Zmije su se probudile iz zimskog sna i izišle na sunce. Aktivnije su u proljeće pa se često 'oči u oči' susreću s izletnicima, ljubiteljima prirode, alpinistima, planinarima, ali i građevinarima. Kako reagirati kada se nađete u blizini zmije i što napraviti ako vas ugrize?
'Treba biti na oprezu, posebice na područjima na kojima nema ljudi. Zmije neće napasti čovjeka, ali ljudi trebaju biti pažljiviji prilikom kretanja kroz prirodu, posebice ako prolaze kroz gustiše ili planinare. Dobro je imati štap u ruci kako biste uokolo polako lupkali i šuškali jer će one osjetiti vibracije pa se nećete susresti s njima', objasnila je prije nekog vremena za tportal docentica Alma Mikuška sa Zavoda za zoologiju Odjela za biologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, napominjući da u Hrvatskoj ima 15 vrsta zmija, od kojih su tri otrovne - poskok, riđovka i planinski žutokrug - i sve su zaštićene.
Dok poskok živi u mediteranskom planinskom dijelu Hrvatske, riđovke su prisutne na kontinentu.
'Žutokruga ima na Velebitu, Biokovu, dakle u visokim planinskim predjelima, pa se na njega rjeđe nailazi. Nitko od njih neće prvi napasti, osim ako se ne osjećaju ugroženo. Tada će se braniti, štititi sebe', dodaje.
vezane vijesti
Iako je u narodu poznat kao poskok, riječ je o zmiji koja ne skače, tumači Mikuška. Objašnjava da u kontakt s njom mogu doći alpinisti koji se penju po stijenama, pa gurnu ruku u pukotinu u kojoj se ona odmara i sunča.
'Riđovke je teže vidjeti jer ne izlaze, nego su zavučene, primjerice ispod kamena, pa ljudi koji kopaju ili prenose građevinski materijal mogu doći u kontakt s njima. Na njih smo nailazili i na područjima koja su nekada bila minirana, ali još nisu uređena. Ljudi često dolaze u kontakt sa svim zmijama jer se one hrane glodavcima, poput štakora i miševa, pa ih može biti na zapuštenim područjima kao što su neuređeni vrtovi ili napuštene kuće', upozorava ova biologinja.
Ostale zmije, nabraja, nisu otrovne i ne predstavljaju nikakvu opasnost za ljude. Izletnici u Kopačkom ritu tako često mogu vidjeti bjelouške i ribarice koje znaju biti duge i do metar i pol, pa ih se uplaše zbog njihove veličine.
'Zmije plivaju i na riječnim kupalištima, primjerice na Dravi, ali su one bezopasne. Hrane se ribom, žabama i sitnim vodozemcima', tumači Mikuška.
Ističe, također, da su one važne za očuvanje ekosustava i imaju važnu ulogu u kontroli glodavaca pa ih treba uvažavati jer su dio prirodnog bogatstva.
Najjači otrov
Tko pokuša uhvatiti zmiju, ona će se braniti i ugristi ga. Najjači otrov ima poskok, a najslabiji riđovka.
Dođe li do ugriza, objašnjava, treba se smiriti i ne paničariti. S mjesta ugriza treba ukloniti odjeću i nakit kako ne bi došlo do oticanja te što prije doći do liječnika. Inače, prilikom šetnje kroz prirodu, ako se prolazi kroz visoku travu i grmlje, treba obući dugačke hlače i rukave da bi se zaštitile ruke i noge.
Ako se radi o ugrizu neotrovne zmije, ranu treba dezinficirati. Mikuška kaže da je vidjela takve ugrize da neki čak i nisu znali da ih je ugrizla ova životinja.
'Ugriz sliči kao da je to učinio neki kukac, nema tragova zubi. No oni koji su sigurni da ih je ugrizla zmija mogu se javiti liječniku zbog infekcije jer one imaju dosta bakterija u slini', opisuje.
Kada su u pitanju otrovnice, dodaje, ranu treba podvezati iznad ugriza da bi se smanjila cirkulacija i što prije stići liječniku.
'Nikakvo čišćenje ili rezanje rane ne dolazi u obzir. Treba biti što smireniji. Što se tiče količine otrova, ugriz poskoka za odraslu zdravu osobu ne predstavlja životnu opasnost. Koban može biti za starije bolesne osobe, one lošijeg imuniteta, čak i malu djecu', napominje ona.
Nakon zmijskog ugriza, tumači, živci se trebaju rehabilitirati jer je to kao prijelom ruke ili noge.
