Dvije zemlje čak su organizirale prezentaciju ovog dokumenta u Minsku, Beču i Ženevi s porukom da žele skrenuti pozornost međunarodne zajednice na izazove u zaštiti ljudskih prava i upozoriti da se 'Zapad koristi neokolonijalnim metodama i dvostrukim standardima', odnosno da 'u mnogim dijelovima svijeta provodi svoje cinične metode' dok Rusija i Bjelorusija, jasno, 'vode neovisnu unutarnju i vanjsku politiku'.

'Istraživanje, pripremljeno zajedničkim naporima vanjskopolitičkih resora Rusije i Bjelorusije, za razliku od sličnih zapadnih istraživanja, nema moraliziranje za svoju svrhu (…) Ono sumira činjenične podatke o kršenju ljudskih prava u spomenutom krugu zemalja, a pravo da se tim zemljama da moralna ocjena prepušta se čitateljima', stoji između ostalog u tom dokumentu.

Ako ćemo dalje tražiti ironične, pa i bizarne detalje u ovom 'izvještaju', primijetit ćemo da se među obuhvaćenim zemljama ne nalazi recimo Srbija – valjda jer se postupci Vučićeva režima uklapaju u rusko-bjeloruske standarde zaštite ljudskih prava. Jedno poglavlje posvećeno je Kosovu, nastalom 'nakon agresije NATO-a na Jugoslaviju', i nije teško predvidjeti kakav ton prevladava u njemu.

Što se Hrvatske tiče, diplomati Rusije i Bjelorusije posvetili su joj dvadesetak stranica.

Značajan izvor informacija - Srpsko narodno vijeće

'Većina međunarodnih stručnjaka slaže se da su hrvatsko zakonodavstvo i praksa tijela za provedbu zakona u cjelini usklađeni s međunarodnim obvezama zemlje u području promicanja i zaštite ljudskih prava. Međutim stanje u tom području u Hrvatskoj pokazuje znakove pogoršanja. Najveću zabrinutost izaziva porast iskazivanja etničke netrpeljivosti, kao i nedovoljni napori vlasti u provedbi postavljenih ciljeva u području zaštite ljudskih prava', tvrde Rusi i Bjelorusi.

Pozivaju se na izvješća Europske komisije protiv rasizma i netrpeljivosti (ECRI), nekoliko europskih agencija, Odbora UN-a za ekonomska, socijalna i kulturna prava (CESCR) te Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), ali značajan izvor za izvještaj jest i Srpsko narodno vijeće (SNV).

Naglašava se da je srpska nacionalna manjina najčešće meta napada, nabrajaju se slučajevi fizičkog nasilja, etnički motiviranog vandalizma, uništavanja spomenika i oštećivanja imovine, kao i mrzilački grafiti, te se spominju otkazivanje ili zabrane kulturno-umjetničkih manifestacija, nastupa gostujućih skupina i izložbi iz susjednih zemalja. Referira se i na Thompsonov koncert u Zagrebu, ali i navodi diskriminacija Roma i Židova.

'Statistički podaci pokazuju porast broja kaznenih djela motiviranih etničkom pripadnošću, posebno usmjerenih protiv pripadnika srpske, židovske i romske zajednice', tvrdi se u izvještaju.

Kao značajni problemi navedeni su 'veličanje osoba osuđenih za ratne zločine, podizanje spomenika uz potporu pojedinih dužnosnika te korištenje fašističkih i ustaških simbola i pozdrava u javnosti'.

'Soljenje pameti još od doba Hladnog rata'

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić proučio je rusko-bjeloruski dokument i nema nikakvih sumnji: radi se, kaže, prije svega o predstavi za javnost u tim zemljama, ali i njihovom pokušaju da pariraju zapadnim zemljama, prije svega SAD-u i Europskoj uniji.

'Ruska poruka 'i mi možemo soliti pamet, i vi kršite ljudska prava' nije nikakva novost: još u doba Hladnog rata oni su se, primjerice, bavili pravima rasnih manjina u SAD-u i izvještaje o tome javno publicirali i objavljivali, odnosno predstavljali u tijelima Ujedinjenih naroda, izuzetno važnoj platformi u to doba', kaže Avdagić za tportal.

'Danas pokušavaju poručiti da su i oni 'pronašli materijala' kod zemalja koje smatraju – ili su ih proglasili – neprijateljskima. Radi se o nekoj vrsti manipulacije premda se, jasno, u izvještaju nalaze i neki točni podaci, oni koji će se naći u raznim izvještajima drugih zemalja. O nekima od njih sigurno će pisati i američki State Department, dakako ovisno o zemlji na koju se to odnosi', dodaje sugovornik tportala.

'Deseci tisuća Srba rade u Hrvatskoj svake godine'

Komentirajući dio rusko-bjeloruskog dokumenta koji se odnosi na Hrvatsku i činjenicu da je jedan od glavnih izvora SNV, Avdagić upozorava da se problem nalazi u kontekstu koji prevladava:

'Malo je uzeta u obzir činjenica da su neki odnosi posljedica rata, a još manje današnji trenutak u kojemu deseci tisuća državljana Srbije svake godine dolaze na rad u Hrvatsku. Pribrojimo li tome još desetke tisuća građana Srbije s hrvatskim dokumentima – često potomaka onih koji su napustili Hrvatsku uoči i nakon Oluje – koji također dolaze barem na sezonski rad, dolazimo do izuzetno velike brojke Srba koji ovdje nemaju apsolutno nikakvih problema. SNV i mediji vezani uz njih, koji od države primaju značajna sredstva za svoje projekte, možda bi mogli voditi malo više računa o tome', kaže ovaj analitičar.

'Drugim riječima, možda bi mogli razmisliti o tome da se njihove izjave katkad mogu zloupotrijebiti, kao što je ovdje slučaj. Simptomatično je to da upravo predstavnici srpske nacionalne manjine jako često naglašavaju izvanrednu suradnju sa županijama, gradovima i općinama, a oni u pravilu financiraju projekte za koje u lokalnoj zajednici zapravo ne postoji velik interes. Dok Srbija u pravilu ima nešto drugačije namjere kada financira projekte nacionalnih manjina u susjednim državama, u ovom slučaju doista se pokazuje da za Srbe u Hrvatskoj matična zemlja nije Srbija, nego upravo Hrvatska', dodaje Avdagić.

Naglašava da je u ovom trenutku vrlo teško zaključiti da je ijedna skupina u Hrvatskoj doista diskriminirana ili ugrožena, a različiti incidenti po njemu su upravo to – incidenti.

'Naši ljudi općenito su nezadovoljni, a kao društvo smo izuzetno kritični – i Hrvati i manjine, i kao Dalmatinci, Slavonci, Purgeri ili Zagorci. No kada bismo uzeli u obzir realne i provjerljive parametre, došli bismo do zaključka da je Hrvatska napredovala na svim poljima, od ekonomije do ljudskih i manjinskih prava', smatra Avdagić te podatak da rusko i bjelorusko ministarstvo u svome izvještaju o ljudskim pravima nije obuhvatilo Srbiju, kao njima prijateljsku zemlju, komentira samo jednom rečenicom:

'To je ovom dokumentu samo dalo još jednu, parodijsku dimenziju.'