Studija objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences otkriva neočekivani izvor globalnog zagrijavanja skriven duboko ispod površine oceana. Istraživači sa Sveučilišta u Rochesteru identificirali su mehanizam koji bi mogao postati aktivniji kako se planet sve više zagrijava.

Kako ističu, to bi moglo dovesti do povratne sprege koja bi mogla intenzivirati klimatske promjene.

Tim istraživača analizirao je globalni skup podataka o prisutnosti kisika i metana u oceanskim vodama te pomoću računalnih modela analizirao kontradikciju koja ih je godinama mučila - zašto površinske vode oceana, koje sadrže puno kisika, u atmosferu ispuštaju metan?

Rezultati analize pokazali su da se u oceanima događa specifičan mikrobni proces. Određene bakterije, koje proizvode metan dok razgrađuju organski materijal, rade to samo kad nedostaje fosfata. 'To znači da je nedostatak fosfata primarni kontrolni faktor za proizvodnju metana i emisije na otvorenom oceanu', kaže Thomas Weber, izvanredni profesor na Odjelu za znanosti o Zemlji i okolišu Sveučilišta Rochester.

Ovo otkriće mijenja način na koji znanstvenici gledaju na pojavu metana u oceanu. Naime količina metana u vodama bogatim kisikom mogla bi ukazivati na nedostatak fosfata, a to bi moglo utjecati na intenzitet klimatskih promjena.

'Klimatske promjene zagrijavaju ocean od vrha prema dolje, povećavajući razliku u gustoći između površinskih i dubokih voda', pojašnjava Weber, dodajući: 'Očekuje se da će to usporiti vertikalno miješanje koje nosi hranjive tvari poput fosfata iz dubine.'

Manje miješanje znači da manje hranjivih tvari dopire do površine, a to bi ističu znanstvenici, moglo dovesti do nedostatka fosfata i rasta mikroba koji proizvode metan na površini oceana. Ako se to dogodi, ocean bi mogao ispustiti više metana u atmosferu i time pojačati efekt staklenika. Topliji oceani dovode do većih emisija metana, a to doprinosi daljnjem zagrijavanju i petlja je zatvorena.

Znanstvenici upozoravaju da ova vrsta petlje još nije uključena u većinu glavnih klimatskih modela. A upravo bi uzimanje ovakvih interakcija u obzir moglo biti ključno za razumijevanje toga koliko brzo i koliko ozbiljno će klimatske promjene napredovati.

'Klimatska predviđanja često predviđaju interakcije između promjenjivog okoliša i prirodnih izvora stakleničkih plinova u atmosferi. Naš rad pomoći će popuniti ključnu prazninu u njima', ističe u objavi za medije Weber.