue u Malom Lošinju, stara vapnara u Ozlju.

'Kad vidimo koji su nosivi elementi, koje su njihove dimenzije, kakva je čvrstoća betona, onda ćemo moći proračunati broj bušotina i kilograma eksploziva', objasnio je Dobrilović o rušenju Vjesnika za RTL.

Plan je da neboder pada prema zapadu, prema Savskoj ulici. Eksploziv se ne bi stavljao po cijelom Vjesniku. 'Sigurno da se neće ići po visini objekta. To, ako će se raditi, radit će se na prizemnim etažama. Obično ide i malo urušavanje da se snizi visina. To su neki detalji koje ćemo morati učiniti u projektu', kaže profesor Dobrilović.

Projektom će trebati definirati i je li potrebna evakuacija stanovnika, a moguće je da Vjesnik bude srušen već u prosincu.

No, ovo nije prvi put da su se rušile zgrade ili dijelovi zgrada koji su itekako postali simboli na vizurama nekih od naših najvećih gradova. Zagreb je u posljednjim godinama doživio nekoliko rušenja i miniranja, posebice nakon potresa, kada su mnogi oštećeni objekti predstavljali opasnost za građane.

Micanje sjevernog tornja zagrebačke katedrale

Među njima je i, doduše ne rušenje, ali miniranje sjevernog tornja zagrebačke katedrale u travnju 2020. Naime, zbog oštećenja katedrale u potresu donesena je odluka da se skine vrh oštećenoga sjevernog tornja katedrale kako bi se otklonila opasnost od rušenja.

Dio sjevernoga tornja katedrale skinut je u 17 sati i 58 minuta 17. travnja 2020. kontroliranom eksplozijom do koje je došlo po pritisku na gumb detonatora. Odmah po detonaciji, pojavio se dim koji je nastao kada se prilikom ekplozije zapalio dio cerade kojom je bio zaštićen vrh tornja.

Odvajanje je počelo nekoliko minuta kasnije kada su dronovi provjerili da je detonacijom učinjen pravilan rez kako bi se dio sjevernog tornja mogao spusititi u komadu. Pola sata kasnije toranj visok 13 i pol metara i težak 30 tona sigurno je spušten na tlo. Katedralni toranj je odvojen između 72. i 73. reda, skinula ga je dizalica od 500 tona, a druga dizalica obuhvatila je cijeli zvonik i spustita ga u jednom komadu.

Rušenje dimnjaka Ciglane na Črnomercu

Dok je toranj katedrale bio samo sklonjen na sigurno, s vizure zapada Zagreba gotovo godinu kasnije nestali su dimnjaci zagrebačke Ciglane na Črnomercu. Također zbog oštećenja u potresu donesena je odluka da se oni sruše, jer je postojala opasnost za sigurnost građana. Do spektakularnog rušenja došlo je u veljači 2021., a jedan od onih koji su bili uključeni u miniranje dimnjaka bio je i profesor Dobrilović.

'Sve što je potrebno da bismo srušili dimnjake, napravljeno je. Eksploziv je postavljen od šestog do osmog metra jer u donji dio nismo mogli prići, kako ne bi kakva cigla pala ljudima na glavu. Otprilike ćemo iskoristiti 35 kila eksploziva, ovdje se radi o gospodarskim eksplozivima. Po svojstvima je ovaj eksploziv sličan onome koji je korišten pri uklanjanju tornjeva zagrebačke katedrale', kazao je tada.

Odabrana je metoda rušenja miniranje rotacijom oba dimnjaka u smjeru sjeverozapada. Smjer je odabran s obzirom na okolinu i mogućnost pada u slobodan prostor te zaštitu objekata koji su u funkciji, uz najmanje oštećenje objekata ciglane. Dimnjaci su bili na istočnom i zapadnom dijelu glavne zgrade s pećima za ciglu – visina zapadnog dimnjaka je 49.8 metara, a visina istočnog dimnjaka je bila 62.2 metra.

Sam čin rušenja bio je označen i zvučnim signalima, no do evakucija okolnog stanovništva nije došlo. Stigla im je samo preporuka da otvore prozore i spuste rolete, kako ne bi došlo do pucnja stakla. Okolne ulice bile su zatvorene za promet.

Rušenje zgrade Jugoplastike u Splitu

Splićani pak nikad neće zaboraviti rušenje jednog od simbola njihovog grada - zgrade Jugoplastike. Rušenje se odvijalo u tri faze u veljači 2004. godine. Prvo rušenje uslijedilo je u krugu tvornice 7. veljače 2004. u popodnevnim satima, a tek je drugo rušenje bilo vidljivo promatračima.

Najatraktivnije rušenje dogodilo se 14. veljače 2004. iza 14 sati kada je velikom detonacijom srušena peterokatnica Galanterije. Bilo je postavljeno 2200 mina s 90 kilograma eksploziva, a poduzete su jake mjere osiguranja: blokirane su sve okolne prometnice te je evakuirano nekoliko obližnjih stambenih zgrada. Na krovovima okolnih nebodera skupilo se mnoštvo građana koji su promatrali miniranje, no vrlo brzo su se povukli jer je jaka bura raznijela golem oblak čak nekoliko stotina metara dalje.

Dan iza uklonjen je u preostali dio zgrade koji je neplanirano preživio rušenje. Danas je područje bivše tvornice stambena zona Brodarica.

Na rušenju Jugoplastike također je radio Dobrilović. 'Posebno je emotivno bilo kada smo rušili Jugoplastiku. Objekt je na Brodarici, a preko ceste se nalazi stambena zgrada pa se moralo jako paziti. Splićani su prije rušenja palili svijeće pred starom tvornicom koja je othranila velik broj obitelji i to nas je sve dirnulo', prisjetio se prije nekoliko godina za Večernji list.

Rušenje vojarne Kuline u Šibeniku

Miniralo se u ožujku 2012. i zgradu vojarne Kuline u Šibeniku. Stogodišnja zgrada dočasničke pomorske škole nestala je u nekoliko sekudni. Čak 150 kilograma eksploziva bilo je postavljeno u tisuću buština koji su u 17.20 sati detonirani u sedam sljedova s tisuću detonatora unutar samo jedne sekunde. Turski investitor Dogus Grupa srušio je zgradu kako bi na to mjestu izgradio luksuzni hotel uz marinu za prihvat megajahti.

I nakon rušenja u samo dvije sekunde, inženjerstvo i tehnika nisu bili presretni. Uvijek isti problem. 'Ja se sam emotivno vežem za tu zgradu, nije jednostavno srušiti je. Po meni je zgrada jako lijepa', rekao je tada za Novu TV Nikola Jozinović, diplomirani inženjer građevine.