Godinama prije Facebooka i Instagrama zaljubljenici u fotografiju mogli su pronaći svoje mjesto na virtualnoj platformi Žičani okidač, a 23 godine kasnije hrvatski portal Fotozine i dalje je jedna od omiljenih virtualnih destinacija za lokalne fotografe. Razgovarali smo s njegovim autorom, fotografom Jankom Belajem
Ako se bavite fotografijom i živite na ovim prostorima, vrlo je izvjesno da ste bar u nekom trenutku naišli na Fotozine, portal za fotografiju nastao 6. lipnja 1998., kada je koncept moderne društvene mreže većini internauta bio prilično stran. Fotozine.org postoji kao svojevrsna relikvija prošlog vremena, sveprisutan podsjetnik na eru u kojoj je komunikacija globalnom mrežom postojala na puno lokaliziranijoj razini. Za razliku od mnogih sličnih internetskih stranica, Fotozine.org je opstao. On nastavlja rasti kao okupljalište hobista i profesionalaca te, više ili manje, jedno od najboljih mjesta na kojima bilo tko može pogledati prekrasne fotografije naših autora.
Janko Belaj, osnivač i urednik Fotozina, osnovao je stranicu 1998. kao virtualnu platformu za izlaganje fotografija. Većina online komunikacije među autorima i provodila se putem Useneta ili BBS-a (udruge su u to vrijeme bile, riječima našeg sugovornika, 'bastioni' biljega i dopisnica'), što je s vremenom dovelo do druženja uživo kao što je FotoPiva i naknadnog pokretanja Žičanog okidača na GeoCitiesima. Stranica je, prisjeća se Belaj, imala jednu galerija s tri fotografije, nekoliko fotokemijskih recepata i jedna 'vic-recenzija'.
Fotozine se pokazao izvrsnom idejom upravo zbog mogućnosti objave radova na virtualnoj platformi. Sjećanje na osnivanje stranice dokumentirano je u članku Miroslava Ambruša Kiša za Večernji list, u kojem je uoči prve godišnjice stranice pisao o sve popularnijoj virtualnoj galeriji.
Jeka prošlog vremena
Fotozine.org je nastao u eri prije sveprisutnosti smartfona, Facebooka i Instagrama. Osjećaj stvaranja stranice koja okuplja fotografe i ne zabrinjava se lajkovima i shareovima bio je... super, saznajemo.
IZ FORUMA U PORTAL
Belaj o počecima Fotozinea
'Bilo je i zabavno i naporno jer sam tada potencijalne članove doslovno vukao za rukav, sadržaj za objavljivanje slali su na moju e-mail adresu, a ja sam svaku stranicu kucao u html-u. To me prisililo učiti perl i izvoditi svakojake 'bijesne gliste', a moram napomenuti da nisam programer i da sam se podosta mučio. No s druge strane, ne mogu ne spomenuti da smo još 1999. imali aukcije po uzoru na eBay, a koji je s javnim radom krenuo tek godinu ranije.
Ugašeno je to već 2000. godine (ili 2001.?) jer je interes bio premali – za sitne bedastoće (i poneku preskupu igračku) nadmetalo se tek nekoliko osoba koje su se i uživo nalazile pa online aukcija nije imala odviše smisla. Sasvim je drugačije bilo s kliCkalicom, koja još uvijek traje i s blendom – svojevrsnim krugom mrežnih veza, kojim smo omogućili i rudimentarni forum', kaže Belaj.
Fotozine kakav danas poznajemo uobličen je u formu internetskog portala oko veljače 2005., kada je Belaj na platformi zabilježio prijavu prvog člana. Sjećanja na ljepša vremena podupiru i fotografije raznih 'analognih' fotozinskih druženja koja su se, na veliku žalost skoro svih članova, prorijedila u eri pandemije.
'O da, strašno nam fale', komentira Belaj. 'Imali smo ih redovito u Zagrebu i nekoliko širom Hrvatske (Osijek, Biograd, Plitvice, Gradiška…), a posljednjih godina ustalili smo se u Kamačniku pokraj Vrbovskog. I ne govorimo samo o velikim godišnjim druženjima, već i onim malim, a kudikamo češćim FotoPivama, FotoKavama i FotoMakjatima…', objašnjava.
Jedna stvar u koju je siguran, kaže, činjenica je da fotografija zaživi tek kad je na tuđem zidu.
vezane vijesti
Fotozine u eri Facebooka
Fotozin, koliko god ga voljeli njegovi članovi, u suvremenoj eri polako stagnira zahvaljujući platformama poput Facebooka i Instagrama. Premda velik broj posjetitelja portala Fotozine.org uživa u old school pristupu, što pokazuje nedavna statistika, stranica je daleko od svojih najboljih godina.
Na pitanje o budućnosti Fotozina, Belaj se požalio na rapidno napredovanje tehnologije i web platformi koje, svaki put kad uspije nešto pripremiti, jednostavno pregaze njegova rješenja. Uz pomoć nekoliko znanaca programera koji su mu odlučili pomoći, naš sugovornik je optimistično najavio 2022. kao godinu u kojoj će posjetitelji vidjeti novo lice Fotozina.
Poziv za znatiželjne
A što je s novim članovima? Belaj nam je uz smiješak kratko odgovorio: 'Nek' se priključe!' Fotozine nije moderan internetski časopis i nema doseg Facebooka ili Instagrama, ali s druge strane, nema reklama i nerazumne cenzure te uz sve ostalo nudi puno savjeta. Jedno što je sigurno je - čim završi pandemija, članovi Fotozina s radošću će zamijeniti virtualno druženje onim uživo.
