Inspirirana stvarnim vojnim scenarijima, ova igra koristi se kao edukativni alat na Pomorskoj akademiji SAD-a i u drugim vojnim institucijama, uključujući one međunarodne. Temeljena je na simulaciji Fleet Marine Force, koju koristi američki marinski korpus, a razvio ju je Sebastian Bae, bivši marinac i ratni veteran koji je djelovao u Iraku dok je danas dizajner igara za američki think tank Center for Naval Analyses.

Littoral Commander je dostupna i široj javnosti po cijeni od oko 75 dolara. Spada u kategoriju tzv. ozbiljnih igara, onih koje se koriste za podučavanje složenih tema poput zdravstva, obrambene politike i diplomacije. No u njoj se ne radi o zabavi u klasičnom smislu – zamišljena je kao intelektualni laboratorij za razumijevanje sposobnosti, ograničenja i dinamike modernog ratovanja, piše Business Insider.

U središtu igre: Kill chain moderne bojišnice

Središnja tema igre je tzv. kill chain – lanac djelovanja u kojem senzori otkrivaju i identificiraju protivnika, prikupljaju podatke i prenose ih operaterima, a oni zatim izvršavaju napad, prije nego što to protivnik učini njima. Igra na taj način ilustrira proces F2T2EA: locirati, fiksirati, pratiti, ciljati, napasti i procijeniti učinak – ključan pristup u modernom ratovanju, posebno vidljiv u Ukrajini.

'U srži igre nalazi se upravo F2T2EA – bilo da se radi o kinetičkim sustavima poput raketa i dronova ili nekonvencionalnim oblicima poput elektroničkog ratovanja i kibernetičkih napada', objašnjava Bae.

Osim toga, podsjeća na klasične ratne simulacije 19. stoljeća, poput kriegspiela, žanra ratnih igara koje je koristila njemačka vojska. Svaka jedinica ima procijenjenu vatrenu moć, domet i brzinu. Igrači naizmjenično pomiču postrojbe, pokreću borbe (riješene bacanjem 20-strane kocke), opskrbljuju jedinice i pokušavaju ostvariti ciljeve poput uništenja neprijatelja, zauzimanja teritorija ili sprječavanja protivnika da ostvari stratešku poziciju.

Dodatna dimenzija je 'Influence Meter', mehanizam koji pokazuje kako javna podrška utječe na tijek kampanje. Naprimjer, ako igrač uništi tri neprijateljske jedinice u jednom potezu ili ako protivnik raketira grad s civilima, skala podrške se mijenja u njegovu korist i omogućava mu dodatne resurse.

Realistični scenariji i moderne sposobnosti

Igra uključuje više karti – od Tajvanskog tjesnaca i otoka Luzona do Malajskog prolaza i otočja Ryukyu (uključujući Okinawu). Scenariji obuhvaćaju bitke za ključne otoke, presretanje pomorskih konvoja te postavljanje ofenzivnih i obrambenih položaja.

SAD je predstavljen marinskim pješačkim vodovima potpomognutim amfibijskim vozilima, artiljerijom, protuzračnim jedinicama, logističkom potporom i ratnim brodovima – uključujući razarače i podmornice. S druge strane, kineska mornarička pješačka vojska raspolaže mehaniziranim vodovima, izviđačima, lakim tenkovima, haubicama i fregatama.

Takav redoslijed snaga odražava novu doktrinu potencijalnog pacifičkog sukoba – ne više masovne flote i divizije, već male, pokretne i teško naoružane postrojbe koje se bore za ključne otoke i strateške točke poput zračnih baza i položaja za protubrodske rakete. Američki marinski korpus već se prilagodio toj viziji kroz Force Design 2030, ukidajući tenkovske jedinice i stvarajući mobilne littoral pukovnije s naprednim raketnim sustavima.

Karta, kocka, i – sateliti

Igrači koriste 'Joint Capability Cards' – njih 200, podijeljenih na američki i kineski špil – a one predstavljaju komponente, tehnologije i sposobnosti kao što su dronovi, bombarderi, kibernetički napadi, obavještajna djelovanja, minska polja, specijalne operacije, topnička paljba i satelitsko izviđanje. Karte se 'kupuju' pomoću ograničenih 'zapovjednih bodova', čime se simulira strateška selekcija – jer zapovjednici nemaju mogućnost neograničene paljbe iz bombardera B-52 na klik.

Otkrivanje neprijatelja je ključno: jedinice su skrivene na karti i ne mogu se napadati dok ne budu otkrivene izviđanjem ili napadom. No čim ispale oružje, gube 'masku' – što igru pretvara u visokorizičnu partiju skrivača, u kojoj svaka greška može rezultirati preciznim raketnim udarom.

Jedinice za dalekometnu paljbu (poput raketnih baterija) imaju golemu moć, ali i ograničene zalihe streljiva. Isto vrijedi za sustave protuzračne obrane. Igrači moraju pažljivo birati kad i kako pucati – i kada štedjeti za važnije bitke.

Igra za generale – i građane

Bae je već razvio i nastavak igre – Littoral Commander: Baltic States – a u pripremi su i proširenja za Australiju, Japan i Norvešku. Uz obuku vojnih stručnjaka, cilj mu je približiti složenost suvremenog ratovanja široj javnosti.

'Htio sam da ljudi razumiju kako se taktičke i tehničke komponente kombiniraju u složenim vojnim misijama. Npr. dalekometna raketa ne znači ništa ako ne znaš gdje je neprijatelj', objašnjava Bae. 'Igra nije predviđanje budućnosti – to nitko ne može – nego prostor za promišljanje, istraživanje i razumijevanje onoga što nas možda čeka.'