Pet godina nakon što je pandemija covida-19 paralizirala svijet, znanstvenici počinju uviđati dugoročne posljedice koje je globalna izolacija ostavila na najmlađe. Od emocionalnih i socijalnih poteškoća do ozbiljnih obrazovnih i ekonomskih posljedica – 'pandemijska djeca' možda će se cijeli život nositi s posljedicama krize koju nisu ni razumjela
U vrtiću u kalifornijskoj Santa Monici odgojiteljica Rebekah Underwood primjećuje razlike među djecom rođenom 2020. godine. 'Mnoga ne znaju skakati na obje noge, boje se penjanja i teško podnose glasne zvukove', kaže. Njezina škola čak je morala privremeno ukinuti glazbeni program jer je buka instrumenata plašila djecu. Tek sada ga postupno vraćaju, piše BBC.
Djeca koja su bila bebe tijekom najstrožih lockdowna nisu vidjela druga lica, nisu čula raznolike glasove ni mahnula nepoznatim ljudima u parku. Studija Born in Covid Year Core Lockdown Effects u Engleskoj pokazuje da ta generacija ima siromašniji vokabular i slabije izvršne funkcije. 'Iako izgledaju kao da ne rade ništa, bebe zapravo intenzivno uče kroz društvenu interakciju', ističe psihologinja Nicola Botting.
vezane vijesti
Izgubljene školske godine
Više od 1,6 milijardi djece diljem svijeta izgubilo je kontinuitet obrazovanja. U SAD-u je prosječna škola bila zatvorena 5,5 mjeseci – u nekim slučajevima i mnogo dulje. Istraživanja pokazuju da su učenici u prosjeku izgubili sedam mjeseci matematičkog znanja, s još gorim rezultatima u siromašnijim i migrantskim zajednicama.
'Ove rupe u znanju ne nestaju same od sebe', upozorava Maciej Jakubowski, istraživač sa Sveučilišta u Varšavi. Njegova analiza pokazuje da bi ovi gubici mogli godišnje koštati američko gospodarstvo i do 188 milijardi dolara. Slični trendovi zabilježeni su diljem Europe i svijeta, a najviše su pogođeni predmeti poput matematike i prirodnih znanosti.
Obrazovne razlike i pad kompetencija nisu započeli s pandemijom, već su samo ubrzani. Dugogodišnje praćenje vrtićke djece u SAD-u pokazalo je da su im jezične, komunikacijske i socijalne vještine u padu već godinama – ali je pandemija donijela strm pad.
Fizičko zdravlje djece, zanimljivo, nije se pogoršalo u istoj mjeri – vjerojatno zbog veće svijesti o javnom zdravlju ili više vremena provedenih na otvorenom tijekom prvih mjeseci zatvaranja.
Emocionalna zrelost i trauma
Zanimljivo je da su neka istraživanja pokazala i rast emocionalne zrelosti kod djece tijekom pandemije. 'Djeca su bila izložena složenim temama – smrti, neizvjesnosti, tjeskobi – što im je možda ubrzalo emocionalni razvoj', kaže Judith Perrigo s UCLA.
Ipak, mnogi su razvili i simptome depresije, anksioznosti i probleme u ponašanju. Djeca iz stabilnijih i aktivnijih obitelji lakše su prošla kroz to razdoblje, a ona s pretjerano zaštitnički nastrojenim roditeljima trpjela su veći stres.
Sociologinja Tandy Parks kaže da i dalje radi s djecom koja se teško odvajaju od roditelja, a oni im ne znaju postaviti granice ili podržati osnovne razvojne faze poput odvikavanja od pelena. 'Razgovori koje danas vodim s roditeljima četverogodišnjaka isti su kakve sam prije imala s roditeljima dvogodišnjaka', kaže.
Istraživači naglašavaju da razumijevanje posljedica pandemije ne služi samo za pripremu za neku buduću krizu, već i za bolje razumijevanje djece koja rastu u izoliranim ili marginaliziranim uvjetima. Potrebna je koordinirana politika, uz ulaganja u dodatnu podršku i obrazovne intervencije, jer, kako Perrigo upozorava: 'Ako ništa ne učinimo, ti trendovi se neće sami od sebe popraviti.'
A ipak nada postoji. Underwood vidi znakove oporavka u novoj generaciji djece. 'Više skaču, bolje podnose glazbu, postaju hrabriji', kaže. 'Vidimo napredak. I to je važno.'
