Köprüner je rođena u Benkovcu, a odrasla u Zadru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, smjer energetika te karijeru započela u Bagatu kao razvojna inženjerka, radeći i na konstrukciji specijalnih alatnih strojeva. Magistrirala je sredinom 80-ih, a potom odlazi u Njemačku gdje se usmjerava na analize tržišta i troškova, stječući novo razumijevanje konkurentnosti u strojogradnji.

Kao Zadranka koja je otišla u Njemačku, godinama je sudjelovala u povezivanju i pomaganju kolegama iz bivšeg Bagata i SAS-a, uključujući i traženje kupaca te podršku u procesima koji su prethodili privatizaciji. Istaknula je da su u to vrijeme domaći inženjeri i radnici u SAS-u bili na visokoj razini svjetske strojogradnje, te da je sama sudjelovala u pokušajima pronalaska rješenja za budućnost tvrtke. No, nakon povratka u Zadar, doživjela je kulturni šok.

'Izašla sam i vidjela sam Bagat gdje sam radila, isto u jednom jadnom stanju, a kolege su mi rekle da se tu planiraju raditi stanovi. To je jedna zgrada koju je naš akademik Nikola Bašić projektirao, izvrsna je, stvarno, sve je rađeno po svim svjetskim standardima. Izašla sam i vidjela sam obrtničku školu koja je nova napravljena i mislila sam se gdje će ta djeca raditi, nekako mi ta savjest nije dozvolila da ne kažem ljudima dajte pogledajte što se dešava, napravite nešto. Ipak smo bili industrijska nacija, bili smo u samoj špici tehnologije i sad ćemo napraviti to da zaboravimo da je to ikada postojalo', kaže Köprüner.

'Prodajemo djedovinu i živimo od nerada'

Poduzetnica kaže kako u svemu što opisuje vidi simptome šireg društvenog problema te upozorava na, kako kaže, ozbiljnu devastaciju intelektualnog kapaciteta prostora.

'Mi nikad nismo bolje živjeli, ali nismo bolje živjeli zbog toga što prodajemo djedovinu i zbog toga što živimo od nerada. I to, po mom mišljenju, nije u redu. Mislim da bi trebaju te tercijarne djelatnosti, ali bez razvoja primarnih djelatnosti mislim da ne možemo ići u jednu budućnost koja će nam donijeti prosperitet, koja će intelektualne potencijale naše djece i mladih ljudi na kojima sve ovo ostavljamo, koja će potaknuti da se što bolje izgradi ova zemlja+, ocijenila je.

'Bosanci i Hercegovci imaju pravo biti ponosni na svoju zemlju'

Köpruner smatra da je u Hrvatskoj često prisutna iskrivljena percepcija Bosne i Hercegovine, koja se, kako kaže, ne temelji na stvarnom životu ljudi. Istaknula je da u svom iskustvu, bilo u Hercegovini, srednjoj Bosni ili Sarajevu, nije susretala dojam da ljudi ne doživljavaju državu kao svoju, već da takve slike uglavnom proizlaze iz političkih narativa, a ne svakodnevne stvarnosti.

'Mogu pričati o svom iskustvu, ne o tome što ima na televiziji i što pojedini političari pričaju. Mogu reći što pričam s običnim narodom. Kad pogledate Bosnu i Hercegovinu, ona izgleda kao maternica Balkana. Iz te Bosne i Hercegovine ljudi su stoljećima išli, svejedno da li na istok, iako mislim manje na istok, više su punili hrvatske prostore, i nekad mi se ta paradigma da su Bosanci i Hercegovci hrvatska dijaspora, mislim prije da je obrnuta kad se pogleda sam tok kretanja stanovništva. Bosanci i Hercegovci imaju sve razloge biti ponosni na svoju zemlju. To je prekrasna zemlja, oni su divni ljudi, izjavila je.

Köprüner smatra da je zemlja ograničena "dejtonskim okvirom" iz kojeg je teško izaći te da su nužni bolji pristupi kako bi se otvorio prostor za razvoj i konkretne projekte. Poduzetnica je također ocijenila dsa je obrazovni sustav još uvijek zastario i neusklađen s potrebama 21. stoljeća te da se temelji na znanjima koja ne odgovaraju današnjim zahtjevima. Istaknula je da je upravo to bio jedan od razloga ulaska u projekt vrtića, a razmatraju i izgradnju škole kako bi se djeci omogućilo suvremenije i primjenjivije obrazovanje.