Dan sigurnijeg interneta obilježava se od 2004. godine svakog drugog dana drugog tjedna drugog mjeseca s ciljem promocije važnosti sigurnijeg i odgovornijeg korištenja informacijskih tehnologija, uz poseban naglasak na djecu i mlade.

Inicijativa pokrenuta u okviru Programa za sigurniji internet Europske komisije, u organizaciji Europske mreže centara za sigurniji internet (INSAFE) i Međunarodne zajednice online linija za pomoć (INHOPE), proširila se dosad na oko 130 država diljem svijeta.

U Hrvatskoj biva obilježen raznolikim aktivnostima poput predavanja, online kvizova, radionica i gostovanja policijskih inspektora u obrazovnim ustanovama. Lani je u programima sudjelovalo 198 škola i devet tisuća učenika.

Krajem prošle godine Hrvatski Telekom je u sklopu svoje inicijative Šeraj pozitivu, blokiraj negativu predstavio rezultate međunarodnog istraživanja EU Kids Online. Rezultati istraživanja provedenog na djeci i mladima između devet i 17 godina u 33 države daju razloga za zabrinutost.

Većina mladih ima pravo na pristup internetu kada god žele. Međutim tek je svaki četvrti ispitanik u dobi od devet do 14, odnosno svaki treći u dobi od 15 do 17 godina izrazio zabrinutost za svoju privatnost na internetu.

Bolji internet kreće od tebe

Iako su tri četvrtine djece u dobi od 15 do 17 godina bile izložene uvredljivim i uznemirujućim porukama, tek svaka deseta mlada osoba potražila je pomoć bližnjih nakon što je bila izložena takvom sadržaju. Trećina mladih putem interneta komunicira s osobama koje ne poznaje, a svaki četvrti tinejdžer u dobi od 15 do 17 godina susreo se s osobom koju je upoznao online.

Krovna organizacija INSAFE svake godine odabire temu kojoj se posvećuje posebna pozornost, poput primjerice borbe protiv nasilja na internetu ili društvenih mreža. Ove godine Dan sigurnijeg interneta bit će obilježen u utorak 6. veljače, a tema će biti 'Stvaraj, poveži i dijeli poštovanje: Bolji internet kreće od tebe'.

Iako je primarno namijenjen brizi za djecu i mlade, Dan sigurnijeg interneta prilika je za sve nas da promislimo kako web možemo učiniti mjestom na kojem iskazujemo poštovanje i uvažavamo različitosti te počnemo svakodnevno djelovati u tom smjeru.

Igor Kanižaj, potpredsjednik Društva za komunikacijsku i medijsku kulturu te koordinator hrvatskog tima u projektu EU Kids Online, smatra kako je najveći izazov to što nismo svjesni svih prilika i prijetnji s kojima se danas susrećemo u svijetu informacijsko-komunikacijskih tehnologija.

Olako pristajemo na podilaženje publici

'Nije nam stalo do zaštite privatnosti, ne razmišljamo o digitalnim tragovima koje ostavljamo, ne prepoznajemo medijske manipulacije i manipulacije medijima, lažne vijesti, propagandu, ne prijavljujemo govor mržnje koji vidimo u medijima i na društvenim mrežama, ne tražimo kvalitetniji sadržaj, olako pristajemo na podilaženje publici i niskim strastima, ne tražimo pomoć…

Izazovi su možda još veći kada je riječ o računalnoj sigurnosti jer podrazumijevamo da znamo sve i da smo dovoljno informirani, pa time i sigurni.

Sve ovo je rezultat između ostaloga loših obrazovnih modela u kojima sve prošle generacije nisu učile kako odgovoriti na navedene izazove. Trebamo raditi i na boljoj komunikaciji između roditelja i djece', rekao je tportalu Kanižaj.

Potrebno je osnaživanje na svim razinama, od vrtića do fakulteta, kao i uključivanje što većeg broja dionika te puno više ulagati u preventivne modele i edukaciju.

'Kroz projekt Djeca medija u zadnjih šest godina obišli smo više od 100 škola i javnih institucija. Treba pojačati te aktivnosti, ali i roditelji sami moraju tražiti pomoć.

Potrebna je evolucija kritičkog promišljanja

Svi telekomunikacijski operateri trebaju preuzeti odgovornost. Ministarstva moraju temeljito provoditi, a tek onda mijenjati zakone. Agencija za odgoj i obrazovanje mora razviti nove modele osnaživanja učitelja i profesora. Ravnatelji i stručni suradnici trebaju dodatnu edukaciju. Svi skupa moramo shvatiti važnost odgovornog korištenja medijima i društvenim mrežama.

Nije rješenje samo u informatici, kodiranju i robotici, već i u dekodiranju. Dok se provodi STEM revolucija, potrebna je evolucija u kritičkom promišljanju o medijskom sadržaju', upozorava Kanižaj.

Evo i deset pitanja koja Kanižaj predlaže za promišljanje na putu do sigurnijeg boravka na webu:

• Otkrivam li previše svojih digitalnih tragova?
• Koristim li pouzdane izvore informacija?
• Znam li što je IP adresa i što se kroz nju može saznati o mojim navikama u virtualnom svijetu?
• Prepoznajem li vjerodostojan sadržaj, stranice i izvore?
• Znam li kakve podatke programi i platforme prikupljaju o meni?
• Kršim li prava na privatnost i autorska prava drugih osoba?
• Tražim li informacije iz više izvora?
• Sudjelujem li sam/sama u proizvodnji sadržaja?
• Znam li kritički vrednovati sadržaje kojima sam izložen/a?
• Znam li kako funkcioniraju društvene mreže i što su algoritmi?