Gornji stupanj rakete, mase oko 3,9 tona, trebao bi udariti u područje blizu kratera Einstein 5. kolovoza oko 6.35 sati, odnosno oko 8.35 po hrvatskom vremenu. Kretat će se brzinom od oko 8700 kilometara na sat.

Riječ je o dijelu rakete lansirane 15. siječnja 2025. godine s dva komercijalna robotska modula namijenjena slijetanju na Mjesec. Falcon 9 tada je u svemir ponio modul Blue Ghost američke tvrtke Firefly Aerospace i Resilience japanske tvrtke ispace. Blue Ghost uspješno je sletio na Mjesec u ožujku 2025., dok se Resilience nekoliko mjeseci poslije srušio tijekom pokušaja slijetanja, piše CNN.

Prvi stupanj Falcona 9, potisnik koji raketi omogućuje polijetanje, nakon lansiranja vratio se na Zemlju. Gornji stupanj nastavio je let i usmjerio oba modula prema Mjesecu, nakon čega je ostao u izduženoj orbiti oko Zemlje.

Pri misijama u niskoj Zemljinoj orbiti, u kojoj se nalazi i Međunarodna svemirska postaja (ISS), gornji stupnjevi raketa obično se usmjeravaju prema atmosferi, gdje većim dijelom izgore. Kod letova prema Mjesecu i drugih misija koje zahtijevaju znatno više energije takav manevar nije uvijek izvediv.

'Kod visokoenergetskih misija moramo izvesti drukčiji manevar kako bismo osigurali da se drugi stupanj zbrine u skladu s odgovarajućim pravilima i propisima', objasnila je Julianna Scheiman, direktorica NASA-inih znanstvenih programa i programa svemirskog broda Dragon u SpaceX-u.

SpaceX je takav manevar izveo i nakon lansiranja modula Blue Ghost i Resilience. Međutim, dugotrajno djelovanje Sunčeve aktivnosti te gravitacijskih sila Zemlje, Mjeseca i Sunca postupno je promijenilo putanju gornjeg stupnja i usmjerilo ga prema Mjesecu.

Da se nalazi na putanji sudara prvi su utvrdili neovisni astronomi koristeći javno dostupna promatranja. Putanju je poslije potvrdio i NASA-in Centar za proučavanje objekata bliskih Zemlji. 'Ne postoji nikakva opasnost za Zemlju', poručili su iz NASA-e, dodajući da će objekt nastaviti pratiti radi uvježbavanja sustava, a nakon udara pokušati snimiti novonastali krater.

Astronomi uzbuđeni

Astronomi u Sjevernoj i Južnoj Americi, odakle će postojati najbolji uvjeti za promatranje, usmjerit će prema Mjesecu zemaljske i svemirske teleskope. Udar neće biti vidljiv golim okom, a zbog položaja na osvijetljenom dijelu Mjeseca mogao bi biti teško uočljiv čak i profesionalnim instrumentima.

Bljesak nastao u trenutku sudara vjerojatno će trajati najviše jednu sekundu. Mjesto udara nalazit će se blizu ruba Mjesečeva diska gledanog sa Zemlje. 'Zamislite li Mjesec kao brojčanik sata, objekt će udariti otprilike ondje gdje se nalazi broj deset', objasnio je Paul Wiegert, profesor astronomije i fizike na Sveučilištu Western u kanadskom Londonu.

Problem je, dodao je, to što će taj dio Mjeseca u trenutku udara biti osvijetljen Sunčevom svjetlošću, zbog čega bi kratki bljesak mogao ostati gotovo neprimjetan. Znanstvenici ipak polažu više nade u oblak prašine i krhotina koji će se nakon udara uzdići iznad površine i biti osvijetljen Suncem.

Računalne simulacije pokazuju da bi vanjski dio oblaka izbačenog materijala mogao dosegnuti visinu od 15 do 20 kilometara, dok bi njegov središnji stup mogao narasti između 75 i 100 kilometara. Prašina bi se mogla proširiti oko 180 kilometara od mjesta udara i ostati vidljiva osjetljivim teleskopima nekoliko minuta.

Južnokorejska lunarna letjelica Danuri pokušat će snimiti gornji stupanj Falcona 9 neposredno prije udara. NASA-in Lunar Reconnaissance Orbiter potom bi trebao fotografirati mjesto sudara i usporediti nove snimke s onima nastalima prije udara.

Procjenjuje se da će sudar stvoriti krater širok između 20 i 30 metara. Budući da su znanstvenicima poznati masa, brzina i približan smjer kretanja raketnog stupnja, usporedba predviđanja sa stvarnim posljedicama udara mogla bi pomoći u boljem razumijevanju nastanka kratera i ponašanja Mjesečeva regolita, rastresitog sloja prašine i kamenja koji prekriva površinu.

Meteoroidi i drugi prirodni objekti redovito udaraju u Mjesec. Astronauti iz programa Apollo, kao i posade kasnijih misija, povremeno su opažali kratke bljeskove nastale takvim sudarima. Udari umjetnih objekata znatno su rjeđi, iako ih je nekoliko bilo namjerno izvedeno u sklopu znanstvenih misija.

Znanstvenici se pripremaju

NASA je, primjerice, 2009. namjerno usmjerila sondu LCROSS i dio njezine rakete prema području blizu Mjesečeva južnog pola kako bi analizirala materijal izbačen udarom i potražila tragove vode. Predstojeći udar Falcona 9 nije planiran kao znanstveni eksperiment, ali će znanstvenici pokušati iskoristiti priliku.

'Znamo da udar stvara krater i izbacuje materijal, ali taj proces još ne razumijemo dovoljno detaljno', rekao je Wiegert. Pitanje je posebno važno zbog sve većeg broja misija koje se šalju prema Mjesecu. Za razliku od Zemlje, Mjesec nema gustu atmosferu u kojoj bi svemirski otpad izgorio prije nego što dosegne površinu.

Ne postoji jedinstven, formaliziran sustav za praćenje svemirskog otpada izvan neposredne blizine Zemlje. Odbačeni dijelovi raketa i letjelica na udaljenim orbitama često se otkrivaju tek u sklopu astronomskih potraga za asteroidima i drugim objektima koji prolaze blizu našeg planeta.

Takvi bi udari u budućnosti mogli biti opasni za astronaute, stambene module, znanstvene instrumente i letjelice na površini Mjeseca. Kamenje izbačeno sudarom može se kretati velikom brzinom i pasti desecima ili stotinama kilometara od mjesta udara.

'Riječ je o komadićima stijena koji se kreću vrlo velikim brzinama, usporedivima s mecima. Zato moramo bolje razumjeti te procese kako bismo ih mogli ukloniti kao izvor rizika', rekao je Wiegert.

NASA u sklopu programa Artemis planira postupno uspostaviti trajniju ljudsku prisutnost na Mjesecu, dok vlastite misije pripremaju Kina, Indija, Japan, europske zemlje i brojne privatne kompanije. S porastom prometa između Zemlje i Mjeseca rast će i potreba za jasnijim pravilima o tome gdje i kako zbrinjavati odbačene raketne stupnjeve.

'Kao znanstvenica, vrlo sam uzbuđena zbog mogućnosti promatranja ovog događaja', rekla je Scheiman. 'No sa NASA-om i drugim nadležnim agencijama istodobno radimo na pitanju koji je najbolji način budućeg zbrinjavanja gornjih stupnjeva nakon visokoenergetskih misija u sustavu Sunca, Zemlje i Mjeseca.'