Potraga za izvanzemaljcima možda vodi do Mjeseca, a jedan znanstvenik tvrdi da bismo upravo tamo trebali tražiti prašinu mrtvih civilizacija
Umjesto radijskih signala i laserskih impulsa, prvi dokaz inteligentnog života izvan Zemlje mogao bi biti skriven u mikroskopskim česticama na površini Mjeseca. Nova teorija sugerira da bi ostaci davno nestalih izvanzemaljskih civilizacija mogli još uvijek kružiti galaksijom.
Potraga za inteligentnim životom u svemiru desetljećima se uglavnom svodi na traženje signala koje bi napredne civilizacije mogle slati u svemir. Međutim, nova znanstvena studija predlaže potpuno drugačiji pristup: možda ne bismo trebali tražiti žive civilizacije, nego njihove ruševine.
vezane vijesti
Autor rada, teorijski astronom Brian Lacki iz inicijative Breakthrough Listen pri Sveučilištu Oxford, smatra da je najveća prepreka u potrazi za izvanzemaljskom inteligencijom vrijeme. Svemir je star oko 13,8 milijardi godina, dok ljudska civilizacija postoji tek neznatan djelić tog razdoblja. Vjerojatnost da upravo sada koegzistiramo s nekom drugom tehnološki naprednom civilizacijom relativno je mala.
Zbog toga Lacki pretpostavlja da su veće šanse da pronađemo tragove civilizacija koje su odavno nestale.
Od megastruktura do svemirske prašine
U znanstvenim raspravama o izvanzemaljskoj inteligenciji često se spominju takozvani tehnopotpisi - tragovi tehnologije koji bi mogli ukazivati na postojanje naprednih civilizacija. Jedan od najpoznatijih primjera je Dysonova sfera, hipotetska golema struktura koja okružuje zvijezdu i prikuplja njezinu energiju za potrebe civilizacije.
Takve bi megastrukture morale biti neprestano održavane i njihovi orbitalni elementi pažljivo kontrolirani. Ako bi civilizacija koja ih je izgradila nestala, više ne bi bilo nikoga tko bi održavao stabilnost sustava.
Prema novoj teoriji, dijelovi Dysonove sfere tada bi se počeli međusobno sudarati pod utjecajem gravitacije. Ti bi sudari pokrenuli lančanu reakciju u kojoj bi se sve veći broj fragmenata usitnjavao do mikroskopskih razmjera, pretvarajući cijelu megastrukturu u sitnu prašinu.
Umjetna zrnca koja putuju galaksijom
Nastale čestice, koje Lacki naziva 'tehnološkim zrncima' ili tehnogranulama, mogle bi biti izbačene iz matičnog zvjezdanog sustava i nošene međuzvjezdanim vjetrovima kroz Mliječnu stazu, a s vremenom bi se ta umjetna prašina raspršila po međuzvjezdanom prostoru. Budući da Sunčev sustav neprestano kruži oko središta galaksije, moguće je da tijekom tog putovanja prolazi kroz područja u kojima se nalaze takve čestice.
Mali dio njih mogao bi završiti i unutar Sunčeva sustava, piše Gizmodo.
Zašto je Mjesec posebno zanimljiv
Lacki smatra da bi Mjesec mogao biti idealno mjesto za potragu za tim ostacima. Za razliku od Zemlje, Mjesec nema atmosferu, aktivnu geologiju ni vremenske procese koji bi tijekom milijuna godina izbrisali tragove mikroskopskih čestica.
Ako su umjetna zrnca doista stigla do našeg dijela galaksije, neka od njih mogla bi se i danas nalaziti u mjesečevom regolitu - sloju prašine i kamenja koji prekriva površinu Mjeseca. U tom slučaju prvi dokaz izvanzemaljske inteligencije možda neće doći u obliku radio poruke ili spektakularnog kontakta, nego kao mikroskopski ostaci tehnologije civilizacija koje su nestale prije nekoliko milijuna ili čak milijardi godina.
Studija je za sada objavljena kao preprint i još nije prošla stručnu recenziju, no otvara intrigantnu mogućnost da bi tragovi inteligentnog života mogli nadživjeti svoje tvorce i nastaviti putovati galaksijom dugo nakon njihova nestanka.
