EVOLUCIJA JEDNOG MITA

Riješen misterij čudovišta chupacabra

  • Autor: NJD
  • Zadnja izmjena 03.11.2010 15:35
  • Objavljeno 03.11.2010 u 15:35
Tportal

Tportal

Izvor: tportal.hr / Autor: Tportal

Priče o chupacabri svake godine postaju osobito popularne u vrijeme oko Noći vještica, međutim znanstvenici tvrde da su konačno riješili tu tajnu

Legenda o čudovištu koje pije krv domaćih životinja prvi se put pojavila sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća u Portoriku, a ubrzo se proširila Meksikom, SAD-om i stigla čak do Kine.

Prvi primjerci tijela navodnih chupacabri pronađeni su ove godine u lipnju. Međutim, istraživanja su pokazala da su leševi uglavnom kojoti oboljeli od šuge – bolesti koja izaziva snažan svrab, upalu kože i opadanje dlake.

Entomolog Barry O'Connor sa Sveučilišta Michigan, stručnjak za šugu i njezine uzročnike, grinje Sarcoptes scabiei, kaže da je time okončana potraga za znanstvenim objašnjenjima neobičnih susreta i svjedočanstava.

Zašto baš kojoti?

Sarcoptes scabiei kod ljudi uzrokuju svrab poznat kao scabies. Grinja buši kožu i u nju ispušta jajašca te izmet koji izaziva upalne reakcije obrambenog sustava. No dok je kod ljudi i primata svrab tek dosadna napast s kojom žive tisućljećima, kod kojota može izazvati teške upale, čak i smrt. Naime, grinje su tijekom evolucije naučile kako parazitirati na ljudima bez izazivanja ozbiljnijih posljedica koje bi bile kontraproduktivne i za samog nametnika. Sarcoptes scabiei s vremenom se, preko pasa, proširio na kojote, lisice i vukove. No te životinje nisu razvile kvalitetan obrambeni mehanizam, a nametnik još uvijek nije pronašao pravu mjeru za svoje napade. Tako oboljelim kojotima ispada dlaka, krvne žile se sužavaju, s vremenom nastupa opća iscrpljenost, a često i smrt.

Zašto se chupacabre opisuju kao krvopije?

Šuga bi mogla objasniti i zašto se chupacabre opisuju kao čudovišta koja vole krv domaćih životinja. Naime, upala često izaziva iscrpljenost kojota te se oni radije upuštaju u lakše, ali riskantnije napade na domaće životinje. Sisanje krvi vjerojatno je mali dodatak, odnosno pretjerivanje praznovjernih i lakovjernih ljudi.

Kako se razvijao mit?

Loren Coleman, direktor Muzeja za kriptozoologiju u Portlandu, priznaje da se većina navodnih susreta s chupacabrama može objasniti šugavim kojotima, međutim ističe da su prvi očevici opisivali dvonožna stvorenja.

'Godine 1995. chupacabre su opisivane kao dvonožna stvorenja visoka oko metar te prekrivena kratkom sivom dlakom', objasnio je Coleman.

Krajem 90-ih priča se počinje mijenjati kao u igri pokvarenog telefona.

Coleman vjeruje da su ljudi počeli izmišljati priče nakon gledanja ZF filma 'Vrsta' 1995. godine u Portoriku. 'Vrijeme premijere podudara se s prvim širenjem legende', kaže Coleman i dodaje da su 'prema prvim predodžbama chupacabre na leđima imale iste šiljke kao i glavni lik Sil'.

Druga mogućnost je da su chupacabre odbjegla skupina majmuna rezusa koji se često uspravljaju na stražnje noge. 'U Portoriku su se rezusi koristili za eksperimente s krvi. Moguće je da su neki od njih pobjegli', objasnio je Coleman.

 

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi