Nasilje i škakljive teme u videoigrama vječita su tematika moralista, pedagoga i političara. Svi se njima bave, a malo tko ih, na kraju priče, u cijelosti razumije. Promatrači koji cijelu stvar gledaju, a ne igraju, na fenomen gledaju sasvim drukčije od ciljane publike, što u principu znači da se na kraju dana svi sukobi svode na pitanje gledišta. Ovdje govorimo o igrama koje na prvi pogled izgledaju opasno i kontroverzno, a zapravo su satire ili slijede tematike već prisutne u naslovima sličnog žanra.

Onaj dio priče kada se podvlači crta i općenito ograđuje od videoigre razlog je zbog kojeg je ova tema u krajnjoj liniji i nastala. U njoj donosimo niz igara koje su toliko uvrnute da malo koji argument može stati u njihovu obranu. Dalo bi se diskutirati o tome koliko bi neke od njih bile kontroverzne da su izašle danas, no sasvim je jasno da se radi o tipu igara koje su u vrijeme izlaska, što zbog sadržaja, što zbog reklamne kampanje, stvorile pravi skandal.

RapeLay

RapeLay je igra koja kao inspiraciju uzima jedan od najkukavnijih i najnehumanijih zločina te ga koristi kao ključan element igre. Silovanje je, kao što vjerojatno znate, strahovit tabu i tema koju u rukavicama obrađuju TV serije i filmovi, a kamoli videoigre. RapeLay, pogodili ste, dolazi iz Japana, a cijela mu je tematika seksualno zlostavljanje žena u podzemnoj željeznici. Cilj igre je naime uspješno silovati tri mlade žene, od kojih je jedna vrlo vjerojatno maloljetna, te ih pretvoriti u seksualne robinje. Motivi koji glavnog lika potiču da radi to nepoznati su i očigledno nebitni. Također je relativno lako zaključiti da on do kraja igre ne odgovara za svoje zločine.

Kao što to obično biva, RapeLay je prouzročio lavinu kritika nakon dolaska na Zapad. U Australiji i Engleskoj su, recimo, političari otvoreno iskoristili naslov kao glavni razlog za uvođenje cenzure i pojačanu regulaciju digitalnog sadržaja. Ovo je pogotovo došlo do izražaja nakon što je ustanovljeno da je igru bilo moguće naručiti preko Amazona iako je zabranjena izvan Japana. Najbolji dio ove priče iz polusvijeta citat je autora igre koji su usporedili čin silovanja s ubojstvom te zaključili da je potonje kalkulirani i sadistički čin te kao takav puno gori od prvog.

Mortal Kombat

Dobro, sasvim je jasno da je ovu listu bilo nemoguće složiti bez spominjanja jedne od najnasilnijih igara u povijesti. Mortal Kombat borilačka je igra koja slavi apstraktno nasilje te je jedan od razloga zbog kojih danas uopće postoji sustav za procjenu videoigara. Zahvaljujući digitaliziranim sprajtovima, ovaj Acclaimov naslov imao je zapanjujuće jezivu razinu realizma, pogotovo usporedimo li ga s drugim igrama iz 16-bitne ere. Animacije ubojstva, odnosno fatalityji, nakon niza poduljih sudskih procesa doveli su do uspostave ESRB-a, komisije za cenzuru. Naravno, pikselizirane animacije smrti i nasilja koje su tada uzrokovale užas danas izgledaju smiješno, no vodite računa o tome da su stvari bile puno drukčije 1992.

Manhunt

Neke igre koriste nasilje kao svojevrsnu podlogu za crnu komediju, no Manhunt je sve pomaknuo korak dalje. Riječ je o iznimno brutalnom i realističnom prikazu ubojstva. Uostalom, mašta ima relativno malo mjesta za manevriranje nakon što pročitate da preuzimate ulogu osuđenika na smrt koji je kaznu zaradio snimajući snuff filmove. Bolesna priča je, doduše, samo jedan od razloga zbog kojih je ova igra privukla veliku količinu negativnog publiciteta. Jedan od glavnih je vrlo brutalan prikaz ubijanja neprijatelja. Igrači naime mogu izabrati to koliko brutalno misle smaknuti protivnika, a razina egzekucije varira od korištenja žičane ograde, preko malih sjekira, sve do plastičnih vrećica.

Cijelu stvar podržava sustav zvjezdica koje igrači 'zarađuju' ubijajući neprijatelje na najbolesnije moguće načine. Recenzenti su Manhunt vrlo brzo opisali kao antinasilnu igru zbog koncepta koji je napravljen tako da bi igrača zgrozio, a ne potaknuo na više ubijanja, natjeravši ga da promisli nad nehumanošću vlastitih djela. Igra je također hvaljena zbog vrlo učinkovitog i nesuptilnog proučavanja mračne strane ljudske psihe.

Čak i nakon sagledavanja ovih faktora, mnogi jednostavno nisu mogli probaviti mračnu i iznimno bolesnu tematiku koja je Manhuntu donijela zabranu prodaje u Novom Zelandu i Australiji. 

Wolfenstein

Wolfenstein je majka moderne pucačine iz prvog lica, naslov koji je stvorio stotine izvrsnih igara za PC što će prirediti teren za evergrine koje igramo i danas. Da nema Wolfensteina, ne bi bilo Call of Dutyja, Battlefielda, a bogami ni Overwatcha. Wolfenstein je u svijet igara premijerno uveo 3D dizajn nivoa i mehanike pucanja koje će s vremenom postati arhetip, po kojem se stvara ostatak igara pucačkog žanra. Uzmemo li sve ovo u obzir, definitivno nije pretjerivanje prozvati ga jednom od najvažnijih igara u povijesti.

U Wolfensteinu preuzimamo ulogu židovskog vojnika koji nemilosrdno tamani nacističke vojnike. Cijela igra je neka vrsta simbolične osvete za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata te shodno tome koristi kolektivnu mržnju kao dobru podlogu za nezamislivu količinu dobrog starog digitalnog nasilja. Iako ubijanje nacista neće uzrokovati prevelik broj javnih protesta, pojavljivanje svastike i glorificiranje nacizma ponukali su vlasti u Švedskoj i Njemačkoj da zabrane igru.

Carmageddon

U slučaju da ne spadate među stare jarčine poput autora ovog članka, koje su igrale Carmageddon kada je izašao, evo kratkog opisa - zamislite Twisted Metal, samo s puno mrtvih pješaka koje svojim superbrzim automobilom doslovno rasipavate u komadiće. Kao što ste i pretpostavili, igra je izazvala priličnu količinu kontroverzi kada se na tržištu pojavila davne 1996.

Pikselizirani leševi i kockasta grafika danas vjerojatno ne bi stvorili ama baš nikakvu reakciju publike, no i dalje imaju onu morbidnu notu koja satiričnu i zabavnu igru odvaja od morbidne i sadističke. Uostalom, sam koncept gaženja civila ni zbog čega drugog osim zabave relativno je uvrnut. U to je doba sama spoznaja da negdje postoji dijete koji za ekranom tjera svoj digitalni automobil u digitalnog pješaka stvarala sliku tog istog djeteta za volanom vozila njegovih roditelja kako istu tu stvar radi u stvarnosti.

Carmegeddon ja nakon izlaska cenzuriran u većini zapadnih zemalja, a u nekima, poput Engleske, ljude su u igri zamijenili zombiji koji, evidentno, imaju manja prava i očito nije toliko odvratno kada njih pregazite.