Vrijeme se u BiH drukčije računa – društvenopolitički procesi ili počinju prerano ili završavaju prekrasno. Nije iznimka u tome ni institucija visokog predstavnika koji još od 1995. godine 'čuva mir i stabilnost' te predstavlja vrhovni autoritet u tumačenju Ustava, a on, usput rečeno, nikad nije potvrđen u tamošnjoj Parlamentarnoj skupštini BiH.

Deveti visoki predstavnik u BiH bio je Christian Schmidt, njemački političar koji je nedavno podnio ostavku, a sada traje bitka između europske i američke diplomacije o nasljedniku, pa se tako spominju europski kandidati, diplomati Rene Trocazz i Antonio Zanardi Landi, te William Ruger, blizak Trumpovoj administraciji.

Amerikanci i EU vode bitku oko visokog predstavnika za BiH

Da je BiH na ozbiljnoj prekretnici, dokazuje i ova kriza međunarodnog upravljanja jer više nema jedinstvenog stava o ulozi visokog predstavnika u BiH, a čak i SAD, koji je desetljećima bio glavni zaštitnik međunarodnog intervencionizma, sve otvorenije zastupa prijenos odgovornosti na domaće političare. A domaći su političari u predizbornoj kampanji već uveliko, premda ona službeno počinje u rujnu.

I utrka je neizvjesna: Hrvati imaju čak troje kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, oporba u Republici Srpskoj pokušat će svrgnuti Dodika i njegovu stranku s vlasti dok se među Bošnjacima vodi bitka između koalicije Trojke, opozicije Izetbegovićevoj SDA, čiji je kandidat za bošnjačkog člana Bakir Izetbegović.

Kome treba 'mirna Bosna'?

Enver Kazaz za tportal objašnjava da je sukob između europskih političara, poprilično nesposobnih i potkapacitiranih, i Trumpove administracije, stigao i u BiH.

'Zapravo, može se reći da na perifernoj, iznutra podijeljenoj zemlji – koju europski politički, potpuno birokratiziran establišment tretira kao da je centralizirana država, a ne rigidna konsocijacija – EU vježba svoje političke mišiće koje je sramotno ispuhao jer nije smio ništa prosloviti protiv američko-izraelske agresije na Iran ili cionističkog genocida u Gazi. Umjesto osude te agresije, EU se podređuje Trumpu i interesima njegovih oligarha. Agresijom na Iran svijet je doveden u ekonomsku, energetsku i krizu hrane dok Unija, ironično rečeno, mjeri dužinu krastavaca koji trebaju biti uvezeni na njeno tržište i procjenjuje njihovu boju', ističe Kazaz, navodeći da bi 'sukob oko novog visokog predstavnika mogao biti osvješćujući za zakržljali europski politički um'.

'Ali sadašnja priča o nekakvom, ironično rečeno opet, stepenastom članstvu u EU zemalja zapadnog Balkana pokazuje samo da taj um ima birokratsku maštu umjesto ozbiljne političke vizije. Trump i njegovi oligarsi su energetski porobili EU, a sada s tzv. Južnom interkonekcijom idu i u porobljavanje BiH. Cijela stvar oko OHR-a i novog visokog predstavnika je cirkus svjetskih moćnika koji rade za interese naftnih, plinskih i vojnih oligarha oko Trumpa', dodaje Kazaz, napominjući da je to 'vidljivo čak iz svemira'.

Mlakić: BiH i dalje ostaje protektorat

Josip Mlakić smatra da su male šanse da Ured visokog predstavnika napusti BiH te da će neka vrsta protektorata u BiH i dalje biti.

'U suprotnom, potonuli bismo u još veći kaos. U kojoj formi, to je možda manje važno pitanje jer se suštinski ništa neće promijeniti. Jedina pozitivna stvar, ako Amerikanci preuzmu stvar u svoje ruke, leži u činjenici da američka politika ima učinkovite mehanizme da provede svoje zamisli i rješenja. Drugo je stvar je li ikome u interesu 'mirna Bosna', što je za nas ovdje ključno pitanje', ističe za tportal Mlakić.

Kazaz pak misli da 'samo nacionalistički političari u BiH povodom krize oko visokog predstavnika govore o opstanku ili nestanku BiH, kao da imaju snage za tako radikalne poteze kojima bi BiH nestala bez rata'.

'Mogli bismo postati kolonija Trumpovih oligarha'

'Taj politički jad i bijeda drži građane i narode ove zemlje u talačkoj krizi već trideset godina, od kraja rata do danas, samo zbog svojih financijskih interesa, kriminala, korupcije i nepotizma. A činjenica da je Zakon o Južnoj interkonekciji prošao glatko kroz sve institucije sistema pokazuje kako se bijedni politički (ne)um podređuje Trumpu. Da, mogli bismo postati energetska kolonija Trumpovih oligarha', tvrdi Kazaz.

Stanje u BiH danas je, smatra Aleksandar Trifunović, jednako onom kao i kad je Schmidt došao: BiH nije mrdnula naprijed, možda je samo gore, što neizravno i izravno ima veze i s njim, što zbog činjenja, što zbog nečinjenja.

'Amerikanci nemaju preveliku diplomatsku ambiciju za BiH, dugo je već nikakva. Južna interkonekcija je ekonomski interes i žele ga zaštititi i svojim tutorom. Ako se potrude, možda im to pođe za rukom, a za sada taj trud ne vidim', kaže Trifunović.

Međutim, dok međunarodna zajednica, odnosno SAD i EU, vode bitke za resurse u BiH, odvija se i predizborna kampanja za izbore u listopadu ove godine, a oni su 'borba za život i smrt'. Hrvati imaju čak troje kandidata: HDZ-ova Darijana Filipović, kandidat hrvatske opozicije Zdenko Lučić, nekadašnji hrvatski obavještajac i brat Ive Lučića, rektora zagrebačkog Sveučilišta obrane i sigurnosti 'Dr. Franjo Tuđman', te Slaven Kovačević, koji u tu fotelju planira zasjesti kao i njegov stranački šef Željko Komšić – bošnjačkim glasovima.

'Bitka za hrvatskog člana Predsjedništva je bitka na život i smrt'

Za Trifunovića je iznenađenje to da HDZ u BiH uopće ima opoziciju.

'To da Čović konačno i uopće ima opoziciju najveće je iznenađenje, ali Slaven Kovačević nije dovoljno poznat biračkom tijelu Željka Komšića i nema velike šanse', ističe.

Mlakić smatra kako je dobro to što Hrvati imaju dva kandidata, bez obzira na ishod, pa da se tako barem stvori iluzija političkog pluralizma među njima i neka vrsta samopoštovanja kojega, kao rezultat višegodišnjeg političkog nasilja, kronično nedostaje.

'O eventualnoj pobjedi Slavena Kovačevića s puno više opreza trebaju razmišljati Bošnjaci, jer to bi u nekim budućim pregovorima i preslagivanjima, koja su neminovna, moglo ne samo Hrvatima, već i predstavnicima međunarodne zajednice, poslužiti kao ključni argument o uspostavi treće federalne jedinice. Eventualna pobjeda Kovačića mogla bi se lako pretvoriti u najveći autogol bošnjačke politike do sada', ističe Mlakić.

'Komšićev kandidat je bošnjački nacionalist s hrvatskim imenom i prezimenom'

Kazaz pak napominje da je 'Komšić, uz Dodika, najveća politička štetočina u BiH, a isto je i Slaven Kovačević'.

'I retorički i ideološki i politički on je bošnjački nacionalist s hrvatskim imenom i prezimenom. Isto je to i Slaven Kovačević, koji je lagao pred međunarodnim sudskim institucijama. No teško može dobiti ove izbore, jer ostarjeli i potkapacitirani Bakir Izetbegović treba svaki glas da bi pobijedio Denisa Bećirovića', dodaje Kazaz.

Hrvatska petorka, prema Kazazu, HDZ-ovoj kandidatkinji Darijani Filipović suprotstavlja radikalnog nacionalista Zdenka Lučića, pomažući time Kovačeviću.

'Komšić je učinio sve da otvori bošnjačko-hrvatski politički sukob i time stvori situaciju 2-1 protiv BiH jer je natjerao Čovića na savez s Dodikom. Na toj osnovi on je šesnaest godina svog mandata u Predsjedništvu BiH proveo produbljujući političke sukobe u BiH. Da bi opstao na funkciji koja ima minimalne ovlasti, ovaj politički kepec širio je međunacionalnu mržnju i demonizirao Hrvate. Naredni izbori za člana Predsjedništva iz, kako se to birokratskim jezikom nezgrapno kaže, reda hrvatskog naroda bit će borba na život i smrt', dodaje Kazaz, napominjući da je 'rezultat teško prognozirati, ali ako pobijedi Kovačević, odnosi između hrvatske i bošnjačke politike bit će dodatno zaoštreni'.

'Darijana Filipović je političarka koje nema, a akcije petorke su izborom Lučića žestoko pale'

Kandidaturu Darijane Filipović, političarke koje nema, kako je ocjenjuje Mlakić, treba odvojiti od Dragana Čovića.

'Koliko mi je poznato, ona nema repova iza sebe. Predstavljati je kao avatara Dragana Čovića, što čini Zdenko Lučić, drugi hrvatski kandidat za člana Predsjedništva, pomalo je i mizogino, o čemu sam nedavno i pisao. Politička budućnost Dragana Čovića ni na koji način ne ovisi o Darijani Filipović, već o samom Čoviću. A siguran sam, ako se i povuče iz politike, da neće završiti na birou za zapošljavanje', dodaje Mlakić.

Hrvatska petorka je, smatra Mlakić, u trenutku osnivanja bila ozbiljna politička snaga, ali njihove su akcije žestoko pale izborom Lučića za kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

'Dodikova opozicija zaokupljena sama sobom, ni ne zna da izbori samo što nisu'

Ništa manje neizvjesno nije ni u Republici Srpskoj, pa Kazaz s pravom kaže da tamošnja opozicija nema snage jer ih je 'Dodik razbio različitim mehanizmima dok je tzv. hrvatska petorka gora i od najgoreg HDZ-a'.

Trifunović pak smatra da su oporbene stranke u RS-u toliko zaokupljene sobom da uopće ne shvaćaju da izbori samo što nisu.

'Nezadovoljstvo ljudi je ogromno, ali opozicija Dodiku to nikako nije u stanju artikulirati u pobjednički program', dodaje.

Mlakić navodi da je u RS-u također kritično jer, kaže, 'nije siguran kako će srpski birači reagirati na Dodikov deal s nepredvidivim Trumpom'.

'Izetbegović će pomesti Trojku, a posljedice će biti strašne'

Kazaz ističe da je vlast Trojke (SDP, Naša stranka i Narod i pravda) u Kantonu Sarajevo, i to naročito kadrovi Naše stranke, učinila sve da izgube iduće izbore sa svojim nesposobnim premijerom Nihadom Ukom.

'Izetbegović i njegov asistent u bošnjačkom nacionalizmu Komšić vjerojatno će pomesti Trojku, bez obzira na neke od njenih odličnih rezultata. A posljedice će biti strašne – rast kriminala, korupcije i nepotizma. No glasačko roblje u BiH voli nacionaliste na vlasti', dodaje Kazaz.

Trifunović napominje da uopće nije važno hoće li se SDA vratiti jer ta politika u cijeloj BiH nije nikamo otišla niti će otići.

'Nacionalizam u BiH je dominantna ideologija, i to se nažalost neće promijeniti izborima. Dok god se on politički isplati i može biti koristan političkim elitama, ova zemlja nema šanse za napredak', smatra Trifunović.

'Nema razlike između SDA i njihove oporbe'

Mlakić tvrdi da je svejedno tko će u bošnjačkom korpusu osvojiti vlast jer se već odavno izgubila razlika između Stranke demokratske akcije i oporbe.

'Koja je razlika između Harisa Zahiragića, kojega je hrvatska javnost nedavno imala priliku bolje upoznati, i 'predstavnika' Trojke, Zukana Heleza iz SDP-a, naprimjer, 'autora' sintagme 'ustaška kopilad'? Riječ je o identičnim politikama koje su već odavno zašle u slijepu ulicu. Možda bi iz hrvatske, pa i iz srpske perspektive bila poželjnija pobjeda Bakira Izetbegovića i Stranke demokratske akcije jer predstavnici Trojke podsjećaju na hipnotizirane kuniće, u strahu od stigme izdajnika, a jedini način da Bosna i Hercegovina krene naprijed je 'izdaja' utopijske 'građanske' agende, za što SDA, koja na svojoj strani ima utjecajnu Islamsku zajednicu, ipak ima nešto veće kapacitete', zaključuje Mlakić.