MISTERIOZNI MOZAK

Zašto smo postali racionalni i ostali iracionalni?

  • Autor: NJD
  • Zadnja izmjena 30.05.2012 16:42
  • Objavljeno 30.05.2012 u 16:42
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Jeste li ikada, unatoč zdravom razumu, povjerovali u neke paranormalne pojave? Ili ste možda povjerovali medijskim tezama da nadarene rock zvijezde često umiru u 27. godini života? Možda pak pretpostavljate da ste pametniji, zabavniji i privlačniji od drugih ljudi

Ako vjerujete u bilo koju od ovih ideja, vjerojatno patite od tzv. konfirmacijske pristranosti – sklonosti uma da odabire podatke koji potvrđuju naša predviđanja i očekivanja dok istovremeno ignorira obilje podataka koji pokazuju suprotno. Ova je pristranost tek jedna od mnoštva pogrešaka u našem razmišljanju koje su psiholozi zabilježili u proteklih nekoliko desetljeća. Naime, istraživanja su pokazala da na svaku našu odluku – od toga kakav ćemo automobil kupiti, do odabira političke opcije - utječe nekoliko vrsta čudnih logičkih procesa koji iskrivljuju način na koji važemo argumente.

Zašto je naš mozak evoluirao u takav naizgled manjkav instrument? Našu iracionalnu prirodu teško je objasniti ako vjerujemo da se ljudska inteligencija razvila kako bi rješavala složene probleme za koje je neophodno jasno logičko razmišljanje.

Evoluirali smo za rasprave i uvjeravanje

Dobar odgovor na ovo pitanje moglo bi biti jedno novo istraživanje koje su proveli Hugo Mercier sa Sveučilišta Neuchâtel u Švicarskoj i Dan Sperber iz Centralnog europskog sveučilišta u Budimpešti. Oni smatraju da se ljudski razum razvio prije svega kako bismo mogli uvjerljivo argumentirati. Naime, sposobnost uvjerljivog raspravljanja svakako je bila od koristi našim precima dok su razvijali više oblike komunikacije. Budući da najuvjerljivije ideje nisu uvijek one najlogičnije, greške naših mozgova mogle bi biti rezultat potrebe da opravdamo svoje aktivnosti i navedemo druge da shvate naša stajališta bilo da su ispravna ili kriva.

'To završava tako da stvarate odluke koje izgledaju razumne, umjesto da donosite uistinu razumne odluke', objasnio je Mercier.

No druga strana medalje jest činjenica da zahvaljujući ovoj sposobnosti i mi sami možemo biti zavedeni pa smo istovremeno razvili i zdrav skepticizam te sposobnost da prepoznamo pogreške u razmišljanjima drugih ljudi. Ova sposobnost argumentacije za i protiv mogla je biti ključna za ljudski uspjeh, jer nam je omogućila da dođemo do izuzetnih rješenja do kakvih nikada ne bismo došli sami.

Kolektivna pamet

Mercier i Sperber nisu prvi koji su došli na ideju da je ljudski um evoluirao kako bi nam omogućio da sudjelujemo u složenom društvenom životu. Primjerice, brojne ranije studije pokazale su da postoji jasna korelacija između broja primata u skupinama i prosječne veličine njihova mozga. No razvoj govora prije nekoliko stotina tisuća godina promijenio je pravila igre. Sposobnost razmjene ideja omogućila je stvaranje inovacija i izuma, što je pak pomoglo u proizvodnji boljeg oruđa te dovelo do otkrića novih načina lova i gradnje udobnijih kuća. Međutim, ona je također pred nas postavila zahtjev da razlikujemo ljude i argumente kojima možemo vjerovati od onih kojima ne možemo.

Istraživački dvojac analizirao je niz rezultata različitih psiholoških studija i došao do zaključka da su se ljudi razvili kao majmuni skloni raspravama i uvjeravanju drugih. U tom kontekstu konfirmacijska pristranost igra ključnu ulogu, ali teorija također može objasniti i niz drugih poznatih pojava kao što su primjerice efekti oblikovanja i privlačnosti.

Dobar primjer konfirmacijske pristranosti jest sklonost da biramo informacije koje idu u prilog političkoj opciji po našem izboru dok one suprotne ignoriramo.

Efekt privlačnosti očituje se u situacijama kada imamo više mogućih izbora, a onda nas neke beznačajne alternative odvuku od logične odluke. Tu je odličan primjer kupovina mobitela. Ljude koji su skloni najjeftinijim aparatima možete potaknuti da kupe malo skuplje tako što ćete u ponudu ubaciti neku luksuznu verziju. Prema Mercieru i Sperberu ljudi će se odlučiti za skuplji model uz opravdanje da su odabrali srednju opciju. 'U takvim situacijama razum igra svoju ulogu argumentiranja i navede nas da biramo rješenje koje možemo lako opravdati, a ne ono koje je za nas stvarno najbolje', objašnjava dvojac.

S efektom oblikovanja, koji je otkriven još prije 30 godina, vrijedi slična stvar. U jednom klasičnom eksperimentu od ispitanika se traži da zamisle izbijanje bolesti u malenom mjestu od 600 stanovnika. Sudionici trebaju odabrati između dva rješenja: prema planu A može se spasiti točno 200 ljudi, a prema planu B postoji šansa jedan naprama tri da spasimo sve, odnosno šansa dva naprama tri da ne spasimo nikoga.

Većina ljudi odabrat će opciju A. Međutim, kada se isti planovi drukčije formuliraju, s drukčijim naglaskom, dobar dio ispitanika promijenit će mišljenje. Naime, njima voditelji studije sada kažu da će, ako odaberu plan A, 400 ljudi, ali ne više, definitivno umrijeti. Ako odaberu plan B ponovno su šanse jedan naprama tri da nitko neće umrijeti, a dva naprama tri da će svi umrijeti. U ovom slučaju većina će se odlučiti za plan B. Prema autorima izvorne studije temelj ovakve promjene odluke leži u tzv. odbojnosti prema gubitku: u drugom slučaju gubitak života je posebno naglašen pa ga ljudi izbjegavaju. No teorija argumentacije nudi novi obrat – ona tumači da će se sudionici opredijeliti za onaj odgovor koji će najlakše argumentirati, odnosno opravdati, ako ga netko pokuša osporiti. U prvom scenariju njihov će odabir definitivno spasiti 200 života, dok će u drugom oni moći reći da imaju mogućnost spasiti 400 ljudi od sigurne smrti.

Osnovne ideje ove teorije, koje su Mercier i Sperber predstavili prošle godine, pozdravio je Jonathan Haidt, psiholog morala s University of Virginia u Charlottesvilleu koji smatra da naše moralne prosudbe proizlaze iz negativnih osjećaja koje bude moralni prijestupi, a ne iz racionalnog promišljanja.

Nove tehnike učenja i poučavanja

Ideja da smo evoluirali kako bi bili sposobni raspravljati i uvjeravati, ponekad i nauštrb istine, može se činiti pesimističnom kada je u pitanju ljudski razum, međutim, prema njoj mi ljudi od argumentativnog uma imamo i definitivnu korist koja je mogla biti esencijalna za naš uspjeh kao vrste. Naime, prema Mercieru i Sperberu mi se nismo razvili samo kako bi mogli uvjeriti druge, već smo također postali uspješni u razotkrivanju krivog razmišljanja ostalih. To znači da smo, kada smo se okupili kako bi raspravljali argumente za i protiv neke ideje, mogli poništiti pristrano razmišljanje pojedinaca. Rezultat je taj da smo u skupnom razmišljanju mogli doći do zapanjujuće pametnih rezultata koji daleko nadilaze naše pojedinačne napore. Ovu činjenicu potvrdilo je više istraživanja tzv. kolektivne inteligencije koja su pokazala da ljudi u skupinama uspješnije rješavaju zadatke nego bilo koji član grupe pojedinačno.

No Mercier i Sperber ne vjeruju da je kolektivno razmišljanje bilo primarni interes koji je vodio ovu evoluciju. 'Smatramo da se argumentacija razvila kako bi poboljšala komunikaciju pojedinaca i pomogla im da uvjere neodlučne slušatelje...', rekao je Sperber i dodao: 'Nuspojava toga je da smo postali bolji u skupnom razmišljanju.'

Znanstvenici smatraju da ovakvi rezultati mogu biti korisni u razvijanju novih oblika učenja i poučavanja u kojima bi se naša sposobnost kolektivnog razmišljanja mogla bolje iskoristiti. 'Djeca mogu naučiti da grupno razmišljanje vide kao neku vrstu prosvijetljenog osobnog interesa od kojeg svi imaju koristi', rekao je Mercier.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi