Velika se bura digla oko postavljanja podzemnih spremnika za otpad na najvećem zagrebačkom trgu. Glasni junaci društvenih mreža, koji su do prije koji tjedan bili stručnjaci za VAR, a prošlog tjedna su se istresali po 'Odiseji' Christophera Nolana, minuloga vikenda presudili su zagrebačkoj gradskoj upravi zbog, kako tvrde, devastacije glavnog trga glavnog grada u državi. Pritom se dijele fotografije još uvijek nedovršenih radova, dijele neprovjerene informacije o izvođaču koji je, svi već znaju, sfušao posao za koji je preplaćen, iznose visokoestetski vrijednosni sudovi i znate kako to već ide.

Provjerili smo stoga kako stoje stvari po pitanju podzemnih kontejnera u europskim gradovima s kojima bi se Zagreb mogao uspoređivati, kako po strukturi središnjeg gradskog trga i stare gradske jezgre, tako i po stupnju građanskog bunta protiv reforme prikupljanja i odvoza otpada. Neki od najvećih europskih gradova postavili su ih upravo da bi očuvali izgled povijesnih trgova i smanjili neugodne mirise te vizualni nered. Ni tamo, naime, sve to nije prošlo nimalo glatko, no barem se pridržavaju standarda građanskog sudjelovanja pa svoje primjedbe iznose u javnom savjetovanju, a ne urličući na društvenim mrežama nakon što je posao već odrađen.

Nizozemska: Problem nisu bili spremnici nego ponašanje ljudi

Najčešći argument pobornika postavljanja podzemnih spremnika jest takva praksa na trgu Dam u Amsterdamu, gdje se nalazi dio od njih nekoliko tisuća, koliko ih ima u glavnom nizozemskom gradu. Slična je situacija u Rotterdamu te se podzemni spremnici nalaze na glavnom trgu Binnenrotte, ali i po cijelom gradu, jer on je ne samo europski pionir ove prakse započete u 1990-ima, već je do kraja 2025. godine u sva svoja naselja uspio uvesti takav sustav odlaganja otpada.

No infrastruktura, čemu svjedočimo i kod nas, ne znači da će je ljudi tek tako koristiti. Najveći problem postalo je ono od čega se i kod nas najviše strahuje, pojava koju su Nizozemci prozvali bijplaatsing – gomilanje vreća pokraj spremnika.

Amsterdam je odgovorio mjerama poput uvođenja senzora popunjenosti i aplikacija za prijavu punih spremnika, a čak su angažirali i građane koji su dobrovoljno 'stražarili' na određenim lokacijama te prijavljivali neodgovorne pojedince. Isti problem imao je i Rotterdam te se, uz prepunjene spremnike, morao boriti s odlaganjem komercijalnog otpada na mjestima na kojima građani trebaju odlagati smeće.

Kao posljedicu spoja informiranja građana i umjerene penalizacije, oba grada iz godine u godinu bilježe značajno manje otpada ostavljenog pored spremnika, a uvedene su i određene estetske mjere: uređeni su tako da je na dijelu njih posađeno cvijeće. Neke od tih lokacija hortikulturno pedantni Nizozemci uvrstili su i na popise najljepše uređenih ulica i trgova, tako da je i estetska funkcija zadovoljena, no mi smo još daleko od razgovora o tome.

Španjolska: Pilot-projekt u Barceloni otvorio prostor za druge gradove

Prvi podzemni spremnici u Barceloni pojavili su se potkraj 1990-ih, a među prvim lokacijama bio je upravo najveći trg Placa de la Catalunya, odakle se ovaj način zbrinjavanja otpada koncentrično širio u udaljenije dijelove. Glavni katalonski grad također se suočio s pobunom dijela građana jer su prigovarali zbog buke prilikom građevinskih radova te izmjena u javnom prijevozu i prometnoj infrastrukturi.

Ipak, javna rasprava ubrzo je utihnula jer su građani uvidjeli prednosti podzemnih spremnika: smanjio se broj kontejnera, neugodni mirisi koji se tijekom ljeta znaju pojaviti u centru Barcelone gotovo su nestali, a pješaci su dobili više prostora. Danas se podzemni spremnici nalaze na glavnim trgovima ili u užem centru u Madridu, Sevilli, Córdobi, Valenciji i Bilbau, a u susjednom Portugalu postavili su ih u najvećim gradovima Lisabonu i Portu.

Ljubljana – promjena sustava, promjena u glavi

Najkonkretniji i najplastičniji primjer onaj je u našem susjedstvu, a o njemu je već dosta napisano i zagrebačka gradska vlast nije morala ići daleko da bi prepisala sustav koji funkcionira. Sustav je u Ljubljani naime ključna riječ – podzemni spremnici u glavnom slovenskom gradu uspjeli su zato što su bili dio potpune promjene filozofije gospodarenja otpadom.

Nakon što im se ranih 2000-ih odlagalište Barje gušilo u smeću, a gradska vlast više nije znala kamo s njim, Ljubljana je donijela niz mjera čiji je cilj bio povećati odvajanje i smanjiti količinu miješanog komunalnog otpada. Strategija je razvijana od 2006. do 2012. godine, kad je krenuo pilot-projekt smanjenja odvoza miješanog otpada, paralelno povećanju prikupljanja biootpada od vrata do vrata te uvođenju načela plaćanja odvoza prema količini.

Paralelno pak sa svim time, u staru gradsku jezgru uvedeni su podzemni spremnici, prvenstveno namijenjeni njihovim stanovnicima. Oni se otvaraju karticama koje dobiva samo stanovništvo tog područja (ovo je Zagreb u neku ruku prepisao), čime su spriječili restorane i građane iz drugih kvartova da odlažu otpad u spremnike za kućanstva. Već 2013. godine Ljubljana je imala više od polovice odvojeno prikupljenog otpada, a 10 godina kasnije ta se brojka podigla na 70 posto, po čemu su jedan od europskih lidera.

I da – Ljubljana ima podzemne spremnike na glavnim turističkim lokacijama u centru, a oni su toliko diskretni da ih, u bezbroj posjeta tom gradu proteklih godina, gotovo nismo ni primijetili. Hoće li tako biti i u Zagrebu kad Facebook bojna završi svoj pohod, a izvođači radova posao na Trgu, tek nam ostaje vidjeti.