Posljednjih dana sve prethodno zamijenili su - kontejneri. Preciznije, nekoliko podzemnih spremnika friško postavljenih u neposrednoj blizini Trga bana Jelačića. Cinici će reći da je šteta da HRT spava svoj tradicionalni ljetni san, jer bi u suprotnom ovom svenarodnom gigaproblemu bez sumnje bila posvećena udarna informativna emisija poput 'Otvorenog'.

Medijska metropolizacija Hrvatske samo je jedan aspekt ovog problema; drugi, možda i znakovitiji, jest sustavno politiziranje svakog komunalnog pitanja. Svaki komunalni rat u glavnom gradu automatski se pretvara (i) u ideološki obračun.

Neki će se prisjetiti da je gradonačelnik Tomislav Tomašević sa svojom grupom tada nevladinih aktivista u osvajanje vlasti krenuo upravo sličnom taktikom, doduše na nešto višoj razini, kada je simbolično zabio zastavu na vrhu brda smeća na Jakuševcu. Danas ga ironično kritiziraju zbog 'kanti'.

Splitska paralela

Postoji i zanimljiva paralela sa Splitom: prethodna gradska vlast u kojoj je frontmen zapravo bio Bojan Ivošević imala je neviđeni zalet zahvaljujući kojemu je pomela konkurenciju na izborima upravo na temelju 'uvođenja reda', odnosno sitnih ali simbolički izuzetno bitnih poteza koji su dokazivali da pravila ponašanja u javnom prostoru jednako vrijede za sve.

Oporba predvođena HDZ-om takvo je ponašanje izvrgnula ruglu i snažnim javnim pritiskom tvrdila da se Ivica Puljak 'bave stupićima jer ne znaju ništa drugo', da 'imaju opsesiju stupićima' i da 'maltretiraju građane stupićima'. Neki će povući paralelu sa zagrebačkim HDZ-om, koji se umjesto stupića - a i njih je neko vrijeme često imao u ustima - kao političkim argumentom sada uglavnom služi kantama za smeće.

U slučaju oba velika hrvatska grada pomalo depresivno zvuči činjenica da se politički borba vodi pomoću komunalne opreme vrijedne par desetaka ili par tisuća eura, te da se i za vlast i za oporbu taj iznos čini kao simbolični vrhunac njihovih političkih kapaciteta - umjesto da se i jedni i drugi dohvate strateških projekata, onemoćale gradske komunalne infrastrukture i vizije budućnosti glavnog grada s jedne, odnosno 'metropole Mediterana' s druge strane.

Istina, to je posebno bolno kada se govori o Zagrebu kojemu je godišnji proračun nabubrio na respektabilnih 3,15 milijardi eura - taj novac svake godine se potroši, a javnost raspravlja o četiri spremnika za otpad - i čak osam puta veći je od splitskog budžeta.

Ideologizacija komunalnog rata

Gdje je Zagreb zaglavio i zašto se, doista, svaki komunalni rat u njemu politizira i ideologizira? Radi li se u ovom slučaju o tragičnom nedostatku ambicija i vlasti i oporbe, ili su i jedni i drugi spoznali da će naklonost javnosti najlakše pridobiti jednostavnijim temama poput stupića i kanti, umjesto inzistiranja na velikim i strateškim projektima?

Je li HDZ doista u Splitu otkrio, pa u Zagrebu sada nastoji usavršiti metodu skidanja gradonačelnika s vlasti poticanjem javne histerije oko realno beznačajnih tema - ili Tomislava Tomaševića doista nemaju na čemu drugome uhvatiti?

I treba li Hrvatska u nacionalnim medijima i na dnevnoj bazi biti detaljno informirana o svakom novom zagrebačkom spremniku za otpad, za tportal govori politički analitičar i komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić.

'U Zagrebu se već godinama ne vode obični komunalni sukobi jer gotovo svako pitanje vrlo brzo doista preraste u političku, a zatim i ideološku temu. To nije slučajno, niti je posljedica samo jednog aktera: Zagreb je političko, financijsko i medijsko središte Hrvatske i zato su izbori u Zagrebu uvijek najvidljiviji izbori u državi. Funkcija zagrebačkog gradonačelnika desetljećima je po političkoj težini odmah iza predsjednika vlade i zato se svaki sukob oko Zagreba automatski nacionalizira', smatra Trogrlić.

'Kada govorimo o podzemnim spremnicima, plavim vrećicama, biciklističkim stazama ili parkirnoj politici, zapravo se više ne raspravlja o komunalnoj opremi. Raspravlja se o modelu upravljanja gradom, ali i o vrijednosnim razlikama koje predstavljaju dvije političke opcije. Spremnici, stupići ili vrećice postaju simboli mnogo šire političke borbe. Pritom mislim da bi bilo pogrešno zaključiti da ideološka polarizacija odgovara samo jednoj strani. Naprotiv, ona politički odgovara i Možemo! i HDZ-u. To su dvije političke opcije koje imaju izrazito različite svjetonazore i praktički ne dijele isto biračko tijelo. Kada se politička utakmica vodi na vrijednosnim pitanjima, obje strane lakše homogeniziraju ne samo svoje članstvo nego i širi krug birača koji možda nisu stranački vezani, ali jesu vrijednosno', dodaje ovaj analitičar.

On ukazuje da su politički sukobi između Možemo! i HDZ-a danas često žešći nego između SDP-a i HDZ-a, iako je SDP formalno najveća oporbena stranka, to tumači činjenicom da 'između HDZ-a i SDP-a ipak postoji određeni prostor preklapanja biračkog tijela i mogućnost natjecanja na gospodarskim ili socijalnim temama'.

Između HDZ-a i Možemo! tog prostora gotovo da nema te njihova politička konkurencija počiva upravo na naglašavanju razlika. Što su razlike vidljivije, to obje strane lakše mobiliziraju svoje birače, drži Trogrlić.

Zagreb kao izlog i politički laboratorij

'Možemo! pritom ima još jedan specifičan razlog zbog kojeg je Zagreb politički presudan: za razliku od HDZ-a ili SDP-a, oni nemaju razvijenu nacionalnu mrežu gradonačelnika, župana i lokalnih uprava. Oni danas praktički nemaju drugi veliki grad u kojem mogu pokazati kako izgleda njihovo upravljanje. Zagreb je njihov politički laboratorij, ali i njihov najveći izlog. Sve što rade u Zagrebu istodobno postaje i nacionalna politička poruka o tome kako bi upravljali Hrvatskom. Zato se svaki uspjeh ili neuspjeh gradske uprave automatski reflektira na nacionalni rejting stranke. Istodobno, upravljanje Zagrebom nije politički jednostavno jer većina reformi koje Možemo! provodi građanima prvo donosi trošak, a tek kasnije eventualnu korist. Struka može opravdavati skuplje parkiranje, smanjenje broja parkirališnih mjesta, odvajanje otpada ili novu prometnu politiku, ali građanin najprije vidi skuplje parkiranje, više gužvi, plave vrećice, podzemne spremnike i radove. Koristi takvih politika dolaze tek nakon nekoliko godina, dok političku cijenu vlast plaća odmah', kaže sugovornik tportala.

Po Trogrliću, to je razlog zašto u ovom slučaju komunalne teme postaju idealno političko bojište: oporba ih koristi kako bi dokazala da gradska vlast građanima otežava svakodnevni život, dok gradska vlast iste poteze predstavlja kao nužne i dugoročno korisne reforme velikog europskog grada.

Kante su samo simbol upravljanja

'Zagreb zato nije zaglavio na kantama za smeće, kante su samo simbol. Pravo političko pitanje glasi može li Možemo! uspješno upravljati najvećim i najsloženijim sustavom lokalne samouprave u Hrvatskoj. Ako građani zaključe da može, to će biti temelj njihova nacionalnog rasta. Ako zaključe da ne može, upravo će Zagreb postati najveći uteg njihovu nacionalnom političkom projektu. Zato se u Zagrebu zapravo vodi puno veća politička bitka nego što se na prvi pogled čini', zaključuje Trogrlić.

Na pitanje doima li se da su ambicije aktualne zagrebačke gradske vlasti nisko postavljene, on odgovara niječno: smatra da je je slučaj upravo suprotan te da Tomašević i suradnici doista pokušavaju mijenjati način na koji funkcionira grad, od prometa i otpada do upravljanja javnim prostorom.

'No problem je u njihovom upravljačkom iskustvu i kapacitetu, ali i činjenici da provode reforme koje građanima kratkoročno često donose više ograničenja nego koristi. Politički je vrlo teško graditi popularnost na reformama čiji će se puni učinci vidjeti tek za pet ili deset godina, dok građani svakodnevno osjećaju njihove neposredne posljedice', objašnjava ovaj analitičar.

Trogrlić nije sklon usporedbi HDZ-ovih metoda za rušenje Puljka u Splitu i Tomaševića u Zagrebu: prošlog splitskog gradonačelnika, kaže, nije srušio HDZ - nego je taj posao obavio on sam.

'Istina je da su i oni bili spremni ići prema promjenama u komunalnom upravljanju, prije svega u upravljanju javnim prijevozom i prometom u mirovanju, u uvođenju komunalnog reda i pitanju ugostiteljskih 'štekata', ali povjerenje su izgubili na svađi s SDP-om. S druge strane, SDP je u Zagrebu ponizni 'junior' partner, kaže Trogrlić koji razgovor zaključuje slikovito:

'Iako mu ni osobno pred izbore nisam davao velike šanse, gradonačelnik Splita Tomislav Šuta je politički gigant u odnosu na kandidate koje iz ciklusa u ciklus u prvi plan gura zagrebački HDZ. Iz te perspektive bitka za Zagreb doista je bitka za Hrvatsku.'