Prije otprilike 74.000 godina Zemlju je pogodila ogromna katastrofa - supererupcija vulkana Toba u današnjoj Indoneziji. Ona je bila više od 10.000 puta snažnija od erupcije St. Helensa u SAD-u 1980. godine, a posljedice su se osjetile diljem planeta.

Katastrofa svjetskih razmjera

Toba je u atmosferu izbacila gotovo 2800 kubičnih kilometara pepela, što je dovoljno za stvaranje kratera dugog 100 i širokog 30 kilometara. Nebo je potamnilo jer je Sunčeva svjetlost bila blokirana, a klimatske promjene vjerojatno su dovele do višegodišnjeg globalnog zahlađenja. U blizini vulkana kiše su bile kisele, a slojevi pepela zatrpali su biljke i životinje.

Mnogi znanstvenici dugo su smatrali da je ova erupcija gotovo izbrisala ljudsku vrstu. Prema tzv. hipotezi katastrofe Toba, ljudska populacija pala je na manje od 10.000 jedinki, što bi objasnilo genetsko 'usko grlo' vidljivo u današnjem DNK. Ipak, novija istraživanja pokazuju drukčiju sliku: ljudi su se ne samo održali, već su u nekim područjima čak napredovali.

Novi dokazi o ljudskoj otpornosti

Glavni tragovi katastrofe nalaze se u slojevima vulkanskog materijala, poznatog kao tefra. Svaka erupcija ima jedinstven kemijski otisak, pa znanstvenici mogu povezati uzorke tla s konkretnim vulkanom. Posebno važan je mikroskopski vulkanski stakleni materijal, kriptotefra, koji se širi tisućama kilometara i bilježi pun doseg erupcije.

Arheolozi poput Jayde N. Hirniak traže slojeve kriptotefre na nalazištima s tragovima ljudske aktivnosti. Ako se u istim slojevima pronađu i dokazi o ljudskom životu, moguće je pratiti kako su oni reagirali na kataklizmu – jesu li mijenjali oruđe, prehranu ili napuštali naselja.

Na nalazištu Pinnacle Point u Južnoj Africi ljudi su živjeli prije, tijekom i nakon te erupcije, a ubrzo poslije nje razvili su i nove tehnologije. Slično se dogodilo u Etiopiji, na nalazištu Shinfa-Metema 1, gdje su uspjeli preživjeti oslanjajući se na sezonske rijeke, ribolov u plitkim vodenim jamama te uvođenjem luka i strijele.

Takva prilagodljivost pokazuje da Homo sapiens nije bio bespomoćna žrtva globalne kataklizme. Slični dokazi pojavljuju se i u Indiji, Kini i jugoistočnoj Aziji, što upućuje na to da Toba vjerojatno nije bila glavni uzrok genetskog 'uskog grla'.

Što znanost otkriva

Znanstvenici vjeruju da su upravo prilagodljivost, promjene u prehrani i korištenju novih tehnologija te selidba prema resursima poput rijeka omogućile ljudima da prežive.

Analizom arheoloških slojeva ispod i iznad tih naslaga moguće je vidjeti promjene u ljudskom ponašanju – prelazak na nove vrste oruđa, drugačije prehrambene navike ili napuštanje pojedinih lokacija. Danas znamo da Toba nije izbrisala ljudsku vrstu, nego potakla otpornost i domišljatost Homo sapiensa.

Ljudi su pokazali sposobnost prilagodbe i inovacije čak i u najtežim uvjetima, a danas smo bolje pripremljeni nego ikada jer postoje globalni sustavi praćenja vulkanske aktivnosti, od seizmografa do satelita, te su nam informacije dostupne u realnom vremenu, piše Gizmodo.