Bio je jedan od 'Brkićevih ljudi', točnije dio njegovih ostataka. To dakako ne mora biti ni razlog ni povod strmoglavljenju Andrije Mikulića u pravosudni ponor, dapače, ali dobro dođe.

Šef svih inspektora u državi na ovu funkciju stigao je prije šest godina upravo u političkom, zapravo unutarstranačkom kontekstu: odrekao se vođenja zagrebačke organizacije HDZ-a i mućenja vode u ovoj partiji, a zauzvrat dobio nevjerojatno široko polje djelovanja i još nevjerojatniji spektar alata za utjecaj na apsolutno sve pore života u Hrvatskoj.

Od okoliša i gradnje, preko poslovanja firmi, uvoza i izvoza, do sanitarnih pravila, trgovina, ugostiteljstva ili turizma – nema mjesta na kojemu se vrti novac da može izbjeći pipcima Državnog inspektorata, institucije koja je prije šest godina ponovno formirana i u kojoj su objedinjene sve moguće državne inspekcije upravo na zahtjev samog Mikulića.

On se po svemu sudeći zaigrao pa je s kumom, koji se desetljećima vrzma po visokim dužnostima u državnom aparatu, uhvaćen sa 120 tisuća eura mita u rukama, plus još nekakvim mesom – plećkama, biftecima, čime god – kao navodnim dokazom apsolutne nezajažljivosti i gramzivosti.

U osnovi, a to je baza za aktualno Mikulićevo cipelarenje, koje će se bez sumnje intenzivirati u idućem razdoblju, čovjeka koji je bio zadužen nadzirati i sprječavati sve moguće nepravilnosti i nezakonitosti sumnjiči se da je arbitrarno odlučivao o svemu od izdavanja raznih dozvola za rad, koje su brže dolazile kada bi se podmazalo njega i njegove pajdaše – i, još gore, da je bio podmićen kako bi zažmirio na eklatantne zločine prema okolišu, odnosno hrvatskom tlu, vodi i zraku.

Prva državna batina

Teško je pomisliti je li odvratnija ova optužba ili saznanje da je ministar zdravstva (navodno, da se u čekanju pravosudnog raspleta ogradimo) bio uvezan s pripadnicima podzemlja kako bi im namještao poslove i sebi uzimao 'zub', sve na račun hrvatskog čovjeka i bolesnika.

Kako bilo, Mikulić je u slobodnom padu i treba vidjeti kako će i gdje aterirati, no sustav koji je ostavio iza sebe po svemu sudeći će preživjeti u istom obliku, makar je Vlada u četvrtak objavila neobično objašnjenje da će se u velikim državnim tvrtkama i sustavima, pa onda valjda i u Državnom inspektoratu, vodeći ljudi ubuduće birati 'po transparentnijoj proceduri, uz inzistiranje na kriteriju stručnosti'. Što valjda dovoljno govori o dosadašnjoj transparentnosti i kvalificiranosti, kao uostalom i činjenica da je upravo dužnosnik HDZ-a prije šest godina otkrio da je moguće preko noći postati apolitičan, stručan i neovisan.

U stvarnosti, Mikulić bio je prva državna batina, a u državi koja je birokratizirana do bola, dok su joj sami propisi mahom nejasni ili dvosmisleni, to je zapravo begovska pozicija: imaš golemu moć i kada radiš svoj posao, i kada ga ne radiš. Iznad njega kao Batine, jasno, može biti samo Bog – koji drži blagajnu, donosi poklone, otvara vrata i prilagođava pravila.

>> Žario je zagrebačkim HDZ-om i inspektoratom, iako ga bivši šef ne bi uzeo ni za šofera: Tko je Andrija Mikulić?

Da, Mikulić je bio važan segment HDZ-ove famozne 'stranačke vertikale', koncepta koji je u posljednjih nekoliko godina dobio pravo javnosti te se, dapače, koristi kao ultimativan izborni argument. Ne samo da se podrazumijeva da će u dodjeli državnog novca bolje proći 'naše' sredine koje nemaju šum u komunikaciji prema Zagrebu, nego se to počelo i otvoreno obećavati.

A onda je izvjestan i suprotan razvoj događaja: tko se ne pokori, na vrata će mu pokucati Mikulić. Na primjeru jednog jedinog grada, recimo Splita, ovu pravilnost poprilično je jednostavno dokazati.

Kakav je kontekst?

Drugi najveći grad u državi politički je hirovit, nepredvidiv i uglavnom prkosan, što pokazuje podatak da se svaki njegov gradonačelnik dosad pokazao jednokratnim. Čim kroči u zgradu Banovine, politička osmrtnica počela mu se pisati.

Za HDZ, kao stranku koja u pravilu mete na izborima na svim razinama izuzev upravo velikih urbanih centara, Split svake četiri godine predstavlja krunski dragulj: na Osijek su pretplaćeni, u Zagrebu i Rijeci teško da mogu i primirisati vlasti, pa je pobjeda ovdje zapravo ultimativni izborni trijumf.

Kad je to pošlo za rukom Andri Krstuloviću Opari, pretvorilo ga je u HDZ-ovu političku zvijezdu; kada su kandidati ove stranke izgubili dvoje izbore od Ivice Puljka u samo godinu dana, Plenković je poručio da su birači u Splitu većinski 'nenormalni'; kada je ove godine Tomislav Šuta iznenadio i javnost, i Plenkovića, i samoga sebe, bilo je jasno da započinje dugotrajni medeni mjesec između Splita i centralne vlasti.

'Vertikala' je, dakle, proradila?

Da, definitivno: u proteklih nekoliko mjeseci najprije je kompletna Vlada hodočastila u splitsku gradsku upravu, nakon što su u Puljkovom mandatu zaobilazili tu zgradu kao da je kužna, a potom su novom gradonačelniku na noge stizali jedan po jedan ministar. S 'darovima', dakako.

Odjednom se stvorilo novca za projekte poput velike park & ride garaže, državna ministarstva i razne agencije počeli su ažurno obrađivati zahtjeve iz Splita, a Hrvatske ceste – na čije je čelo barem privremeno postavljen Splićanin Ivica Budimir – nakon više desetljeća bezobraznog ignoriranja koncentrirale su se na probleme ovog grada i njegove okolice, u isto vrijeme prometno najopterećenijih i najzapuštenijih točaka u državi.

Čudesnom intervencijom s vrha države dvije velike banke najednom su pristale popustiti oko Spaladium arene i za pet milijuna eura odreći se svojih, doduše krajnje spornih, ali pravno još uvijek postojećih, 125 milijuna eura potraživanja u ovom slučaju. Sve državne institucije hitro su podržale ovaj scenarij, kao i Turudićevo Državno odvjetništvo, a Vlada će još priložiti nekoliko milijuna eura kako bi se dvorana sanirala i što prije stavila u funkciju.

Deseci milijuna eura najednom se pronalaze za Sveučilišne sportske igre, a sasvim ozbiljno razmišlja se i o kandidaturi ovog grada za 'europsku olimpijadu', što je državna vlast u doba Šutina prethodnika s gnušanjem odbijala podržati.

To su bile božanske intervencije, a gdje je batina?

Državni inspektorat u mandatu HDZ-ovog Krstulovića Opare zapamćen je u Splitu po masovnoj akciji uklanjanja nekoliko desetaka ilegalnih ugostiteljskih objekata na Žnjanu, što je bio početak procesa uređenja ovog danas spektakularnog kupališta.

No u četiri godine nakon toga Mikulić i njegovi inspektori u Splitu su uglavnom trenirali strogoću, najčešće uz bizarno detaljno čitanje i tumačenje propisa.

Za Botanički vrt, koji je gotovo u potpunosti obnovljen u doba HDZ-ovog gradonačelnika, nakon promjene vlasti ustanovili su da nema dokumente koje bi trebao imati, pa je otvorenje odgođeno za više od godine dana. Za novu kanalizaciju u sklopu Vile Dalmacije, zapravo sitni komunalni zahvat započet također u HDZ-ovom mandatu i dovršen u doba u kojemu je gradom upravljala povjerenica Vlade, čak su Puljku kao navodno odgovornoj osobi ispisali dvije kazne od 100 tisuća kuna.

Za prekršaj sličnog profila i znatno većih dimenzija – bespravnu šetnicu uz more duljine 155 metara – HDZ-ov načelnik obližnje Općine Podstrana Mijo Dropuljić ovih dana je oslobođen iz formalnih razloga i uz zanimljivo obrazloženje: Državni inspektorat navodno je zaboravio uz vlastito rješenje priložiti zapisnik vlastite građevinske inspekcije.

Istovremeno su ti isti građevinski inspektori, odnosno šefovi od Mikulića naniže koji određuju ritam i raspored represivnih akcija, upadljivo izbjegavali raditi svoj posao u samom srcu Splita, na Marjanu, gdje ih je Puljkova vlast pozivala da sruše najmanje šezdeset bespravnih objekata.

Hoće li to učiniti danas, očito ne ovisi o zakonu, nego o raspoloženju Šute, a on bi za to trebao dati mig.

A gdje je cijelo vrijeme Andrija Mikulić?

Pa, on se vrzmao po Splitu kada je trebalo nešto raditi – bilo asistirati HDZ-ovoj gradskoj vlasti, bilo podmetati noge njenim nasljednicima. Na sastancima s podređenima na terenu udarao je ritam baš kao da se kod Državnog inspektorata radi o hijerarhijski posloženoj organizaciji čiji rad ovisi o volji vrha, a ne o strukturi koja bi trebala biti slijepa na imena, funkcije, stranačku pripadnost i imovinski status, zapravo na sve osim krutih paragrafa zakona.

Splićani će Mikulića ipak zapamtiti ponajprije po jednom potezu koji se čak i iz današnje perspektive, kada se započinje rasplitati njegov koruptivni obrazac ponašanja, pokazuje krajnje drskim i bahatim: organizacija kojoj je na čelu pune dvije godine ustrajno je odbijala javnosti, medijima, pa i samom gradonačelniku drugog najvećeg grada otkriti tko im je trovao zrak golemom količinom arsena i drugih teških, opasnih ili kancerogenih spojeva.

Čak i kada je zbog toga pokrenut sudski postupak, Mikulić i njegova institucija krajnje bezobrazno ustrajali su na stavu da nikome ništa ne moraju objašnjavati, odnosno na praksi da između zaštite devastatora i javnog zdravlja biraju ovo prvo.

Danas je Split vertikalno ignoriran puno bolje, pa je teško da bi se sličan skandal mogao ponoviti, no to samo dokazuje poantu, odnosno potrebu da se šefovi javnih i državnih institucija napokon počnu birati po, što bi Plenković rekao, 'transparentnijoj proceduri i uz inzistiranje na kriteriju stručnosti'.