MONSTRUM U SUSJEDSTVU

U eksplozijama hipergigantske zvijezde nastalo – 'jaje na oko'

28.09.2011 u 10:43

Bionic
Reading

Astronomi Europske južne promatračnice (ESO) snimili su vrlo velikim teleskopom (VLT) golemu zvijezdu koja spada u jednu od najrjeđih kategorija zvijezda u svemiru - tzv. žute hipergigante

Gore predstavljena fotografija dosad je najbolja snimka nekog tijela ove klase, a pokazuje ogromnu dvostruku ljušturu prašine koja okružuje diva u središtu. Zvijezda i njezini omotači neodoljivo podsjećaju na bjelanjak i žumanjak jajeta, pa su je astronomi nazvali maglica prženog jajeta

Promjer monstruozne zvijezde službenog naziva IRAS 17163-3907 tisuću je puta veći od Sunca. Nalazi se na oko 13.000 svjetlosnih godina od Zemlje, 500.000 puta je sjajnija od Sunca i najbliži je hipergigant koji je do danas otkriven.

'Znali smo da ovo tijelo zrači u infracrvenom spektru, no, začudo, nitko ga dosad nije prepoznao kao žuti hipergigant', rekao je voditelj istraživanja Eric Lagadec

Kada bi se maglica ovog 'jajeta na oko' smjestila u središte našeg Sunčevog sustava, Zemlja bi se našla duboko u unutrašnjosti zvijezde, dok bi Jupiter kružio tek nešto malo iznad njezine površine. Njezina maglica obuhvatila bi sve planete i patuljaste planete te čak neke komete koji kruže po putanjama iznad Neptunove. Vanjska ljuska 'jajeta' ima promjer 10.000 puta veći od udaljenosti između Zemlje i Sunca.

Žuti hipergiganti su zvijezde u ekstremno aktivnoj fazi svoga razvoja u kojoj prolaze kroz niz eksplozija. Ova je zvijezda u njima u samo nekoliko stotina godina u svemir izbacila materijal čija je masa čak četiri puta veća od Sunčeve. Njezine prašnjave ljušture obiluju plinovima i silikatima. Ovakve burne aktivnosti najavljuju da će zvijezda uskoro umrijeti i postati jedna od narednih supernova u našoj galaksiji.

Što su nebule?

Maglice ili nebule su međuzvjezdani oblaci prašine i plinova. Prije nego što je američki astronom Edwin Hubble otkrio galaksije, naziv se koristio i u imenima nekih od njih - primjerice Andromedina maglica. U njima se često nalaze područja koja su rodilišta novih nebeskih tijela. Naime, pod utjecajem gravitacije materijali se okupljaju i stvaraju zvijezde, planete i druge objekte. Mnoge maglice nastaju u eksplozijama golemih zvijezda kratkoga vijeka - supernovama. Druge se pak formiraju kao 'planetarne' maglice u posljednjim fazama razvoja manjih zvijezda poput našeg Sunca. Zvijezde mase između osam i 10 solarnih masa postupno rastu u crvene divove i u pulsiranju svoje atmosfere gube vanjske slojeve. Oko 97 posto maglica čini vodik, a oko tri posto helij s tragovima ostalih materijala.