Nakon raspada Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa (INF) i intenziviranja rata u Ukrajini, europska sigurnosna arhitektura ulazi u novo razdoblje obilježeno utrkom u razvoju i razmještanju projektila dugog dometa te rastućom nesigurnošću transatlantskih odnosa. Osobito značajno pitanje postalo je planirano raspoređivanje američkih projektila dugog dometa u Njemačkoj, prvotno najavljeno 2024. godine u okviru strategije jačanja NATO-ova odvraćanja Rusije.

Dodatnu nesigurnost izazvale su najave o mogućem smanjenju američke vojne prisutnosti u Njemačkoj za oko 5000 vojnika. Takav potez dio je širih političkih nesuglasica između Washingtona i Berlina, uključujući prijepore oko rata s Iranom, trgovinskih pitanja i općenito odnosa prema američkom globalnom vodstvu.

Podsjetimo, njemački kancelar Friedrich Merz istaknuo je da iransko vodstvo 'ponižava' Sjedinjene Države te je kritizirao način na koji se američki predsjednik Donald Trump nosi sa sukobom na Bliskom istoku. Dio američkih političara je pak upozorio da bi smanjenje njihove prisutnosti i moguće odustajanje od raspoređivanja projektila mogli oslabiti NATO-ovo odvraćanje i poslati signal slabosti Rusiji.

Prva hipersonična raketa na europskom tlu

Sjedinjene Američke Države planirale su od ove godine rasporediti u Njemačkoj različite vrste projektila lansiranih sa zemlje, uključujući krstareće projektile Tomahawk, višenamjenske projektile SM-6 te hipersonični sustav Dark Eagle. Uz njih je predviđeno raspoređivanje sustava PrSM (Precision Strike Missile), čije je domet znatno veći od postojećih američkih projektila raspoređenih po Europi.

Radi se, naime, o seriji balističkih projektila kratkog i srednjeg dometa koje je razvio Lockheed Martin kako bi zamijenio sustave tipa MGM-140 ATACMS. Ovi sustavi trebali su biti dio američke 2. višedomenske operativne skupine (2MDTF), čija je zadaća razvoj sposobnosti za duboke precizne udare protiv ciljeva visoke vrijednosti, poput protuzračne obrane, zapovjednih centara i logističkih čvorišta.

U arhitekturi obrane Europe veliku važnost ima američki hipersonični sustav Dark Eagle jer je sposoban pogoditi ciljeve udaljene više od 2700 kilometara i to brzinom višestruko većom od brzine zvuka. Takvo oružje predstavlja kvalitativni pomak u odnosu na dosadašnje sustave jer kombinira veliku brzinu, manevarsku sposobnost i otežano presretanje. Time bi NATO prvi put nakon Hladnog rata dobio kopnenu hipersoničnu sposobnost na europskom tlu.

Planovi raspoređivanja tih projektila pojavili su se nakon formalnog raspada sporazuma o nuklearnim projektilima srednjeg dometa (INF) iz 1987. godine, a on je zabranjivao kopnene balističke i krstareće projektile dometa između 500 i 5500 kilometara. Administracija predsjednika Donalda Trumpa povukla se iz tog sporazuma 2019. godine, optužujući Rusiju za njegovo kršenje razvojem projektila 9M729.

Europska strateška autonomija

Rusija je odbacila optužbe, ali je istodobno nastavila razvijati niz projektila dugog dometa, uključujući sustave Iskander, Kinžal, Cirkon i Orešnik. Time je Europa ponovno postala prostor strateškog nadmetanja nalik onome iz razdoblja Hladnog rata.

Njemačko ministarstvo obrane ipak je naglasilo da ne postoji konačna odluka o otkazivanju raspoređivanja projektila te da planovi formalno ostaju otvoreni. Istodobno su europske države počele ubrzano razvijati vlastite projekte projektila dugog dometa da bi smanjile ovisnost o američkoj vojnoj zaštiti. U tome se ističe inicijativa ELSA (European Long-Range Strike Approach), Europski pristup dugodometnim udarima, u kojoj sudjeluju Francuska, Njemačka, Italija, Poljska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Cilj tog projekta je razvoj kontinentalnih sposobnosti za duboke precizne udare na udaljenostima između 1000 i 2000 kilometara. Prema najavama iz Pariza, trebao bi biti u upotrebi do 2030-ih godina, no tekući obrambeni problemi mogli bi natjerati nositelje programa na preispitivanje ranije zadanog vremenskog okvira.

Prema ocjenama vojnih analitičara, razvoj europskih projektila dugog dometa odražava širu promjenu u sigurnosnom razmišljanju europskih država. Desetljećima je sigurnost kontinenta bila oslonjena na američki nuklearni kišobran, strateške bombardere i raketne sustave. Međutim rat u Ukrajini i nepredvidivost američke politike pokazali su da europske države više ne mogu potpuno računati na trajnu i neupitnu američku zaštitu, stoga se sve više govori o potrebi europske strateške autonomije i samostalnog razvoja vojnih kapaciteta.

Rješenje iz Ukrajine

Uz to, rasprava o američkim projektilima u Njemačkoj nadilazi pitanje pojedinog vojnog raspoređivanja, već simbolizira duboku transformaciju europske sigurnosne politike, povratak utrke u naoružanju te postupni prijelaz Europe prema većoj obrambenoj samostalnosti u svijetu obilježenom rastućim geopolitičkim sukobima i slabljenjem međunarodnih sporazuma.

Zasad nije jasno hoće li SAD i kada rasporediti 2MDTF u Njemačkoj ili negdje drugdje u Europi, iako Europsko vijeće za vanjske odnose (ECFR), paneuropski think tank, smatra vjerojatnim da će američka dugodometna bojna svakako osvanuti u jednoj od europskih zemalja, ne nužno u Njemačkoj. Stručnjaci su uvjereni da će bilo koji scenarij natjerati europske članice NATO-a da udvostruče svoje napore u postavljanju vlastitog oružja dugog dometa, i to brzo, jer dronovi dugog dometa za jednosmjerne napade ne pružaju potpuno rješenje.

Privremeni programi, kako napominje ECFR, mogli bi uključivati pojačivače za produljenje dometa za postojeće krstareće rakete lansirane iz zraka ili mora, kao što su Storm Shadow/SCALP-EG, Taurus ili francuske mornaričke krstareće rakete (MdCN). Pritom valja napomenuti da je Francuska nedavno najavila da će ponovno pokrenuti proizvodnju sustava MdCN, a on se može ispaljivati iz višenamjenskih fregata i podmornica više klasa.

Prema navodima analitičara s portala The War Zone, dodatne gotove rakete dugog dometa mogle bi se nabaviti iz Južne Koreje, Turske ili čak iz Ukrajine, ako bude spremna prodati svoje projektile tipa Neptun i Flamingo, a oni bilježe značajan uspjeh u srazu s Rusijom. Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo također su predstavili planove za zajedničku proizvodnju oružja za duboki precizni udar s dometom većim od 2000 kilometara. Međutim u ovom trenutku još uvijek nije dogovoren industrijski okvir, što otežava poziciju europskih članica NATO-a.