Tijela dvojice alpinista pronađena su na približno 5350 metara nadmorske visine i evakuirana s planine. Ruski istražitelji naknadno su potvrdili da su pronađena i tijela preostalo troje članova skupine, ali zbog loših vremenskih uvjeta još nisu bila prevezena u dolinu. Spasioci su se morali povući na sigurniju lokaciju i pričekati poboljšanje vremena.

Nastavak akcije planiran je za danas u 5 sati po lokalnom vremenu, odnosno u 4 sata po srednjoeuropskom vremenu, ako vremenske prilike to dopuste.

Prema bosanskohercegovačkim medijima, svih sedmero članova ekspedicije bilo je iz Zenice. 'Ovo nije nesreća, ovo nije tragedija, pet mladih ljudskih života je otišlo. Ovako nešto se ne pamti ni u užim ni u širim krugovima na Balkanu', rekao je za Dnevnik Nove TV Dino Ahmetović iz GSS-a Zenica. 'Nakon što su se vremenski uvjeti počeli naglo mijenjati na 5100 metara, jedan član ekspedicije uputio se prema spasilačkom timu koji se nalazio u podnožju, uspio je doći do njih. Nažalost, vrijeme se izuzetno brzo mijenjalo. Vjetrovi su puhali od 70 do 100 km/h, što je promjena u roku od nekih 20, 25 minuta', objasnio je Ahmetović.

'Radi se o školovanim, obrazovanim alpinistima, planinarima, uspješnim planinarima s mnoštvom osvojenih vrhova iza svojih leđa', istaknuo je Ahmetović.

Tragedija je ponovno skrenula pozornost na kavkaski div Elbrus. Njegova najpopularnija ruta u povoljnim uvjetima ne pripada tehnički najzahtjevnijim visokogorskim usponima, a razvijena infrastruktura omogućava relativno brz dolazak na velike visine. No ta pristupačnost može prikriti činjenicu da je riječ o ozbiljnom ledenjačkom usponu na više od 5600 metara, gdje se vremenski uvjeti mogu naglo promijeniti, zbog čega strada velik broj ljudi.

Najviši vrh Europe i golemi uspavani vulkan

Elbrus se nalazi na sjevernoj strani Velikog Kavkaza, u ruskoj republici Kabardino-Balkariji, nedaleko od granice s Gruzijom. Njegov zapadni vrh visok je 5642 metra, dok istočni doseže 5621 metar. Dva vrha, međusobno udaljena približno jedan kilometar, odvojena su visokim prijevojem ili sedlom.

Planina se u većini međunarodnih alpinističkih klasifikacija smatra najvišim vrhom Europe i dio je poznatog izazova 'Sedam vrhova', koji obuhvaća najviše planine svih kontinenata. Takva klasifikacija počiva na podjeli prema kojoj granica Europe i Azije prolazi glavnim kavkaskim grebenom, južno od Elbrusa.

Elbrus nije klasična planina nastala samo nabiranjem stijena, nego veliki stratovulkan prekriven ledom. Smithsonianov Globalni program vulkanizma posljednju poznatu erupciju smješta približno u 50. godinu, uz moguću pogrešku od pedesetak godina. Na planini su zabilježeni slabi tragovi fumarolne aktivnosti, a na njezinim padinama postoje i termalni izvori.

Njegove padine prekriva razgranat ledenjački sustav, ali nije točna tvrdnja da je riječ o 'stotinama četvornih kilometara vječnog leda'. Znanstvena analiza objavljena 2019. pokazala je da su ledenjaci Elbrusa 2017. pokrivali oko 112 četvornih kilometara. Njihova se površina od 1997. do 2017. smanjila za 10,8 posto, a volumen leda za gotovo 23 posto.

Infrastruktura olakšava pristup, ali ne i sam uspon

Najpopularnija južna ruta opremljena je žičarama, smještajnim objektima i planinskim skloništima. Sustav žičara penjače i skijaše dovodi do postaje Garabaši na 3847 metara, u blizini skloništa poznatih kao 'Bureta'.

Neke komercijalne ekspedicije koriste i ratrake, kojima se sudionici tijekom završnog uspona mogu prevesti do približno 4800 metara ili još više, ovisno o uvjetima. Na taj se način skraćuje dio puta koji je potrebno prijeći pješice, ali se ne uklanjaju posljedice naglog dolaska na veliku nadmorsku visinu.

Standardna ruta u dobrim ljetnim uvjetima uglavnom ne uključuje zahtjevno vertikalno penjanje po stijeni. To, međutim, ne znači da je jednostavna ili primjerena ljudima bez pripreme. Penjači se kreću po snijegu i ledenjacima, koriste dereze i cepine te moraju znati procijeniti vremenske prilike, održavati smjer kretanja i reagirati u slučaju pada, iscrpljenosti ili gubitka orijentacije.

Problem nastaje kada dostupna infrastruktura stvori dojam da je Elbrus tek duga i naporna planinarska šetnja. Žičara može posjetitelja u kratkom vremenu prevesti iz doline na gotovo 3900 metara, ali ljudski organizam ne može se jednako brzo prilagoditi smanjenom atmosferskom tlaku.

Najveća opasnost je nagla promjena vremena

Vrijeme na Elbrusu može se naglo pogoršati čak i kada je uspon počeo u povoljnim uvjetima. Snažan vjetar, snijeg, oblaci i pad temperature mogu u kratkom razdoblju izbrisati tragove i učiniti kretanje znatno sporijim.

Posebno je opasan 'whiteout', odnosno potpuni gubitak vidljivih obrisa u snježnom okruženju. Kada se izgube sjene i kontrast, penjač teško razaznaje nagib terena, udaljenost i granicu između tla i neba. Bez pouzdane navigacije lako je skrenuti sa sigurne rute prema strmijem terenu ili području ledenjačkih pukotina.

Elbrus ima široke i naizgled blage padine, zbog čega pogrešan smjer u početku ne mora biti očit. Problem se često uočava tek kada se skupina već udaljila od trase, vrijeme se dodatno pogoršalo ili su članovi iscrpljeni.

U aktualnoj nesreći ruske su vlasti navele da su snažan vjetar i loši vremenski uvjeti otežali potragu i izvlačenje poginulih.

Visina ne oprašta prebrz uspon

Na velikoj nadmorskoj visini udio kisika u zraku ostaje jednak, ali atmosferski tlak pada, pa organizam pri svakom udahu prima manje kisika. Rizik od visinske bolesti ovisi o dosegnutoj visini, brzini uspona i individualnoj osjetljivosti.

Rani simptomi mogu uključivati glavobolju, mučninu, vrtoglavicu, umor i probleme sa spavanjem. U težim slučajevima mogu se razviti visokogorski edem mozga ili pluća, stanja koja ugrožavaju život i zahtijevaju hitno spuštanje na nižu nadmorsku visinu.

Kod edema mozga mogu se pojaviti zbunjenost, poremećaji ravnoteže i otežano donošenje odluka. To je posebno opasno u oluji, kada penjač mora pratiti rutu, procjenjivati rizik i samostalno se kretati. Edem pluća izaziva nedostatak zraka, slabost i kašalj te osobu može vrlo brzo učiniti nesposobnom za nastavak spuštanja.

Brz prijevoz žičarom zato može biti dvosjekli mač. Štedi snagu i vrijeme, ali bez prethodne aklimatizacije omogućava nagli dolazak na visinu na kojoj organizam još nije spreman normalno funkcionirati. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti navodi da su upravo visina na koju se osoba naglo dovede i brzina daljnjeg uspona među glavnim čimbenicima rizika za razvoj visinske bolesti.

Elbrus nije među tehnički najtežim velikim svjetskim vrhovima, ali njegova opasnost proizlazi iz kombinacije visine, dugotrajnog napora, ledenjačkog terena i vremena koje se može naglo pogoršati. Infrastruktura penjačima može skratiti put, ali ne može zamijeniti aklimatizaciju, fizičku spremu, iskustvo, odgovarajuću opremu i spremnost na pravodobno odustajanje.

Kada se na velikoj visini istodobno pojave olujni vjetar, slaba vidljivost, hladnoća i iscrpljenost, spašavanje se također usporava. Iste okolnosti koje ugrožavaju alpiniste ograničavaju kretanje spasilačkih ekipa i mogu danima odgoditi izvlačenje stradalih.