Dino Merlin prisjetio se svog posljednjeg susreta s Halidom:

'Topla soba. Listopadska noć. Neka blagost u njoj. Drijemao je i kroz san mu se s usana omakla psovka kad smo ga okretali na bok. Nasmijali smo se. Pričao sam mu Sidranove i Gljivine fore. Opet smo se malo smijali. Da ne bi plakali. Da prevarimo bol. Da prevarimo smrt. Donio sam mu čokoladu Merci. Merci, Halide.'

'Milovao sam mu kosu, ruke i stopala. Čiste bijele priglavke. Halidove priglavke. Kakav je to minimalizam. Nešto tako jednostavno, tako posebno, nešto tako potrebno, kao brašno, kao papir, kao sol. Nešto tako toplo. Kao Halid. Putuj bijela ptico. U džennetski vinograd. Dok se takva duša rodi, mnogo će vode Bosnom proteći do tad. Gdje god da si, voljen da si.'

Više pročitajte OVDJE.

Enis Bešlagić održao je govor koji je natjerao suze na oči svih prisutnih:

'Halid me je najviše zadivio ljudskošću, dobrotom. Bio sam tako neki student, a on je išao na kavu sa mnom, ručao. Nije on samo naš. Nije on sarajevski, nije bosanski, nije. Njega je Bog poslao na ovu zemlju... Jučer se desila jedna katarza. Ja danas osjećam snagu i moć, djeca i ljudi koji su širom svijeta tražili dozvole, javljali mi se. Rekli su da će, ako treba, držati zvučnike u rukama... To su ljudi koji ga nisu poznavali, nisu popili kavu, a voljeli su ga. Gdje su kolege, gdje su svi... Zato sam se angažirao. Gradio sam svoju karijeru, on je imao jugoslavensku. Teško je kada gradite karijeru u zemljama koje su prošle rat.'

'Nije bilo lako raditi tada. Bilo je teško. A on je spajao, bio voljen. Da se ne lažemo, svi su bili dobri s Halidom. Hvalili su se dijamantom, ali to ne znači da si dijamant ako si pored njega. Znajući koliko je volio Dinu, Sejdu, unuke, koja je to radost bila kad su se rodili. To je bila njegova nova životna katarza. Možete biti sretni što ste imali takvog oca, djeda. Budite ponosni', rekao je glumac, a salom je odjeknuo aplauz.

Osman Džiho, TV autor, voditelj i kum porodice Bešlić oprostio se od Halida:

'Upoznali smo se 1985. godine, slučajno, ali znate, ništa nije slučajno. Imao je turneju tada, došao je u moje selo kod Mostara. Ja mlad i lud priđem njemu i pitam: 'Bavim se malo glumom, mogu li nastupiti s vama?' On i Gljiva kažu, može naravno. Došli smo u Jablanicu, pitam željezničara: 'Kakav je ovo grad, nema kuća, nema puta.' Rekao mi je čovjek da sam izašao na pogrešnoj stanici, 3 kilometra daleko. Išao sam pravo, kada sam vidio most, rekao sam sebi: 'Idem do velikog Halida'. On je bio duša, glas svoje Bosne, za mene kum, brat, učitelj. Njegove pjesme nisu bezvremenski hitovi, već cijeli život. Danas mogu reći, završio sam akademiju Halida Bešlića. On je bio profesor mog života i režiser. Hvala ti, Halide, za sve kadrove našeg života, za svaku pjesmu. Dva puta sam se rodio - prvi put kada me je majka rodila, drugi put kada sam upoznao Halida Bešlića', rekao je Džiho.

'Mnogi i ne znaju da je bio jako humorističan. S njim je bilo predivno sjediti, provoditi vrijeme, družiti se s njim bila je velika privilegija, a mi smo se družili od 1975. kad smo počeli svoje karijere... govoriti o Halidu Bešliću je vrlo jednostavno, jer je on to sam odredio. Dobar čovjek do bola, velika zvijezda, zemaljski popularan, a običan. Odličan prijatelj, susjed, nikad sebičan... to je vrlo teško postići, a sve te vrline, i sve druge koje je teško pobrojati, imao je naš dragi Halid Bešlić', rekao je Haris Džinović.

Brojni građani komemoraciju prate putem velikih ekrana postavljenih na trgu Susan Sontag. Mnogi su ponijeli cvijeće, a malo tko je ostao ravnodušan kada su krenula obraćanja Halidovih unuka, prijatelja i kolega.

Emir Hadžihafizbegović održao je dug govor za Halida, kojeg je poznavao više od 40 godina. Potom se okupljenima obratio i Nazif Gljiva, autor njegovih brojnih hitova.

'Dali smo sve što smo imali. Halide, dobri ljudi te ispraćaju kao nikog dosad. Ispunio si svoju misiju na dunjaluku i Allah će te nagraditi džennetskim ljepotama.'